Homogenizacija egzistencijalne ugroženosti

Datum: 19. 05. 2012 @ 9:16h

Kad se u BiH pređe granica šutnje, slijedi opasan scenario

Prosječni bh. građanin svaki dan trpi posljedice lošeg upravljanja državom. Praktično svaki dan živi loše ili, lošije nego što bi to trebalo da bude. Najveća homogenizacija se dešava kada ljudi osjete egzistencijalnu ugroženost, a to je najbolje bilo vidljivo tokom rata ili tokom elementranih nepogoda. Kada smo egzistencijalno ugroženi onda, odjednom, razlike i problemi ostaju po strani, onda se u nama pojavi kolektivna želja za opstankom i za pomoći jedni drugima. Čim prestanu te okolnosti vraćamo se na uobičajenu matricu.

Podijeljeni smo i nacionalno i etnički i socijalno i vjerski pa, ako treba, i klasno. Na jednoj strani je manjina koja ima privremenu moć odlučivanja i novac, na drugoj je velika većina radnika i socijalnih slučajeva u kojima je akumuliran revolt. Taj revolt curi tamo gdje ne treba, curi kroz maloljetničku delikvenciju, kroz kriminal, kroz obračune među ljudima, ali se ne usmjerava tamo gdje bi trebao, odnosno, prema onima koji su odgovorni za postojeće stanje.

S malo hrabrosti, s malo solidarnosti sve se može u korijenu promijeniti. Odličan primjer nam je Grčka. Kriza je eskalirala u toj zemlji, ali istovremeno se desila socijalna i društvena katarza. Narod Grčke se ne boji više lažnih autoriteta bez obzira da li su oni Vlada Grčke, policija Grčke, EU ili MMF.

Kod onih koji su se proglašavali perjanicom, megafonom borbe, a to su organizacije civilnog društva, istrošio se elan, čini se. Istovremeno, političke stranke su napravile odličan potez, ispolitizirale su i građanski revolt. Onda kad se pojavi civilna inicijativa, kad se pojavi opravdana kritika uvijek se toj kritici pokušava dati amblem političke pristarsnosti. Uprkos tom potezu, stanje na terenu igra protiv njih. Stanje sigurnosti u KS je gore ove nego prošle godine, prošle godine nego pretprošle godine, broj ubistava, broj krivičnih djela, broj maloljetnih prestupnika…, svi statistički pokazatelji ne idu u prilog zvaničnoj vlasti.

Vlast će vrlo rijetko ili nikada uraditi bilo šta u interesu građana, sve dok građani ne izvrše pritisak. Neće se problemi u Sarajevu riješiti dokle god nezadovoljstvo ne eskalira i dok ta eskalacija ne dovode do ili inicijative ili bunta. Ako i dalje budemo “mrtvi-hladni” posmatrali šta se dešava u našoj državi, u našem gradu, u našoj mahali, nadajući se da će nevolja zadesiti komšiju, a zaobići nas, na pravom putu smo da postanemo nova Kolumbija, odnosno, zemlja u kojoj se ubija za 20 KM, za trećerazredni mobitel, za pogrešnu riječ ili pogled. Iz tog smjera povrtka nema, onda ćemo postati narod koji na uvredu odgovara uvredom, na ubistvo ubistvom, na grupu ubistava, grupom ubistava i tako u krug.

piše: Adna Zukanović