Cijeli svijet bi se trebao ugledati na Kubu

Ne možemo sve ostaviti u rukama države i samo mirno spavati svake noći. U socijalističkoj Kubi svi smo mi država, svi smo mi Revolucija. Zajedno moramo raditi kako bi san o pravednom, socijalno jednakom, boljem društvu vrijedio za sve dječake i djevojčice širom svijeta.

Datum: 05. 06. 2012 @ 17:46h
Rubrika: Društvo, Ostatak svijeta
Dajte svoje mišljenje (4)
PrintFriendly and PDF

Svaka država je, prema uputstvu Ujedinjenih nacija iz 1954. godine, odredila svoj datum za tu proslavu. Na Kubi, kao i u mnogim drugim državama, Međunarodni dan djece se slavi 1. juna. Ali kada govorimo o Kubi onda govorimo o zemlji koja zaista ima razloga za slavlje. Već preko 50 godina Revolucija iznimno pazi na one najmlađe i to više niko ne može osporiti.

Mali Kubanci žive u raju ostvarenja svojih prava

Mali Kubanci žive u raju ostvarenja svojih prava

Dok na Kubi traje veselje i zabava povodom dana djece, ostatak svijeta može osjećati samo bol i sramotu zbog miliona djece koja umiru u ovom trenutku od gladi i eksploatacije. Najmlađi naraštaji u svijetu svakodnevno žrtve su ratova, robovlasničkog rada, seksualne eksploatacije, bolesti (koje mogu biti izlječene), ropstva, trgovine organima…

Globalna ekonomska kriza i imperijalistička blokada ne može ukloniti osmijeh s lica kubanskih dječaka i djevojčica, a dječjeg smijeha ima u izobilju svakog 1. juna kada se na Kubi velikim proslavama obilježava Međunarodni dan djece.

Poruka iz Kube sebi i svijetu

Strašne tragedije koje se događaju milionima djece širom svijeta izazivaju na Kubi osjećaje ogorčenja, ali i utjehe – jer znamo da smo sigurni ovdje, kao oaza u jednoj ogromnoj pustinji. U ovoj zemlji imamo jako rijetku privilegiju da možemo sami donositi planove za sebe i zato smo u poziciji da možemo zaštititi i garantirati sva prava djeci i prije no što se rode. Jako smo ponosni na ono što smo izgradili za našu djecu, sačuvali smo za njih ‘zlatno doba djetinjstva’. Naš ponos je opravdan, jer ovaj raj nismo izgradili u ‘kulturno uzdignutoj Europi’ nit u ‘bogatoj Sjevernoj Americi’, već u maloj siromašnoj južnjačkoj zemlji.

Ali moramo biti i oprezni da nas taj osjećaj zadovoljstva ne povede u pravcu da se samo prepustimo državnim garancijama, rješenjima i brizi – ne možemo sve ostaviti u rukama države i samo mirno spavati svake noći. U socijalističkoj Kubi svi smo mi država, svi smo mi Revolucija. Dok slavimo Prvi juni, a imamo itekako razloga za slavlje jer živimo u bastionu dječje sigurnosti kojeg smo stvorili vlastitom borbom, moramo gledati u budućnost – zajedno moramo raditi kako bi san o pravednom, socijalno jednakom, boljem društvu vrijedio za sve dječake i djevojčice širom svijeta.

Kuba više nema potrebe hvaliti sama sebe – cijeli svijet je danas prepoznaje i priznaje kao ‘oazu u pustinji’

Kuba više nema potrebe hvaliti sama sebe – cijeli svijet je danas prepoznaje i priznaje kao ‘oazu u pustinji’

Kuba je pola stoljeća demonizirana od Sjedinjenih Američkih Država, upravo zbog činjenice što je autonomna, što odlučuje sama za sebe. Ako imperijalistička agenda išta mrzi do ekstrema onda je to autonomija, jer sloboda Kube je simbol koji rezonira širom svijeta. Na valu kubanske revolucije danas stasaju autonomni pokreti širom Latinske Amerike, od Ekvadora, Nikaragve do Argentine i Venecuele. Međutim, pola stoljeća nakon trijumfalnog ulaska revolucionara u Havanu, Kuba više nema potrebe hvaliti sama sebe – cijeli svijet je danas prepoznaje i priznaje kao ‘oazu u pustinji’, bilo da govorimo o ravnopravnosti stanovnika, zdravstvenom sustavu, obrazovnom sustavu ili o pravima djece. Uspjeh Kubanske Revolucije toliko je značajan i grandiozan da se uspješno probija kroz trnje globalnih mass-medija koji će i dan danas Kubu nazivati diktaturom.

‘Kuba je raj za djecu i cijeli svijet bi se morao ugledati na ovu zemlju. Mnogo bi mogli naučiti od Kube’, kaže specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija za dječji fond organizacije UNICEF, José Juan Ortiz nakon svog boravka na Kubi.

