Iliji Jurišiću je loše, hvala na pitanju!
Objavi na Facebook mreži
Sve do, evo, slučaja Ganić, gotovo potpuno zaboravljen u svojoj beogradskoj ćeliji, s još osam zatvorenika, već mjesecima robija Ilija Jurišić. Njegov zdravstveni bilten malo koga zanima i čisto sumnjam da bi ga potkraj prošloga tjedna posjetio i naš veleposlanik u Beogradu Boriša Arnaut da nije – londonskog konteksta
piše: Josip Vričko
Baš kao u ona davna vremena kada je u Ljubljani venula ljubičica bijela, i sada, svakodnevno, sve od dana kada je Ejup Ganić (ne)očekivano pao u Londonu, dobivamo izviješća o njegovu zdravlju. I baš kao da je na Golom otoku, ili, ne daj Bože, kao najveći sin svih naših naroda i narodnosti u bolnici, uznemirenoj se javnosti daje na znanje da nekadašnji prvi do Alije junački podnosi robiju u, sad već, otvoreno omrznutoj Velikoj Britaniji. Redovita je izvjestiteljica, bezmalo specijalna dopisnica sarajevskih medija Emina Ganić u našu (političku) praksu promovirala i novu funkciju, gotovo instituciju; kćerka osumnjičenika za ratni zločin. Naime, svih ovih dana otkako joj je otac uhićen u londonskoj zrakoplovnoj luci, gospođica se Ganić afirmirala i kao dobra bivšega političara kći, ali i kao vrsna poznavateljica prava, slijedom čega se stavila na čelo pravničkoga tima, te s toga vrha koordinira radom odvjetnika i pravnog savjetnika aktualnog šefa države. A omakne (?) joj se gdjekad i pokoja politička kvalifikacija.
Istovremeno, sve do, evo, slučaja Ganić, gotovo potpuno zaboravljen u svojoj beogradskoj ćeliji, s još osam zatvorenika, već mjesecima robija Ilija Jurišić. Njegov zdravstveni bilten malo koga zanima i čisto sumnjam da bi ga potkraj prošloga tjedna posjetio i naš veleposlanik u Beogradu Boriša Arnaut da nije – londonskog konteksta. Gospođa Jurišić svome zatočenom suprugu, teškom dijabetičaru, ide u posjetu svakih petnaest dana; Ilija, svjedoči jednom lokalnom dnevniku Stoja, razmjerno dobro podnosi dane u starom beogradskom centralnom zatvoru. No, posljednjih dana, svjestan goleme podrške Ganiću, sve se teže miri s činjenicom kako je on u gotovo identičnoj situaciju, u biti, bio ignoriran. Prosvjedi, baš kao i istupi bošnjačkih dužnosnika i pokojeg intelektualca, uglavnom su se proteklih dana svodili na ocjenu kako britansko-srpska falanga čini sve e ne bi li uništila BiH i sve prave patriote.
Koliko je (već), i bez londonsko-beogradske tzv. zavjere, blagodareći i domaćim izdajnicima uništena Bosna i Hercegovina, preteško je pitanje da bi se odgovor elaborirao na ovako malom novinskom prostoru. Ali, što su to pravi patrioti?! Nije, dakako, lako ni na to ukratko odgovoriti. Pa, ipak, je li to zaboravljeni Jurišić?! Ili je to, medijski i još više politički eksponirani Ganić?! A trenutačni je dojam kako je upravo tako. Jer, ako već propitujemo i definiramo domoljublje, kako je onda moguće da se svakodnevno po nekoliko puta čuje samo londonski monolog gospođice Ganić, a ne reagira se na ono što je, primjerice, na jednoj kantonalnoj televiziji kazao Jovan Divjak. Spreman sam, poručio je, dakle, taj časnik, staviti se na raspolaganje i srbijanskom pravosuđu, ukoliko je to u interesu Bosne i Hercegovine.
Interes je ove države, ma koliko je, rekosmo, trenutačno teško definirati što je od nje ostalo, da se konačno dozna istina o Dobrovoljačkoj, slijedom čega su povici po Sarajevu: Svi smo mi Ejup Ganić – potpuno deplasirani. Štoviše, prosvjedi pred stranim veleposlanstvima, poglavito onom britanskom, zapravo su kontraproduktivni. Kakva je, naime, to poruka međunarodnoj zajednici? Ne, valjda, u kakvu bi se ozračju sudilo Ganiću ukoliko bude izručen našoj zemlji! I čemu služe poruke da Britaniji, uhićenjem njezinih građana, treba uzvratiti reciprocitetom?!
