Jebem vam život, šta mi radite od zemlje?!
|
Komšić je još jednom stresao pred šefom gaće, pridružujući se ekipi onih koji bezuspješno pokušavaju dati ostavku u toj stranci, a mogu je napustiti samo onda kad insceniraju neki ubitačan holivudski spektakl. Tipa, pošalju si metak u koverti, pa onda kao imaju razloga ići. A da razlog nije taj što su dali sebe u stranci nadobudnog levata koja je porušila sve ono za šta su se borili. Željko Komšić očito se borio samo za svoj bolji status u hijerarhiji sebičnih i gramzivih autokrata |
|
(Komšić - Lagumdžija)
Mjera patriotizma u komedijaškoj zemlji apsurda s rijetkim teatrima koji funkcioniraju, danas je individualna stvar. Nekome je komedija uopće osjećati bilo kakav oblik patriotizma prema rasturenoj i ridikuloznoj Bosni i Hercegovini kakva trenutno jeste, drugima je jedini patriotizam mržnja prema ovim prvima. Na You Tube-u postoji promotivni turistički video naziva Enjoy life – Bosnia and Herzegovina. Klasično produkcijski dotjeran i vizualno napucan. No ipak, želim vjerovati da nas je ostalo dovoljno koji ćemo se na tih deset minuta koliko traje video uradak naježiti dva do tri puta i jednom na kraju, glasno, onako za sebe, procijediti – “Jebem vam život, šta mi radite od zemlje?”
Kad jednom dohakaju govna
Netko bi rekao da je lijepo ovih dana biti Hrvat ili Srbin i pripadati onim dijelovima BIH koji se iz središta istine aka sarajevske politbiro Čaršije posprdno godinama nazivaju genocidna RS ili fašistički kamenjar. Neprocijenjivo je naime, Lagumdžijino nebulozno djelovanje koje liči na poteze napušenog klauna u cirkusu, dok otepava Milanovića, liže se s Dodikom, smješka se jaranski Jeremiću, bira prvu zemlju za diplomatsku posjetu po činjenici da se s njenim liderom, Borisom Tadićem, igrao klikera pred haustorom kad su bili mali, te se pred kamerama objelodanjuje ono što je bilo oduvijek i poznato, da Najdraži Vođa vedri i oblači televizijskim javnim servisom sa bandom servilnih debila kojima usmeno dirigira svaki Dnevnik u pola osam. Scenarij idealan za kokica, fotelje i neporecivog uživanja u raspadu sistema koji je zadesio “altruističku i multikulturalnu osovinu” SDP-a BIH koja je trebala svojom nemjerljivom ljubavi prema jednoj i jedinoj zemlji (cinizam, sarkazam i svaki drugi -izam korišten obilato) zauzdati njene “nacionalističke osovine”. Lijepo je zajebavati se s tim, ali nije pošteno.
Da, bilo bi najlakše smijati se govnima koja su im dohakala. Da, možda bi bilo i najispravnije, ako uzmemo u obzir povijest naših netrepeljivosti, s posebnim osvrtom na ovaj dvogodišnji kaos u kojem su sebi dostatnom sdp-centričnošću udaljili od vizije normalne Bosne i Hercegovine i one zadnje naivce iz druga dva naroda. Da, možda bi bilo i najlogičnije ako se sjetimo kako su nas nazivali i etiketirali u proteklim razdobljima (samo iz razloga jer smo davno prokljuvili da Lagumdžijina prijetvornost i kvazi “drugost” nije ništa drugačija od Čovićevog manipulativnog i lažljivog naricanja nad ugroženošću, i ništa poštenija od ostalih političkih lopova i uhljupa koji su dvadeset godina krčmili zemlju kao svoju firmu), kako su i kojim imenima častili sve nekadašnje “prijatelje Bosne”, a danas, zbog njihove sposobnosti realnog sagledavanja situacije u ovom podneblju, izuzetno nepodobne osobe u političkom Sarajevu poput Josipovića, Milanovića ili Pusić. I zapravo, svakog onog tko se usudio dirnuti u Njegovo Božanstvo. Bilo bi, i najlakše i najispravnije i najlogičnije, ali nećemo. Jer ono što se dogodilo u zadnjih par dana biračkom tijelu SDP-a BIH proces je koji će proći, ili ga prolaze, ili su ga prošli, svi narodi u zemlji, a zove se odrastanje. Brzo, teško, bolno, ali do srži otriježnjujuće.
