Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt (1725 – 1798)

Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt je bio avanturista, svećenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomata, slobodni zidar (u loži Škotsko pravo) te pisac koji je cijeli svoj život upadao u najskandaloznije situacije, a u pravilu su njegove avanture bile vezane uz žene.

Rođen je 2. aprila 1725. godine u Veneciji. Casanova je u djetinjstvu bio bolešljiv i niko nije očekivao da će se izvući. Preživio je, a primjećeno je da pokazuje znake izražene inteligencije. U aristokratskom društvu kojim je majka bila okružena kretao se i jedan Englez koji se silno volio služiti latinskim jezikom. Jednom prilikom Englez je upitao jedanaestogodišnjeg Casanovu – zašto je imenica konus (vagina) muškog roda, a imenica mentula (penis) ženskog roda. Nakon kraćeg razmišljanja Casanova je na tečnom latinskom odgovorio: ‘To je zato što rob uzima ime svog gospodara.’ Ovakvim odgovorom zbunio je sve prisutne, ali oduševio svoju majku.

‘Primjetio sam da što je opisano ili nacrtano kao slavno i prelijepo na svijetu, uvijek gubi kada priđemo da izbliza ispitamo.’

Casanova je planirao postati svećenik. U to vrijeme za mlade ljude skromnih finansija svećeništvo je bilo prilika da uđu u ‘visoko društvo’. Studirao je na univerzitetu u Padovi i u sjemeništu svetog Cypriana, ali je volio dosta popiti pa se nije baš uklapao u zadate uzuse. Izopćen je kad je uhvaćen ‘in flagrante’ s jednom mladom damom. Nakon toga se zapošljava u uredu čuvenog advokata Manzonija, a 1742. godine prima doktorat Univerziteta u Padovi. Postao je lični sekretar kardinala Acquavive 1744. godine u Rimu, ali novi skandal ga primorava da napusti radno mjesto i otputuje u Napulj. Odmah se prijavljuje u vojsku gdje je na grčkom Krfu služio kao ađutant. Međutim, Casanovi je bila bitna jedino lijepa uniforma pa uskoro napušta vojsku.

‘Ima ljudi koji se toliko brinu o časti i ugledu drugih, da ne vide ono najvažnije – svoj izgubljeni ugled i čast.’

Ostavši bez redovnih primanja, Casanova putuje u Istanbul gdje ne ostaje dugo. Ubrzo se vraća u Veneciju gdje upada u loše društvo, s kojim upada u brojne nevolje. Kada je konačno dotakao samo dno, prinuđen da se izdržava jeftinim sviranjem violine, što mu baš i nije polazilo za rukom, dešava se nešto što iz temelja mijenja njegov život. Jednu veče se jako kasno vraćao sa svadbe na kojoj je svirao. U gondoli pored koje je prolazio primjetio je mletačkog plemića kojem je pozlilo. Kako nikog osim Casanove nije bilo u blizini da pomogne plemiću, Casanova je mu spašava život. Ispostavilo se da se radi o glavi velike venecijanske plemiće porodice Bragadin. U znak zahvalnosti za spašavanje života Casanova od Bragadina dobija luksuz. Imao je svog slugu, vlastitu gondolu, raskošnu sobu i platu od deset cekina mjesečno. Počeo je da živi na ‘visokoj nozi’, ali no to nije dugo potrajalo.

‘Žena uopšte nema čari, sve dok ih vi ne otkrijete.’

Casanova je, prema vlastitom priznanju bio osvetljubljiv, pa se tako jednom prilikom posvadio s nekim Grkom oko neke sitnice. Međutim nije baš sretno prošao u toj svađi jer je postao predmet ruganja. Stoga se želio osvetiti. Prvo je otišao na groblje gdje je odsjekao ruku nekom mrtvacu i po noći se ušuljao u Grkove odaje gdje je zaveo njegovu ljubavnicu, a ruku ostavio u krevetu. Kada je Grk ugledao ruku doživio je infarkt. Casanovi se spremalo hapšenje ali zahvalni Bragadin ga upozorava da napusti Veneciju, što i čini.

‘Najveća je greška svakog muškarca, ako se zaljubi u jednu ženu. Zaljubiti se smije, ali samo u sve žene.’

Ono što je manje poznato je da je Casanova volio kada se žene prerušavaju u muškarce. Pored toga što je imao ljubavne afere s mnogim ženama imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre. istovremeno. Jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog veleposlanika u Veneciji, budućeg kardinala. Iako se to možda u prvi mah ne da pretpostaviti Casanova nije volio orgije, a to mu je donijelo dosta nevolja jer tada je važilo pravilo da kada venecijanski princ organizuje orgije niko ne smije da ih izbjegne. Casanova je činio sve da se ne pojavi jer nije volio igre u kojima ‘nema kontrolu nad situacijom’.

‘Čovjek je slobodan; međutim, ne smijemo pretpostaviti da ima slobodu činiti sve što poželi jer postaje rob istog trenutka kada dopusti da o njegovim postupcima odlučuje strast.’

