Džeko i Amra su u vezi! Nek’ pobijedi spretniji!

Naš Džeko i Naša Amra

Večeras je veliko finale kontinentalnog kupa. Još jedno međunarodno takmičenje bez jednih i drugih, a treći su ‘srećom’ ispali, pa mostarskim ulicama neće teči potoci hulja u razbijačkom naletu uništavanja svoga. Večeras se igra odsudna utakmica. Svi imamo svoje favorite, a niko nema svoje među favoritima. U ovom nevremenu, tako ispada najbenignije, najsigurnije i najbezopasnije po kretnine i nekretnine domaćeg življa, uvijek spremnog na odstrel, prerijetko spremnog na ljubav.

Večeras će se tijela toviti roštiljima i fermentiranim ječmom, nešto više nego je običaj. I tradicija. Bilo ‘na teku’ ili paricama uštekanim od samih sebe, večeras će avlije mirisati na masne dejtonske ćevape, a neće falit’ ni balkonskih predstavnika grilovanog pilećeg krilca.

Večeras je praznik, sastaju se najbolji, koji se kroz vijekove naučiše ne ubijati u svojoj kući čak i kad se ne vole. Naučiše se i biti ponosnima kad izađu vani i predstavljaju svoju zemlju, koja ih možda i ne miluje uvijek, koja nameće poreze i lošim vladarima ugrožava. Možda je čak i ne smatraju svojom u punoj mjeri, već svoj sobičak cijene i vole više od cijele kuće, al’ za to ne mora i ne zna cijeli svijet, a kamoli da od toga prave afere oko kojih ni ‘međunarodni faktor’ pomoći ne može, a samom sebi ne želi pomoći i neće, jer je tako naložio poglavica, koji jedini i jedini od svega ima koristi.

Večeras je fešta, dernek, parti… cika i vriska na talijanskom i španskom… domovina sevdaha pjevaće bandiera-rose, a svaki treći će se, ako Mario zabije kako samo Balotelli zabiti zna, lično i personalno pretvoriti u Adriana Ćelentana. Ni malagena neće faliti na usnama ljubitelja alhambričnog fudbalskog izričaja, i to sve na čistom španskom (ili španjolskom, zavisno s koje si obale pameti), koji smo listom naučili dok vrijeme provodimo tjeskobno zureći u svjetlucave reklame iz magične kutije.

Večeras će u Bosni i Hercegovini, ali i šire biti potpuno veselo. I neka će. Kažu, treba ovom narodu radosti. (Ispraviće me što narodu nisam ubacio prefiks napaćenom.) Istom onom koji revnosno bira da mu je nikako, ispotiha kukajući u toj svojoj napaćenosti, kriveći uvijek neke druge, tražeći u finalnim utakmicama evropskih i svjetskih liga vadionu za olakšanje od svih nevolja svijeta, koje se survaše na ugrožene paćenike što se bude o svakim kvalifikacijama u nadi da će ih Džeko s rajom konačno obradovati i dokazati svijetu i sebi da i mi imamo nešto za što se vrijedi boriti i… zamalo ne napisah ginuti. Ginuti nemojmo, tako vam svega u što god da vjerujete. Dosta je. Uzaludne li molbe.

Večeras će tinjati i nada da ćemo za dvije godine početi i svoje boje, nametnute ili ne, gledati na kontinentalnim i svjetskim smotrama loptastog pregalaštva. Da ćemo ponos vratiti fudbalom, kad ničim drugim ne možemo, tačnije nećemo. Jer da hoćemo, do sad bismo razvaljivali od nenadjebivosti, a ovako se samo metiljamo i čekamo da nam najpokvareniji donesu bolje. Blah.

Večeras će se raspredati i priča o budućnosti Našeg Džeke i Naše Amre, koji netom razglasiše da su u intimnoj vezi. Sreće jedne neopisive za nas. Valjda i za njih. Zvijezde su tu, uspješni mladi ljudi, a još u vezi. To mora da je svjetla budućnost za svakog od nas. A ‘incidenti’ o autobuskom prevozu dobrovoljnih iseljenika u potrazi za azilom širom Evrope, tu su samo da ne bude sve tako savršeno, jelde? Možda se neko od iseljenika u namjeri, ugledao na pomenute Naše uspješne mlade ljude koji u svijetu čine čuda, donoseći kući pakete pomoći, pa hoće istom mjerom da uzvrate ljubav skoro-državi koja ih tjera na bježaniju.

Večeras će pobijediti onaj ko prvi pobijediti bude stigao. Obje ekipe su jake. S jedne strane beton, s druge armirani beton. Bilo da odluči ‘tika-taka’ ili ‘katanaćo’, ne treba sumnjati da će sve biti regularno, jer ko bi se usudio naštimati finale međunarodnog turnira, pa nije mahalska liga, a ni borba za ‘skudeto’. Uglavnom, pive su lavoru, roštilji su podmazani, a slika na televizorima se izoštrava. Još samo da se ne odluče baš u nedjelju uveče ugasiti struju zbog neplaćanja (nikad im se ne zna) i svi će doći na svoje. Sutra nek gase, nek’ sijeku žice, nek’ pritegnu živu silu da otplati barem jedan dio svog duga na disanje. Večeras je važno da se dobro provedemo. Makar zadnje bilo. Živjeli!

« nazad