Kako se kalio handžar

Ovo je dio faktografije Zla koje nas i danas okrutno šiba. Podsjećanje na 13. oružanu brdsku SS diviziju, jedinu nearijevsku SS jedinicu u čitavoj Hitlerovoj Evropi, daleko poznatiju pod nazivom Handžar divizija.

Ideja Heinricha Himmlera

Povijest 13. Waffen-SS Oružane gorske divizije “Handžar” bez dvoumljenja predstavlja jednu od najkontroverznijih epizoda 2. svjetskog rata na našim prostorima. Oformljena je kao elitna nacistička jedinica, iako ni približno nije udovoljavala propisima o preporučenoj rasnoj čistoći svojih pripadnika. Jedinica je većinom bila sastavljena od bosanskih muslimana koji su nakon niza četničkih pokolja u Podrinju i istočnoj Bosni 1941. i 1942. godine od Nijemaca tražili oružje i zaštitu od daljnjih napada. Težak ratni položaj muslimanske sirotinje za vlastite ciljeve je odlučio iskoristiti Heinrich Himmler lično, koji je u to doba intenzivno radio na jačanju SS-a, a naročito njegovog oružanog dijela.

Zloupotrebljavajući slavnu prošlost bosanskih regimenti u austrougarskoj vojsci u 1. svjetskom ratu i manipulišući očekivanjima ugroženih muslimana da će se u okviru SS-a boriti isključivo za vlastite domove, pomno je pripremao teren za provedbu ideje o muslimanskoj nacističkoj jedinici. Svoj prijedlog Hitleru je obrazložio pozitivnim efektima po višemilionsku populaciju muslimana na Bliskom istoku koje bi se tako izolovalo od uticaja Engleza.

Jedini je problem bio kako opravdati “uzvišeni” rasni princip, ali nacističke vođe su zajedničkim naporima našli prikladno marketinško rješenje: bosanski muslimani nisu Slaveni, nego potomci drevnih Gota i Perzijanaca. Himmler je islam smatrao puno podesnijom vjerom za ratovanje od “kukavičkog kršćanstva”.

Hitler je neko vrijeme oklijevao, ali je nakon neuspjeha operacije Weiss, tj. 4. ofanzive koja je završila probojem partizana i Vrhovnog štaba preko Neretve, ipak popustio. Lično je 10. februara 1943. godine potpisao naredbu za osnivanje SS divizije sastavljene od endehazijskih “Hrvata muslimanske vjere”. Njegov vjerni vazal Ante Pavelić, nije imao ništa protiv, tek je tražio da divizija nosi hrvatski grb i hrvatsko ime u nazivu.

Uloga nacističkog muftije

Komandni kadar novoosnovane jedinice su činili isključivo Nijemci, mahom vojvođanski folksdojčeri. Planovi za regrutaciju u Handžar diviziju su postavljeni vrlo ambiciozno. Već na samom početku, Nijemci su znali da ne mogu računati na muslimane koji su bili dio vlasti u NDH, jer im lokalno muslimansko stanovništvo nije vjerovalo. Ali Himmler je za to imao vrlo pogodno rješenje. U propagandnu misiju u Bosnu je poslao jeruzalemskog muftiju Mohameda Amina al-Husseinija, koji je bio žestoki propagator nacističke ideologije i ljuti antisemit, poznat po provođenju aktivnosti protiv doseljavanja Jevreja u Svetu zemlju, zbog čega su ga britanske kolonijalne vlasti protjerale iz Palestine.

Iako su lokalni imami podržavali odlazak mladih u SS jedinice, u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine regrutovanje nije naišlo na dobrodošlicu pa su, na primjer, u Travniku Nijemci upali u lokalnu džamiju i poveli sa sobom sve džematlije koji su mogli da posluže u Handžar diviziji. Veliki broj ovih regruta je pobjegao iz divizije u narednih nekoliko dana.

Nemali je broj i onih koji su pripadali domobranskim i ustaškim jedinicama, a prebjegli su da služe u SS formacijama, jer je plata i uniforma bila bolja od one u hrvatskoj vojsci. Vojnici su dobili najbolju vojnu opremu iz njemačkih skladišta, amblem sa starim bosanskim grbom na rukavu uz dodatak svastike, te fesove kao prepoznatljiv zaštitni znak. Na svečano postrojavanje je došao i sam Reichsführer Heinrich Himmler.

Na fotografiji se može vidjeti kako su muslimani zakletvu davali desnom rukom položenom na srcu, a katolici s ispružena tri prsta desne ruke, što se danas pripisuje pravoslavlju. To je bila uobičajena poza na svakoj ustaškoj zakletvi: lijeva ruka bila je položena na bombu, nož i pištolj, dok su tri prsta na desnici simbolizovala Sveto trojstvo.