Stalno je bio pod prismotrom venecijanskih vlasti jer su ga smatrali opasnim ili barem smetnjom. Komandir venecijanske policije ga je lično uhapsio 26. jula 1755. godine – u ime suda. Izrečena mu je kazna od pet godina zatvora zbog protivvjerskog ponašanja i uvrede morala. Iz venecijanskog zatvora je uspio pobjeći, uz pomoć prijatelja oca Balbija. Odlazi u Pariz gdje je bio popularan jer se smatralo kako je pobjeći iz venecijanskog zatvora – nemoguće. Ispostavilo se da je bio najslavnija osoba ikad zatvorena u venecijanskom zatvoru i jedina osoba koja je uspjela pobjeći iz njega. Vremenom postaje omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV, i ljubavnik markize de Pompadour.

‘Otklonio sam mogućnost neuspjeha u kategoriju nemogućega. Znao sam da ne postoji nijedna žena koja bi mogla odoljeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca kojemu je nakana da se ona zaljubi u njega.’

Casanova nikada nije imao redovne prihode, ali se odjevao iznad prosjeka, volio živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati ljude na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao. Volio je kockati, pa se smatra da je prokockao čitavo bogatstvo. Najveću zaradu je ostvario kada je u Parizu grupi ljudi pomogao organizovati državnu lutriju. Od provizije je zaradio ogromne novce. Imao je i druge prihode od plaćenih poslova i usluga koje je obavljao za francuske vlasti. Radio je i kao tajni agent za francusku vladu. To nije smatrao ozbiljnim poslom, ali je za njega bio dobro plaćen. Kasnije u Parizu otvara firmu za farbanje odjeće gdje zapošljava mlade žene kojima se konstantno udvara.

‘Ja smatram svoj dan izgubljenim ako mi se barem jedna žena toga dana ne osmjehne.’

Volio je i varati. Jednu od prevara je izveo nad gospođom D’urfé koju je tokom tri do četiri godine prevario za milion franaka, u to vrijeme ogromna cifra. Gospođa D’urfé, kojoj je bilo pedesetak godina, željela se pomladiti u dječaka.

‘Podržavajući lude zamisli te dame nije mi se činilo da je varam, jer to je već učinjeno. Nisam je niakko mogao prestati iskorištavati. Da sam joj sasvim iskreno rekao kako su njene ideje smješne ne bi mi vjerovala, pa sam odlučio prepustiti se struji.’

U svojoj 52. godini se vraća u Veneciju i nudi svoje usluge donedavnim progoniteljima, za koje je bio plaćen kao špijun. Ali kako je bio svadljiv, ubrzo se posvađao s plemićem Grimanijem i objavio tekst u kojem je iz sve snage napao plemstvo, nakon čega je izbio grozan skandal. Shvativši da će opet biti uhapšen, zauvijek napušta Veneciju.

‘Muškarci su taštiji od žena. Radije će ljubavnika svoje žene proglasiti lažovom nego priznati da imaju rogove.’

Htio se vratiti porodici i rodbini, bratu i sestri u Dresdenu ali u augustu 1785. godine zaustavlja se u češkim Teplicama gdje susreće grofa Josefa Balnsteina, kojeg je upoznao dvije godine ranije u Beču. Grof mu je ponudio mjesto bibliotekara u svom dvorcu. U dobi od 72 godine, na nagovor svog doktora, počinje pisati knjigu. Za dvije godine je napisao 12 knjiga naslovljenih ‘Historija mog života’. Iako je bio Talijan, knjige je pisao na francuskom jeziku.

‘U svaku ženu, koja mi se dopada, smrtno se zaljubim. To traje sve dotle, dok se u drugu ne zaljubim još više.’

Casanovina historija danas važi za jednu od najvećih autobiografija svih vremena. Skraćena verzija knjige objavljena je između 1826. i 1838. godine, a puna verzija tek 1960. godine. U svom djelu Casanova opisuje svoje avanture i ljubavne afere. Pored intrigantnog sadržaja, Casanovina ‘Historija mog života’ ima i svoju značajnu historijsku vrijednost obzirom da nam daje živopisnu sliku cijelog jednog vremena i opis običaja koji su vladali u periodu Casanovinih avantura.

‘Ne može muškarac varati ženu onoliko koliko se žena može praviti da mu je vjerna.’

Casanova svoj posao bibliotekara obavlja sve do svoje smrti 4. juna 1798. godine. Bio je to kraj i posljednja Casanovina stanica na putovanjima po Evropi, koju je obišao od Madrida do Petrograda, od Londona do Istanbula.

‘Nije mi žao da napustim ovaj svijet, ali mi je žao što ostavljam tolike ljepotice.’

Pogledajte film Casanova iz 2005. godine. U glavnim ulogama: Heath Ledger, Sienna Miller, Jeremy Irons.

---

---

« nazad

---