Abortus socijaldemokracije
Koliko je plastična ta razdijeljenost između dviju javnosti, čiji je jaz nemjerljivo i nepovratno produbljen u zadnjih par godina, svjedoči i činjenica da je “neopoziva ostavka” na sve funkcije u SDP-u, koju je jučer ipak “herojski” opozvao Željko Komšić, među Hrvatima izazvala malo jači efekt od prdeža poslije dobrog graha. Onoliko koliko je dovoljno za par humorističnih fora na tu temu, odmahivanje rukom i ležeran nastavak daljnjih dnevnih obaveza. No, naš predsjednik Želja.K. nije loš čovjek. Tu se slažemo i to moramo priznati svi, bilo da ga promatramo kroz legitimne ili nelegitimne oči. On je samo nedorastao političar, više nalik na uličarskog galamdžiju, lokalnog hadžiju koji tu i tamo drekne jeftinim populizmom i nakalemi tonu mainstream sljedbenika na ramena koji u njemu vide smotanog poštenjačinu, ali i narodnog junaka. Želja.K. je bio zadnja nada iluzije o jednoj državi. Njegovo podvijanje repa pred Zlatkom Lagumdžijom razobličilo je i najdjetinjastijima o čemu se tu zapravo radi.
Željku je dopizdilo biti stalno donji u stranci punoj prvaka u talovima i reketarenju. Jučerašnji “opoziv neopozive ostavke” jasno je dao do znanja da nije Željku zasmetala Zlatkova dezorijentirana politika kako se to prvotno pokušavalo objasniti, niti činjenica da je on zapravo, samo Zlajin privatni majmunčić koji pleše kad zatreba, obično pred izbore, glumeći multietničku demokraciju, a zatim biva bačen u zapećak. Niti mu je zasmetalo što zemlja stagnira, a mladi lavovi oko Zlatka, sada već potpuno isti u gestikulacijama i odjevanju kao gazda, samo klimaju glavom i pune vlastite džepove. Nije mu, kao čovjeku iz naroda i socijalisti iz stranke koja je čisti abortus socijaldemokracije, zasmetala tragična sudbina mnogih ugašenih poduzeća u zemlji, nesretnih radnika, ljudi koji egzistiraju na ivici siromaštva. Jer da jeste, Željko bi našao negdje u sebi muda i moral koji mu se pripisuju i izdigao bi se iz sjene tog bahatog zaljubljenika u sebe samoga, a ime mu je “Zlatko, slučajno prolazim i rušim sve ko domine”.
Ali ne. Komšić je još jednom stresao pred šefom gaće, pridružujući se ekipi onih koji bezuspješno pokušavaju dati ostavku u toj stranci, a mogu je napustiti samo onda kad insceniraju neki ubitačan holivudski spektakl. Tipa, pošalju si metak u koverti, pa onda kao imaju razloga ići. A da razlog nije taj što su dali sebe u stranci nadobudnog levata koja je porušila sve ono za šta su se borili. Željko Komšić očito se borio samo za svoj bolji status u hijerarhiji sebičnih i gramzivih autokrata.
Sva previranja u bosanskohercegovačkom SDP-u i tresak od zid surove stvarnosti možda će konačno mnoge dovesti do suštinske istine. Ne postoji drugačija politika u ovom moru istoznačne bagre. Ne postoje bolji od gorih u blatu jednakih. Sve naše političke stranke skup su isluženih taština i krvožedne gladi za moći i novcem. Zajebite političke ideale. Balkansko stanje uma u politici poznaje samo jednu ideologiju – vlastiti džep. Jedini pravi ljudi u našoj zemlji su onaj običan svijet na sve tri strane, koji se samo bori da preživi, a kojeg su politički manipulatori i danas u miru, uspjeli posvađati do krvi jedne s drugima. Je li konačno došlo vrijeme da im se vikne – Jebem vam život, šta nam od zemlje radite?
index / protest.ba
tako govori pravi antifašista iz zahumlja -bravo !