Ortiz je u svom 30-godišnjem radu u organizaciji Ujedinjenih nacija, proučio i vidio mnogo socijalnih razvojnih programa u drugim zemljama, ali samo je jedan doživio svoje potpuno ostvarenje – a to je primjer Kube i njeno zalaganje za ljudska prava koje postoji već više od pedeset godina.

Kuba ima jako rijetku privilegiju da može odlučivati sama o sebi

Kuba ima jako rijetku privilegiju da može odlučivati sama o sebi

Za kubanski omladinski magazin ‘Juventud Rebelde’, Ortiz iznosi svoje stavove o kubanskom sistemu zaštite omladine: ‘Ne postoji niko isključen na Kubi i ta činjenica vrijedi i za ljudska prava. i pored činjenice da je siromašna zemlja, ne postoji niko ko je ugrožen na Kubi – jer nije stvar u novcu, nego u političkim prioritetima.’, kaže Ortiz, napominjući da, kad bi djeca širom svijeta bila prioritet kao na Kubi, ‘svi problemi djece na planeti bili bi riješeni u godinu dana.’

Država može postići sve ako zaista i želi.

Već pet godina ste specijalni UNICEF-ov izaslanik za Kubu, koje biste programe istaknuli?

José Juan Ortiz

José Juan Ortiz

‘Imamo programe koji su od povijesnog značaja kao što su ‘Educa a tu hijo’ i ‘Para la vida’. Također smo organizirali dostavu nekih specifičnih lijekova koji se ne proizvode na Kubi, a teško ih je nabaviti zbog blokade SAD-a. Zanimljivo je istaknuti naš rad s mlađim delinkventima. Dok se u Latinskoj Americi UNICEF svakodnevno bori s maloljetnim bandama koje redovno završavaju u zatvorima s drugim kriminalcima i tako i sami postaju kriminalci, na Kubi niko ne postaje kriminalac – nema maloljetnika po zatvorima. Sva ta djeca odlaze u škole u kojima rade izuzetno ljubazni učitelji koji im pomažu da postanu uzorni građani. Mnoga ta djeca napuštaju školu sa stručnim zvanjem, mnogi čak nastave obrazovanje na fakultetima. Nijedno dijete – od 200 milijuna djece širom svijeta kojima je uskraćeno obrazovanje, koja rade u izrabljivačkim uvjetima ili pak završavaju u lancima prostitucije – nije kubansko. UNICEF zato ističe upravo Kubu kao primjer što se zaista može postići kada postoji politička volja, čak i kada resursa nema previše. Država može postići sve ako zaista i želi.’

‘Kuba je jedina zemlja u razvoju koja zaista može slaviti na Međunarodni Dan Djece. Nijedno dijete na Kubi nije nezaštičeno, to je veliki povod za slavlje i narod Kube bi morao biti izuzetno ponosan na ono što su postigli.’

Branite Kubu, da li vam je to bio problem u karijeri?

‘Javno mišljenje o Kubi kreiraju mainstream mediji kojima upravljaju privatne kompanije i za njih je Kuba loš primjer. Ljut sam svaki put kada prenapuhuju ili doslovno lažu o Kubi na vijestima. Ja pokazujem Kubu kakva jest kroz indikatore UNICEF-a koji se jednako primjenjuju na sve zemlje članice UN-a. Zar bih trebao kritizirati zemlju koja osigurava prava djece samo zato jer se njihov socijalni model zove socijalizam ili komunizam? Moj posao nije suditi o ideologijama, ja sam ovdje isključivo s ciljem kako bih pomagao vladama implementirati prava djece.
Kada god s nekim razgovaram o Kubi uvijek kažem ovo – hej, ne morate vjerovati meni, otiđite na Kubu i sami se uvjerite.’

Što biste htjeli poručiti djeci Kube sada kada odlazite s funkcije?

‘Želim im poručiti da cjene ono što imaju. Ponekad neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, no, zaštita djece je stvarnost na Kubi – doživio sam to i izuzetno sam ponosan što sam imao priliku surađivati na ovim socijalnim projektima.’



« nazad


Stalni link ove stranice: http://protest.ba/v2/cijeli-svijet-bi-se-trebao-ugledati-na-kubu/

Trenutno 4 komentara na “ Cijeli svijet bi se trebao ugledati na Kubu ”

  1. ivan on 05. 06. 2012 at 20:48

    @ Jose Juan Ortiz – Jos da si pitao koliko je tata, brace i striceva ove (sirote) djece zatoceno u Castrovim tamnicama (kako bi djeca bila “zasticena” od Fidelovih i Raulovih poltickih protivnika!), a koliko mama, sestara i tetaka zivi od (masovne) protitucije u Havani (“zasticene” od policije koja se, takodjer – prostituise!)… UNICEF-ovoj “sreci”" ne bi bilo kraja?

    Tesko nama i od vlastite, kamoli od bjelosvjetske “objektivnosti”!
    Kad svijet ne bi znao sta je stvarnost “castrovske cizme”, zacas bi ispish’o sve svoje suze?