Usred te kakofonije nedovoljno se čuje Divjak. Ne čuje se njegova poruka kako bi procesuiranje svih ratnih zločina doprinijelo boljem suživotu u BiH. “Mislim da bi procesuiranje svih slučajeva, uključujući i moj, doprinijelo boljem razumijevanju i povjerenju između naroda”, kazao je general koji je prvo korišten kao dokaz multietičnosti Armije BiH, a onda svojim stradanjem pokazao kako je baš kao i većina drugih vojnika (ali i nekih intelektualaca pogrešnih krvnik zrnaca) ovdje imao samo ograničeni rok uporabe. Taj svoj križ taj časnik godinama nosi dostojanstveno, ali, vidjeli smo nakon Londona, nimalo inspirativno za sve one što su se ovih dana prometnuli u odvjetnike-volontere Ejupa Ganića. Umjesto, dakle, da se kaže zločin u Dobrovoljačkoj se dogodio i za to je netko odgovoran, ispaljuju se himnične fraze o tomu kako u obrambenom ratu nije moguće počiniti (ratni) zločin. Neke zemlje su tu domoljubnu fazu poodavno iživjele, slijedom čega nam i jesu danas tako daleko. Iako prvi susjedi.
Objavi na Facebook mreži
mudro
Sjajan clanak, svaka cast
ko kaze da se zlocin u dobrovoljackoj dogodio? evo Vricko rece i ostade ziv! jeste li vi gospodine bili tamo i vidjeli sta su ti NAORUZANI vojnici radili? Da li je mozda neko iz te kolone prvi zapucao? Sta je u stvari bilo? Pa svi koji su gledali gospodina Svetozara Pudarica kako na srpskoj televiziji razotkriva sve te podvale srpske propagande u nekom montiranom filmu morali bi da se zapitaju o cemu se ovdje radi? Ovo je samo pocetak medijskog otvorenog rata, ovo je novi rat, agresija na istinu o odbrani drzave Bosne i Hercegovine. Plan je bio da se ta drzava prizna sto je i uradjeno ali da se jedan narod koji je “po belaju” vecinski u njoj unisti. Europa je dala 4 godine koljacima da to urade ali nisu uspjeli i to je sada problem i srpski i europski!!!!
Vricko u ovom clanku jednostavno i ocito LAZE. Pa Arnaut je u intervjuu Oslobodjenju (u kom Vricko radi) 15 dana prije hapsenja Jurisica rekao “Moj prvi susret bit ce sa Ilijom Jurisicem”:
http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i-hercegovina/26524-Borisa-Arnaut-ambasador-BiH-Beogradu-Moj-prvi-sastanak-bice-Ilijom-Jurisicem.html
Pomenuti Josip Vričko je ostraščeni Srbin,koji ne vidi dalje od svog nosa.On čak nezna propise pod kojim uslovom vojna kolona može da se kreče kroz naseljeno mjesto.Pa danas kad neka jedinica Vojske BiH ide na poligon naoružanje i municija je u odvojenim vozilima u odnosu na vojnike.Da li je tako bilo u Dobrovoljačkoj-nije.Zato sud u Haagu vojnu kolonu JNA je okvalifikovao kao legitiman vojni cilj.Gospodin namjerno zaboravlja na 2-gi maj kada je propao pokušaj državnog udara.Sve žrtve idu na dušu GŠ JNA.Očigledno je da se te žrtve pripisuju događajima u Dobrovoljačkoj,što je van svake pameti.Ako gospodin nije lično svojim očima vidjeo šta se dešavalo nema nikakvu moralnu odgovornost da nekog optužuje.Mnogi koji ovo komentarišu ,komentarišu po principu rekla kazala.Zato je haaški tribunal zaključio da je slučaj Dobrovoljačka insinuacija Beograda,a ako treba neko biti odgovoran onda je to general M.Kukanjac.Normalno je da srbi neće protiv svojih ljudi.Zato ,neka gospodin ukuca tekst “Republika Srbija i republika SR-a udruženo protiv BiH” pa če se sramiti od stida za ovakav tekst koji je napisao.
Vričko kaže -zločin u Dobrovoljačkoj ulici se desio i neko trba da odgovara.A znaš li za ovo gospodine Vričko.
Kukanjac-stradalo šest osoba
“Pošto se mnogo manipulisalo,lagalo,izmišljalo o tome koliko je stradalo u Dobrovoljačkoj,vreme je da se kaže tačno,a to samo mogu ja.Poginuo je jedan vojnik-Tomović Zdravko iz H.Pijeska,tri puk. ,Sikić Miro,Radulović dr Budinir i Mihajlović Boško i jedan ppuk. Jovanić Boško i jedna žena Šuko Nurmela,dakle njh šestero od 261.Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke je nešto najsramnije što se može čuti.Ja sam se borio da to obelodanim,međutim ni jedan medij u Srbiji nije smeo da objavi do dan danas.” Dakle Beograd podvaljuje žrtve neuspjelog državnog udara kao žrtve iz Dobrovoljačke,jer ne smije drugačije informisati srbijansku javnost.To je istina ,a Srbija perfidno zajedno sa V,Britanijom želi neistinama da se dočepa Ganića.Neka vam služi na čast lažljivi srbi.