“Netko bi rekao da je lijepo ovih dana biti Hrvat ili Srbin i pripadati onim dijelovima BIH koji se iz središta istine aka sarajevske politbiro Čaršije posprdno godinama nazivaju genocidna RS ili fašistički kamenjar. ”
ja sta je neg genocidan rs Sopta ? Šta je tu posprdno ?Ma Nek si ti nama došla s Poskoka rekla kakav je Željo. to su činjenice .Jebote plećati Dodik a i ti njega .
Ma, bravo Martina s fašističkog krša! Nek si im rekla, nek sih malo oprala. Pa oni se na Baščaršiji i ukolnim sokacima zamišljaju velikim antifašistima. A status najvećeg antifašiste pripast će onome koji više laje na te Hercegovce i na genocidose iz Dodine paradržave. Šta š, oni su uvijek u pravu, oni su pravi bh domoljubi, a sve koji ne misle kao oni treba potjerati u tri, četiri ili pet mički paterinih. Tako ih Zlaja uči, tako govori i mali potrčko Željko i sva Zlajina svita, a sve lijepo narodu sa Zlajine SDP – ove kućne dalekovidnice lijepo servira drug Bakir. E, sad se dogodio mali košmar, antifašiti koji ispijaju kahve po okolnim birtijama malo su začuđeni slizavanjem Slučajnog Prolaznika s genocidnim Dodom i ništa manje genocidnim Vukom. No, sve će to Zlaja lijepo u četiri oka ispričati Bakiru, a on prenijeti narodnim masama. Pa će mase shvatiti kako su Zlajini potezi ipek ispravni i u višem interesu.
Bravo Slavene,nije bitno da li se slazem s tvojim komentarima, ili ne,ali nije mi zao ni da sutra umrem,jer vidjeh Slavena upotrebljava turcizme.Ljudi jeli moguce?upoooomoc¡
U svakom slucaju cestitke autorici,a tebi Slavene pozdrav od tvoje drugarice
Bravo Sopta, čistokrvni svoj čoek, tako treba, samo oštro.
‘Sva previranja u bosanskohercegovačkom SDP-u i tresak od zid surove stvarnosti možda će konačno mnoge dovesti do suštinske istine. Ne postoji drugačija politika u ovom moru istoznačne bagre. Ne postoje bolji od gorih u blatu jednakih. Sve naše političke stranke skup su isluženih taština i krvožedne gladi za moći i novcem. Zajebite političke ideale. Balkansko stanje uma u politici poznaje samo jednu ideologiju – vlastiti džep. Jedini pravi ljudi u našoj zemlji su onaj običan svijet na sve tri strane, koji se samo bori da preživi, a kojeg su politički manipulatori i danas u miru, uspjeli posvađati do krvi jedne s drugima. Je li konačno došlo vrijeme da im se vikne – Jebem vam život, šta nam od zemlje radite?’
Sve ostalo je na nivou i u maniru nekolikcine ‘egotrip’ komentatora na ovom portalu.
Lagumdzija i ekipa oko njega (sa rijetkim izuzetcima) zasluzuju ovakvu ocjenu.
Ipak, sutina je da, ni ‘jedini dobri ljudi’, kako kaze BH Hrvatica iz Zagreba, nisu ‘jednako dobri’, jer oni koji su opredjeljeni za ideju SDP-a nisu opredjeljeni za iste ideale kao oni koji se osjecaju nacionalno ‘onesvjesteni’.
Niti je Lagumdzija SDP, niti su Dodik, Covic i njihovi ‘leptirovi’ nekakvi progresivni tipovi, pa je i sama ‘umna konstrukcija’ autorke ‘…lijepo je ovih dana biti Hrvat ili Srbin i pripadati onim dijelovima BIH koji se iz središta istine aka sarajevske politbiro Čaršije posprdno godinama nazivaju genocidna RS ili fašistički kamenjar….’ dovoljno rijecita o kompetentnosti i ozbiljnosti komentatorke.