    • Gmzonit on 06. 06. 2012 at 14:21

      Laze Ortiz, pitajte Ivana, on sve zna. I oni studenti u Kanadi su komunisticka govna koju policija mora sprati kroz slivnik. I bombardovanje Libije i slike nedavnog masakra (genocid, sigurno) u Siriji koje datiraju iz Iraka, snimano 2003… I Rafael Correa koji ustaje protiv sankcija Kubi zajedno sa 20-tak drzava regije. Inkvizicija, to imamo. Mainstream media. RTL. Ne misli nista i ne citaj nista drugo osim o genocidima tako da tvoj bijes i mrznja nikad ne splasne. Pljuj po protivniku iz daljine ako nisi jaci. Zajebi argumente, pitaj RTL i Avaz za istinu.

    • ivan on 07. 06. 2012 at 20:00

      @Gmzonit – … A moze se i otici na Kubu! “Raj na zemlji”, ljepsi od Enver Hodzine Albanije, brat bratu – 10 puta (Ivan bio, al’ nemoj ga nista pitat’, barem dok “inkvizitori” ne sravne za zemljom sirijski grad Homs!?).

      I ne samo da laze RTL (Avaz, pogotovu), vec “laze” i Al Jazeera! Jer, Bashar je – nas (i Putinov, doduse). I Gadafi je – nas malo Harisov, a malo vise – reisov!). A tek Castro… Ma, nije mu ni Gandi do koljena, kakav je to “dobrichak”! Me(h)lem na bosanske rane?

      Pitajte… Gmzonit(e)!

  2. Antifriz on 07. 06. 2012 at 23:02

    Non-stop kontam sto li je (onolika!) “rupa” u drugom redu ovog naslova (vidim, nesto ni FALI?)… I jedva (nekako) u’aviza: “Cijeli svijet bi se trebao ugledati na Kubu… i Sjevernu Koreju”!

    E, sad shtima (ne more krupa obit’!).

Dajte svoje mišljenje

 

sarajevski.NET
Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Znamenitosti Sarajeva
Servisne informacije
Sarajevska muzika
Redovi vožnje
Mapa Sarajeva
Videoteka
VISIT.ba - Free delivery!
Centar za Šutnju i Trpnju

Noć u provinciji

Noć u provinciji

Psi laju a karavana prolazi. Stara arapska poslovica. pisao: Miroslav Krleža Zašto tako laju psi po našim mračnim noćima?...
detaljnije »

Nietzsche i Kafka

Nietzsche i Kafka

piše: Peter Sloterdijk S obzirom na začetke Kafkinog traganja nameće se pretpostavka da je on Nietzscheov impuls prihvatio još...
detaljnije »

Vrijeme je stvarno

Vrijeme je stvarno

piše: Lee Smolin Vrijeme je nešto što je primarno i iznad svega, a iskustvo koje svi imamo o stvarnosti...
detaljnije »

Slike umotane u riječi

Slike umotane u riječi

piše: Slavenka Drakulić Infantilizacija medija slikom je posvemašnja – jer da nije tako, ne bi se valjda uopće spominjalo...
detaljnije »

Orlica i lisica

Orlica i lisica

pisao: Ezop Orlica i lisica sklopile prijateljstvo pa odlučile stanovati jedna kraj druge kako bi još više učvrstile prijateljski...
detaljnije »

O zlatnom dobu pred nama

O zlatnom dobu pred nama

piše: George Orwell Životinje Engleske i Irske, Životinje svih meridijana, Čujte moju radosnu poruku O zlatnom dobu što je...
detaljnije »

Šatro trava

Šatro trava

piše: Milić Vukašinović Ispričaću vam kako je nastalo Žikino kolo (kakvo kolo, ko ga ne bi vol’o). Bilo je...
detaljnije »

Ozbiljan čas

Ozbiljan čas

pisao: Rainer Maria Rilke Ko sada plače negdje u svijetu, ko bez razloga plače u svijetu, zbog mene plače....
detaljnije »

Na kraju se kolju janjci

Na kraju se kolju janjci

piše: Arsen Dedić Opet ona lica znana, presvučeni kao glumci. Opet prijete sa ekrana jaganjcima stari vuci. U trenu...
detaljnije »

Buđenje ulice

Buđenje ulice

piše: Gojko Berić Nekom strancu koji se ovih dana zatekao u Bosni i Hercegovini i bio u stanju da...
detaljnije »


  • Dvije drugarice
  • Trebaju li djeca umirati da bismo se probudili?!
  • Počnimo od ovog trenutka
  • JMBG: šira slika
  • Kristospolna zajednica
  • Sve nešto kontam da u nama još duše ima
  • Nema obećanja koja sami niste spremni izboriti
  • Dođite na kafu
  • Ko radi ne boji se protesta
  • Prešućeno i oprošteno

  • Još "Iz mozga"
  • VISIT.ba