Cijeli svijet bi se trebao ugledati na Kubu

Svaka država je, prema uputstvu Ujedinjenih nacija iz 1954. godine, odredila svoj datum za tu proslavu. Na Kubi, kao i u mnogim drugim državama, Međunarodni dan djece se slavi 1. juna. Ali kada govorimo o Kubi onda govorimo o zemlji koja zaista ima razloga za slavlje. Već preko 50 godina Revolucija iznimno pazi na one najmlađe i to više niko ne može osporiti.

Dok na Kubi traje veselje i zabava povodom dana djece, ostatak svijeta može osjećati samo bol i sramotu zbog miliona djece koja umiru u ovom trenutku od gladi i eksploatacije. Najmlađi naraštaji u svijetu svakodnevno žrtve su ratova, robovlasničkog rada, seksualne eksploatacije, bolesti (koje mogu biti izlječene), ropstva, trgovine organima…

Globalna ekonomska kriza i imperijalistička blokada ne može ukloniti osmijeh s lica kubanskih dječaka i djevojčica, a dječjeg smijeha ima u izobilju svakog 1. juna kada se na Kubi velikim proslavama obilježava Međunarodni dan djece.

Poruka iz Kube sebi i svijetu

Strašne tragedije koje se događaju milionima djece širom svijeta izazivaju na Kubi osjećaje ogorčenja, ali i utjehe – jer znamo da smo sigurni ovdje, kao oaza u jednoj ogromnoj pustinji. U ovoj zemlji imamo jako rijetku privilegiju da možemo sami donositi planove za sebe i zato smo u poziciji da možemo zaštititi i garantirati sva prava djeci i prije no što se rode. Jako smo ponosni na ono što smo izgradili za našu djecu, sačuvali smo za njih ‘zlatno doba djetinjstva’. Naš ponos je opravdan, jer ovaj raj nismo izgradili u ‘kulturno uzdignutoj Europi’ nit u ‘bogatoj Sjevernoj Americi’, već u maloj siromašnoj južnjačkoj zemlji.

Ali moramo biti i oprezni da nas taj osjećaj zadovoljstva ne povede u pravcu da se samo prepustimo državnim garancijama, rješenjima i brizi – ne možemo sve ostaviti u rukama države i samo mirno spavati svake noći. U socijalističkoj Kubi svi smo mi država, svi smo mi Revolucija. Dok slavimo Prvi juni, a imamo itekako razloga za slavlje jer živimo u bastionu dječje sigurnosti kojeg smo stvorili vlastitom borbom, moramo gledati u budućnost – zajedno moramo raditi kako bi san o pravednom, socijalno jednakom, boljem društvu vrijedio za sve dječake i djevojčice širom svijeta.

Kuba je pola stoljeća demonizirana od Sjedinjenih Američkih Država, upravo zbog činjenice što je autonomna, što odlučuje sama za sebe. Ako imperijalistička agenda išta mrzi do ekstrema onda je to autonomija, jer sloboda Kube je simbol koji rezonira širom svijeta. Na valu kubanske revolucije danas stasaju autonomni pokreti širom Latinske Amerike, od Ekvadora, Nikaragve do Argentine i Venecuele. Međutim, pola stoljeća nakon trijumfalnog ulaska revolucionara u Havanu, Kuba više nema potrebe hvaliti sama sebe – cijeli svijet je danas prepoznaje i priznaje kao ‘oazu u pustinji’, bilo da govorimo o ravnopravnosti stanovnika, zdravstvenom sustavu, obrazovnom sustavu ili o pravima djece. Uspjeh Kubanske Revolucije toliko je značajan i grandiozan da se uspješno probija kroz trnje globalnih mass-medija koji će i dan danas Kubu nazivati diktaturom.

‘Kuba je raj za djecu i cijeli svijet bi se morao ugledati na ovu zemlju. Mnogo bi mogli naučiti od Kube’, kaže specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija za dječji fond organizacije UNICEF, José Juan Ortiz nakon svog boravka na Kubi.