Jedina SS jedinica koja se pobunila

Handžar divizija je na vrhuncu snage brojila više od 21.000 pripadnika. Na obuku su poslani u SS kamp u južnoj Francuskoj.

Handžar divizija je jedina SS jedinica koja je digla pobunu protiv Nijemaca i nacističkog režima. Naime, tokom regrutacije, u jedinicu se, po nalogu Komunističke partije, infiltrirao i značajan broj komunista. Jedna grupa, koju su činili Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić, tokom obuke u Francuskoj, a u dogovoru s francuskim Pokretom otpora, skovala je plan da preko noći pobiju njemačke oficire, a simpatizere u diviziji prevedu na stranu antifašista. Tom prilikom je ubijeno osam njemačkih oficira, međutim urota je propala jer obećana pomoć francuskog Pokreta otpora pobunjenicima nikad nije stigla.

Oni koji su uspjeli pobjeći pokušali su se pridružiti francuskom Pokretu otpora ali su ubrzo uhvaćeni i pogubljeni. Dio pobunjenih simpatizera se ponovo zakleo Hitleru, izdajući urotnike. Svi koji se nisu pokajali bili su strijeljani, zajedno sa sumnjivim lokalnim civilima. Njihov grob u Villefrancheu danas se nalazi na “Polju mučenika” i na njemu je spomenik s crvenom petokrakom.

Nakon završene obuke i uspostave čvrste nacističke kontrole nad jedinicom, Handžar divizija učestvuje u nekoliko žestokih ofanziva u Bosni: kod Brčkog, Bijeljine, Majevice… gdje partizanima nanosi teške gubitke. U bici na Loparama partizani 1944. godine uzvraćaju težak udarac.

Prodorom Crvene armije prema Balkanu djelovi Handžar divizije se prebacuju na istočni front, kada počinje period masovnog dezerterstva i konačni raspad Handžar divizije. Djelovi jedinice su se predali Englezima na Bleiburgu, 8. maja 1945. godine.

Nacizam privlači čistoćom, redom i disciplinom

Handžar divizija spada među najzanimljivije, najneobičnije, ali ujedno i najkontroverznije vojne formacije, koje su djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata. U proteklih pola vijeka, uz ovu vojnu jedinicu vezao se epitet “zloglasna”, te su joj na teret stavljani ratni zločini, odnosno kršenja zakona i običaja rata. Treba napomenuti da je tek 7 pripadnika Handžar divizije nakon rata pogubljeno zbog ratnih zločina, a još dvadesetak je osuđeno na zatvorske kazne da bi do 1952. godine svi bili pomilovani i pušteni.

“Bio sam imam u Handžar diviziji. Kada smo u jeku rata saznali da se možemo dobrovoljno prijaviti u jednu njemačku jedinicu, mnogi su iskoristili tu priliku. U Bosni je u to vrijeme bilo prisutno lijepo sjećanje na Austro-Ugarsku monarhiju. Njemačka je za nas bila simbol čistoće, reda i discipline. Za koncentracione logore i progone Jevreja tada nismo znali jer je većina dobrovoljaca dolazila iz vrlo siromašnih životnih uslova, a većinom sa sela. Treba uzeti u obzir i da su četnici u istočnoj Bosni masakrirali hiljade muslimana, tako da smo željeli iskoristiti priliku da se branimo”, pojašnjava Džamaludin Ibrahimov razloge zašto je pristupio ovoj jedinici.

Sudbina povijesnog vrtloga je redovno apsurdna pa nimalo ne čudi slučaj da su se bivši pripadnici “Handžar divizije” nakon 2. svjetskog rata našli u zajedničkim jedinicama s Titovim partizanima na Bliskom istoku. Naime, nakon rata, više od stotinu bivših pripadnika “Handžar divizije” iz savezničkih logora u Italiji je raznim kanalima dospjelo do Bliskog istoka i priključilo se tamošnjoj Vojsci spasa. Josip Broz Tito je istovremeno nesvrstanim prijateljima poslao aktivnu vojnu pomoć – diviziju iskusnih partizana. Tako su u prvom izraelsko-arapskom ratu 1948. godine rame uz rame, na istoj strani, ratovali donedavni neprijatelji.

Priča o Handžar diviziji je uvijek aktuelna tema. Tu je da nam svjedoči kako politika i religija u savezništvu mogu vješto izmanipulisati ljude ojađene siromaštvom i neznanjem, te na sebi svojstvene načine vezivati ulare zarad ličnih interesa.

---

---

« nazad

---