Sopta ‘pametuje’ na nivou i u maniru nekolikcine ‘egotrip’ komentatora na ovom portalu.
Nekad se napise, a bogami i naprica, ihajhaj recenica mozda i 90% tacno i sve ono sto uhu i dusi godi
/ to najbolje znaju momci kad se uvaljuju djevojkama/, e a sve u cilju da ga tebi / njoj/ sloze. Pa tako ja citam i ovo. A poenta je u ovom zadnjem pasusu. Ja malo promjenio i prosirio ….. Sto mi izgleda prihvatljivo i primjenljivo?
“ Sva previranja u ma kojoj stranci na Svijetu iIi blizoj okolici i tresak od zid surove stvarnosti možda će konačno mnoge dovesti do suštinske istine. Ne postoji drugačija politika u ovom moru istoznačne bagre. Ne postoje bolji od gorih u blatu jednakih. Sve svjetske političke stranke skup su isluženih taština i krvožedne gladi za moći i novcem. Zajebite političke ideale. Svjetsko stanje uma u politici poznaje samo jednu ideologiju – vlastiti džep. Jedini pravi ljudi bilo gdje na ovoj Planeti su onaj običan svijet na sve stodevedestitri strane, koji se samo bori da preživi, a kojeg su politički manipulatori i danas u miru, uspjeli posvađati do krvi jedne s drugima. Je li konačno došlo vrijeme da im se vikne – Jebem vam život, šta nam od zemlje radite?”
Ama stani ba, sta i ako ja to vicem svaki desetak minuta? Sta ako mi tu psovku prenesemo na “ teren “. Vodi li to u nesto bolje? Ne!
Mozda ja i citam malo ukoso, ali za mene je poruka lukavo sakrivena i uvlaci se u covjeka da bi “ radila”. U korist sopstvene stete. A poruka glasi – birao ne birao isti ti ku..c, jer svi su isti. Pa je najlakse nastaviti putem na kojem vec i jesmo….Da ne dusim mozda ima neko bez tikvica, onih za plivanje ….
Pa ono pitanje – “Jebem vam život, šta mi radite od zemlje?, moglo bi da glasi – “ Jebem ti život, šta radimo od zemlje.” Jer mi smo ti koji smo krivi, neko manje neko vise. A kako mozemo isplivati? Ne preko noci i nikako drugacije nego biti covjek i misliti, te koristeci iskustvo od ponudjenih mogucnosti uvijek izbrati onu za koju mislimo da je ponajbolja. Sto ce reci nije idealna i ima mana ali najprihvatljivija. Svi nisu isti. Ni Zlatko ni Ivo. Recimo u ovom slucaju moj glas ide Komsicu.
Marina je dobra novinarka – to je neosporno .
Sada je dosla na mjesto sa koga se utice na mase .
Medjutim , nacin na koji se to cini je – kontraproduktivan .
On moze biti zabavam , duhovit , ili u saglasju sa stereotipima
koje jedino i stalno isticu komentatori . Osim nekih izuzetaka .
Jedna TV stanica je jaca od Lagumdzije( uzimam ga samo kao primjer),
ili je treba napraviti jacom . Tesko da se moze postici nesto
dobro pljujuci u lice onima koji to zasluzuju . Forma je , cesto ,
vaznija od sadrzine .
Zato je dobar potez da je MARINA dobila stolicu tu sto je dobila ,
jer sa te stolice sada treba da progovori njena pamet .
A za pamet je cesto vaznije KAKO , nego STA !…
Ma, svi smo od krvi i mesa, ali nije nam to sustinska odrednica po kojoj se prepoznajemo. Razum i emocije nas odredjuju i to bi, valjda, trebalo svima biti jasno. Razum i emocije imaju potencijal kojim se manipulise, jer podrazumijevaju motivaciju, spoznaju, energiju…Sto je najvaznije – SPOSBNOST KOMUNIKACIJE. To dalje znaci toleranciju i razumijevanje, sto nikako nije lagano, jer emocije i uticaji okoline imaju ogroman znacaj na ispoljavanje svakoga od nas.