Ortiz je u svom 30-godišnjem radu u organizaciji Ujedinjenih nacija, proučio i vidio mnogo socijalnih razvojnih programa u drugim zemljama, ali samo je jedan doživio svoje potpuno ostvarenje – a to je primjer Kube i njeno zalaganje za ljudska prava koje postoji već više od pedeset godina.

Za kubanski omladinski magazin ‘Juventud Rebelde’, Ortiz iznosi svoje stavove o kubanskom sistemu zaštite omladine: ‘Ne postoji niko isključen na Kubi i ta činjenica vrijedi i za ljudska prava. i pored činjenice da je siromašna zemlja, ne postoji niko ko je ugrožen na Kubi – jer nije stvar u novcu, nego u političkim prioritetima.’, kaže Ortiz, napominjući da, kad bi djeca širom svijeta bila prioritet kao na Kubi, ‘svi problemi djece na planeti bili bi riješeni u godinu dana.’

Država može postići sve ako zaista i želi.

Već pet godina ste specijalni UNICEF-ov izaslanik za Kubu, koje biste programe istaknuli?

‘Imamo programe koji su od povijesnog značaja kao što su ‘Educa a tu hijo’ i ‘Para la vida’. Također smo organizirali dostavu nekih specifičnih lijekova koji se ne proizvode na Kubi, a teško ih je nabaviti zbog blokade SAD-a. Zanimljivo je istaknuti naš rad s mlađim delinkventima. Dok se u Latinskoj Americi UNICEF svakodnevno bori s maloljetnim bandama koje redovno završavaju u zatvorima s drugim kriminalcima i tako i sami postaju kriminalci, na Kubi niko ne postaje kriminalac – nema maloljetnika po zatvorima. Sva ta djeca odlaze u škole u kojima rade izuzetno ljubazni učitelji koji im pomažu da postanu uzorni građani. Mnoga ta djeca napuštaju školu sa stručnim zvanjem, mnogi čak nastave obrazovanje na fakultetima. Nijedno dijete – od 200 milijuna djece širom svijeta kojima je uskraćeno obrazovanje, koja rade u izrabljivačkim uvjetima ili pak završavaju u lancima prostitucije – nije kubansko. UNICEF zato ističe upravo Kubu kao primjer što se zaista može postići kada postoji politička volja, čak i kada resursa nema previše. Država može postići sve ako zaista i želi.’

‘Kuba je jedina zemlja u razvoju koja zaista može slaviti na Međunarodni Dan Djece. Nijedno dijete na Kubi nije nezaštičeno, to je veliki povod za slavlje i narod Kube bi morao biti izuzetno ponosan na ono što su postigli.’

Branite Kubu, da li vam je to bio problem u karijeri?

‘Javno mišljenje o Kubi kreiraju mainstream mediji kojima upravljaju privatne kompanije i za njih je Kuba loš primjer. Ljut sam svaki put kada prenapuhuju ili doslovno lažu o Kubi na vijestima. Ja pokazujem Kubu kakva jest kroz indikatore UNICEF-a koji se jednako primjenjuju na sve zemlje članice UN-a. Zar bih trebao kritizirati zemlju koja osigurava prava djece samo zato jer se njihov socijalni model zove socijalizam ili komunizam? Moj posao nije suditi o ideologijama, ja sam ovdje isključivo s ciljem kako bih pomagao vladama implementirati prava djece.
Kada god s nekim razgovaram o Kubi uvijek kažem ovo – hej, ne morate vjerovati meni, otiđite na Kubu i sami se uvjerite.’

Što biste htjeli poručiti djeci Kube sada kada odlazite s funkcije?

‘Želim im poručiti da cjene ono što imaju. Ponekad neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, no, zaštita djece je stvarnost na Kubi – doživio sam to i izuzetno sam ponosan što sam imao priliku surađivati na ovim socijalnim projektima.’

---

---

« nazad

---