Dobro doš’o Jeremiću Vuče!

Povodom današnje pos(j)ete Vuka Jeremića, šefa diplomatije ili ministra vanjskih/spoljnih poslova prijateljske i tradicionalno neugodne Srbije, ja sp(j)evah mu stih…

s karanfilom i bilateralnom zastavicom u ruci: Nermin Čengić

‘Dje si Vule*, kućo stara.
Pozdravljam te, dobro doš’o.
Ispred BiH ću da te pitam:
Kako si u putu proš’o?

Dovede l’ nam Jurišića*,
Il’ Mladića*, da nas smiriš?
Kojim razlogom si sada
doš’o da se s nama miriš?

Prođi cijelim Sarajevom,
k’o Beogradom Dmitrije*.
Zastrt ćemo i Markale*
da te u oči ne bije.

Nek’ ti ne smeta što Željko*
neće s tobom proć’ Saraj’em*.
Ima ko će, cijela svita,
sasve Svenom Alkalajem*.

Kad ti bude dosta Svena,
ti po(h)itaj čekaju te,
Mićko*, Radman* s onim Rusom*,
nasred šeher Banja Luke.

Ne daj da te, kad se vrać’o,
s puta skrenu, dobro mari.
Ublizu je, uz granicu
Srebrenica, Potočari*.

Tamo leže, u snu snova,
da se nikad ne probude,
na hiljade je grobova
ovih što me u snu bude.

Evo da ti od njih pozdrav
prenesem jer sam obeć’o:
Šefovo*, ti, izvinjenje
metni ‘dje ga dosad nisi meć’o.

Legenda:

* Vule – Vuk Jeremić, šef diplomatije / ministar vanjskih/spoljnih poslova prijateljske i tradicionalno neugodne Srbije; ljubitelj istine

* Jurišić – Ilija Jurišić, unutrašnji čuvar ćelije beogradskog zatvora u dvanaestogodišnjem periodu

* Mladić – Ratko Mladić, srpski heroj, “velušički” bombarder, borac protiv dahija na ovim prostorima, “darodavac” poklane Srebrenice; ne zna se gdje je u Beogradu

* Dmitrije – Dmitri Medved(j)ev – alter ego Vladimira Putina, voli gibanicu, voli smuđa, šarana, a bogami i kečigu

* Markale – pijaca u centru Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, države koja je sama sebe napala i pobila; poznato i kao mjesto sastanka desetina samoubica početkom devedesetih godina prošlog vijeka

* Željko – Željko Komšić, član troglavog, rotirajućeg predsjedništva BiH; odbio se prošle godine sastati sa Vuletom (vidi pod Vule), zbog opskurnog suđenja Iliji Jurišiću (vidi pod Jurišić)

* Saraj’em – poetski skraćen naziv Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, države kojoj se Vuletov Šef od srca izvinio za ubijanje desetina, neki kažu i stotina hiljada stanovnika

* Sven Alkalaj – šef diplomatije / ministar vanjskih/spoljnih poslova Bosne i Hercegovine

* Mićko – Milorad Dodik, nema šta nije u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska; hobi – forenzika

* Radman – Nebojša Radmanović, član troglavog, rotirajućeg predsjedništva BiH; mali u Mićka

* onaj Rus – Aleksandar Bocan Harčenko, ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini, prema najnovijim Mićkovim (vidi pod Mićko) saznanjima garant Daytonskog sporazuma

* Srebrenica, Potočari – mjesto na kojem su živjele hiljade uspješnih samoubica

* Šef – Boris Tadić, svesrpski predsjednik, uključujući i Nezavisnu državu Srbiju; vanbračni sin Dobrice Ćosića, prosvjetitelja i afirmatora laži u srpskom narodu

Prigodna izložba povodom današnje pos(j)ete Vuka Jeremića, šefa diplomatije ili ministra vanjskih/spoljnih poslova prijateljske i tradicionalno neugodne Srbije

Poštovanje prošlosti, Đenerale (Vuk Jeremić)

U pos(j)eti najnovijoj južnoj pokrajini Srbije (Vuk Jeremić i pratilja)

Bogatstvo robne razm(j)ene na relaciji Srbija – BiH (Vuk Jeremić)

Diplomac diplomatije, položio na Harvardu (Vuk Jeremić)

Nenadjebivi borac za istinu (Vuk Jeremić)

T(j)eranje Jeremiću Vuka

Nužda ne poznaje funkcije (Vuk Jeremić i nevidljiva babasera)

Ljubav se zove imenom tvojim (Vuk Jeremić; u balonu Boris Šef Tadić)

On to sve sam, mi samo ‘nako (Vuk Jeremić)

Tagovi: Banja Luka, BiH, Boris Tadić, Ilija Jurišić, Nermin Čengić, Potočari, Ratko Mladić, Sarajevo, Srbija, Srebrenica, Tuzla, Tuzlanska kolona, Vuk Jeremić