U konkretnom slucaju, ako komentator zeli istinski da svoj stav prezentira i podijeli sa nekim (vjerovatno je to logican razlog za javno izreceno misljenje), onda to podrazumijeva uvazavanje i onih koji ce isti cuti ili procitati. Sa nacinom iz kojeg provejava suvise autorske samodopadnosti, koja paznju vise usmjerava na autoru nego na sutinu njegove poruke, ne moze se ocekivati ozbiljan tretman tog ‘djela’. Takva vrsta podcjenjivanja onih kojima se obracate ne ostavlja mnogo prostora za ozbiljne rasprave, jer ne zelite gubiti vrijeme na nesto i nekoga sto nema nikakve ozbiljne poruke. Bez obzira o koliko ozbiljnoj i vaznoj temi se radi.
@ nesho & ante granic – STEREOTIPI TRULE KOBILE: Danasnja djeca, vjerojatno, ne znaju za (surove) igre bez digitalnih uredjaja, a stariji (vremenom) postaju “djeca”, tvrdoglavo vracajuci sat u proslost… koje vise nema! Pa se, umjesto o bizarnosti “trule kobile”, demagogijom iz 60-ih (proslog stoljeca), namece rasprava o ucinkovitosti kolumniste, “pametovanju”, “samodopadljivosti”, “podcjenjivanju”, “razumu” i “emocijama”.
Klasicna zamjena teza s ciljem obrane “Sokratove”… za ciju su “ideologiju trule kobile” (ocito) zalijepljeni k’o taksena marka! To me podsjeca na vjernika koji odmahuje rukom na poplavu kriminalno-pedofilskih incidenata svecenstva, tvrdeci da “pop nije ni vjera, ni Bog, ni crkva”! Bas kao da su Lagumdzija i Komsic bastinici neke epohalne ideje, bez koje covjecanstvo(!) nece prezivjeti? A u sustini je rijec o bezidejnom dvojcu koji krcmi zaostavstinu “brkatog socrealizma”, kako je to (nepogresivo) artikulirao Vuk Bacanovic…
S druge strane, Martina Sopta, proniciljivoscu zrele mladosti uocava da je tom (potrosenom) stereotipu neophodan – ABORTUS, a ne “podvezivanje” jedne besramne kolekcije lazi i zaglupljivanja!
Zlatko Lagumdzija je – politicki mrtvac (ostavimo mi Martinu, nije ona prouzrocila kolaps BiH), koji se ovih dana “ubija” da spasi (svoju) partiju od propasti, u koju je gurnuo vlastitom (a ne Soptinom) samodopadljivoscu i djetinjastim igrama “urednikovanja BiH” (… a ja velike “pljacke” ako se i odrzi jos koju godinu!).
Vecina Lagumdzijinih sljedbenika, ukljucujuci i (golog) “Vodju”, pogotovu nes(p)retnog Komsica, vjerojatno i ne zna (osnovne) postulate socijaldemokarcije, koja je, usput receno, popusena politicka imaginacija u vecem dijelu svijeta (osim na Balkanu, razumije se).
To sto joj je ovdje (jedina!) alternativa – nacionalfasizam, opet nije Soptin problem, vec onih koji bjesomucno podr(a)zavaju aveti proslosti (“gdje god se okrenes, neki – brkovi”!). Ne placi… BROZANA STRAZO!
@ivan
Mada nisam bas voljan ‘polemisati’ bez bitnog razloga, ipak, red je, odgovorit cu sa par rijeci.
Sama cinjenica da se raspravlja o autorici teksta, a tema istog je bacena u drugi plan, govori o djelotvornosti ‘nastupa’ autorice. Sto sam mislio o tome vec sam pojasnio u prethodnim komentarima.
O Lagumdziji i njegovim saradnicima sasvim sam decidno rekao sto mislim. I tu ne nalazim potrebu da ‘otkrivam toplu vodu’, a kamoli izlivam zuc na nacin kako to uobicajeno cine uvijek isti branitelji ‘demokratije i slobodoumlja’. Meni se takva vrsta komunikacije ne dopada i to je definitivna konstanta, kako god da se kome cini.
Sto se tice odnosa prema proslom, a posebno prema opste dokazanom pozitivnom naslijedju koje nije nicije pojedinacno dostignuce, vec sabrano iskustvo mnogih ljudi(da ne bude zabune oko Broza), ne dvojim da je proslost (kakva god da je bila) izvoriste sa kojeg razumni i tolerantni ljudi mogu pronaci i koristiti puno toga u vremenu kojem pripadaju. S toga i pitoresknu opasku o ‘truloj kobili’, a osobito izrazenu (odavno izrabljenu) ‘osjetljivost’ na ‘opšte prisutne brkove’, smatram vise emotivnim, nego razumnim komentarom.
I stav o ‘popusenoj socijaldemokraciji’ je na istom fonu formalistickog i pausalnog kao posledica vise emotivnog, nego konstruktivnog pristupa.
Zakljucak da je ‘…ovdje(jedina!) alternativa – nacionalfasizam…’, bez obzira na Soptu ili Lagumdziju, vjerovatno je trebao biti ekstazicno ‘zakucavanje’, ali mene se cini kao autogol napadaca koji se nasao u odbrani vlastitog gola. Naravno, to je moje misljenje, koje svakako nije nikakav dekret, naslijedjen iz vremena ‘brkatog socijalizma’.
Pozdrav
@ nesho – Posteno… “meni se ne dopada takva vrsta komunikacije”! A meni (jos manje)… SVE sto je protiv “slobodoumlja”, a jos manje – SVE sto je za jednoumlje.
Nemam problem ni s tim da je u pitanju individulani izbor, ali u tom slucaju floskuli “defintivna konstanta” nedostaje (posvojna) zamjenica – “moja”!
Zaista ne vidim da se o autorici kolumne “raspravlja” u vise od dva posta (dozvoljavam i da stvarno NE VIDIM… ponajbolje, godine su, sta li?). Sve ostalo u ovom (i vecini tvojih komentara) je… OKOLO SALATA. Fina i mekana, prava (proljetna) puterica!
Sopta je, u svakom slucaju, napisala nadahnut tekst koji, naravno, ne komunicira sa oktroiranom prosloscu, pa u tvom i slicnim slucajevima nije ni nuzno razmisljati o “socijaldemokartskom abortusu”… jer se radi o – STERILNOSTI!
Otpozdravljam…
@Ivan
Bas ti hvala na suptilnim opisima. Smatram to sposobnoscu kritickog izrazavanja o nekome i necemu sa cime se ne slazemo.
U svakom slucaju, razmjenili smo misljenje, a da pri tome nismo koristili terminologiju prisutnu kod ‘nadahnute’ autorice koja je, eto, ‘inicirala’ ovaj dijalog. To je za internetsku vrstu komunikacije, po mojoj stereotipnoj, anahronoj prosudbi, vise nego dovoljno.
Svrha mog komentarisanja na portalu i jeste da makar minimalno doprinesem mogucem tolerantnom komuniciranju jer samo tako je moguce svrsishodno razgovarati ljudima sa suprotnim ili razlicitim stavovima.
Moj izbor je da jedino sa ekstremnim nacifasistima komuniciram na njima adekvatan nacin, mada se trudim da javna konfrontiranja na mrezi potpuno izbjegnem, jer, u krajnjem ishodu, ona mogu vise koristiti produbljivanju nepomirljivih stajalista, nego konstruktivnom razmisljanju.
Ali, da ne ‘sijem putericu’, kako ti rece, evo, pozdravljam te do neke nove prilike.
M.M. Sopta, osoba A
M.M. Sopta, osoba B
M.M. Sopta, osoba C
Dg. F25.2 do F60 – 60.9