Krečenje prošlosti
|
Znam da je ovo što sam napisao u mnogočemu uzaludno, ali jednostavno nisam mogao da prešutim da se nekadašnja novinarska bijeda, koja je talentovanim ljudima ovdje zagorčavala život, današnjoj publici, koja o tome pojma nema, predstavlja kao stara žrtva jednog davno umrlog sistema |
|
Boro Kontić
Tekstove Pavla Pavlovića, komentatorske zvijezde sarajevskog Oslobođenja čiji sadržaj uvijek upadljivo prenose E – novine, neupućenima je teško objasniti a još teže prepričati. Moram priznati da ih samo registrujem – razlog nečitanja je star i biće vam jasniji kasnije. Kako zauzimaju gotovo stranicu Oslobođenja teško ih je mimoići pa najčešće dijagonalno prodjem po sadržaju i uvijek mi se stuži od te banalnosti, opštih mjesta i demagogije. Sve izgleda kao neki ubogi đački sastav u kojem teško shvatate šta je povod i razlog tog pisanja.
Dokle ide taj bezobrazluk
Ako nikome drugom sam sebi dugujem objašnjenje: Zašto trošim i mrvu vremena na takve tekstove? Jer pokušavam otkriti, kako se to jezikom jedne ovdašnje divne anegdote kaže “dokle ide taj bezobrazluk?!” A bezobrazluk je u neskrivenom i sve agresivnijem retuširanju tekstoklepčeve prošlosti. Druga P. P., izgleda, više ne zadovoljava sama činjenica da je objavljivan iako piše loše, glupave i samo njemu razumljive priče. On bi i da svoju biografijicu okreči.
U posljednjem tekstu, naoko šarmantnog naslova, “Mick Jagger i Savez komunista”, govori o više tema a završna poenta te bljutavosti govori o njegovoj dugogodišnjoj ljubavi prema „zapadnjačkoj muzici“. Koju je on 60-tih godina slušao u mjesnoj zajednici “ilegalno da ih partijci ne uhvate”. Posebno je opasan bio izvjesni “drug Danilo”.
Ta tužna i žalosna novinska storija dalje se nastavlja još ljigavije “kad su primani u partiju”. Nije primljen jer, prema ocjeni odgovornih, “puno sluša zapadnu muziku”. To mu se očigledno učinilo sitno pa je dodao i njegov sadašnji, drčniji stav: “i danas ne bi prošao pred tom istom komisijom” jer valjda i dalje luduje za Rolling Stones-ima.
Junak čemerno besmislenih događaja
Teško je povjerovati da odraslo čeljade od preko 60 ljeta piše ovakve stupidarije, bez ikakvog smisla i konteksta i da pride neko to objavljuje sve sa naslovom, podnaslovima i slikom.
Naravno, moguće je da se sve desilo kako i piše. Čak i bezbojne, dosadne i tupe životne storije imaju pravo na svoju istinu. Ali pitanje je – koja je svrha sad to javno pominjati, time se baviti ili pridavati poseban značaj. Uzeti neku besmislenu ličnu epizodu bez drame ili suštinskih posljedica, umetnuti se čak za junaka tog čemera od događaja to može samo biće lišeno ikakve svijesti o vremenu u kojem je živio.
Nije to bio prijatan sistem niti su svi drugovi bili bezazleni. Postoji na hiljade teških i mučnih priča iz tog vremena ali nijedna ne pripada Pavlu Pavloviću.
Rijetko odvratan tekst
Pozadina ovog „opričavanja sukoba sa sistemom“ mnogo je dublja. Pavle Pavlović napisao je u listu As 1984. godine jedan, rijetko odvratan tekst u historijatu BH štampe.
Otrovni dim Pavla Pavlovića
Zabranjeno pušenje, grupa u usponu nakon svoje prve ploče – Das ist Walter, u junu 1984. – postaje jugoslovenska atrakcija i onda događaj sa jednog koncerta u Rijeci, prepričan, stiže u Sarajevo. Krajem novembra 1984. na koncertu u Rijeci, nakon što im se pokvarilo pojačalo, pjevač benda Nele Karajlić, kad je doneseno novo, pred 2500 raspoloženih posjetilaca, objašnjavao je kašnjenje koncerta: „E raja, izvinite šta smo malo kasnili, crk’o nam je Marshall!“ pokazujući rukom na pojačalo. Shvaćeno kao izrugivanje sa Titom ubrzo je eksplodirala jedna od žešćih afera bivše zemlje. Glavna medijska paljba na članove Zabranjenog pušenja, koja ih je koštala godinu dana javne izolacije, zabrane emitovanja u BH medijima, povremene blokade koncerata i desetine privatnih problema, uhođenja i sumnjičenja stiže iz samog Sarajeva. Od jednog optužujućeg, pogubnog teksta u Oslobođenju i serije napada, optuživanja u Venu do, kako se to tada zvalo angažovanog komentara – ljubitelja zapadnjačke muzike – koji prilažem iz naše arhive.
Znam da je ovo što sam napisao u mnogočemu uzaludno, ali jednostavno nisam mogao da prešutim da nekadašnja novinarska bijeda koja je talentovanim ljudima ovdje zagorčavala život, današnjoj se publici, koja o tome pojma nema, predstavlja kao stara žrtva jednog davno umrlog sistema.
media / protest.ba
Gospodine Boro , lijepo ste vi ovo “okrecili” ! I tacno .
Kakav je smisao takvog pisanja – pitate .
Nema smisla , ali ima rezona .
Jer , kad se udvarate zeni , Vi joj pricate price koje ona voli .
Kad pisete za jedne novine , vi se “udvarate” trenutnoj uredjivackoj
politici. Kad novine spadnu na to da stalno potcrtavaju patnje od
nekog drugog , onda i novinar ima potrebu da potcrtava svoju osobnu
patnju , kao ulaznicu za sofru gdje se dijeli med i mlijeko .
Zasto bi Pavle Pavlovic bio izuzetak ?
To je moje pitanje .
Naravno da Pavle Pavlovic nije izuzetak, vec tipicna novinarska amorfna masa, koja se decenijama shlepa po medijima sa svojim “ponjavama”… JEBO LUD ZBUNJENOG! “Oslobodjenju”, koje bi bez Dezulovica (cetvrtkom) komotno moglo pobost’ nishane na svoj vlastiti “tabut” (redakciju), vjerojatno sluzi za odrzavanje lazne slike sarajevske “multieticnosti”!? To i ne cudi, koliko fakat da je non-stop prisutan u e-novinama, gdje Pavlovic predstavlja rijetku, ali uocljivu mrlju kameleonstva, na koje je nepotkupljivi Petar Lukovic (itekako) osjetljiv!
Ko zna, moj Ante? Niko NISTA ne zna… (osim Pavla Pavlovica!).
Vec dugo me ovo proganja… Jos od teksta koji govori o nekom krstarenju gdje su svi bili hrvatski rodoljubi a narocito Pavle…Pa DB, pa drotovi pa… Na ovaj text,o Micku i SK objavljenom u E-novinama mislim da sam komentarisao pitanjem “I… zasto imam utisak da Pavle laze kad god pise o svojoj “revolucionarnoj” proslosti? “
Nisu mi jasni ovi napisi protiv Pavla Pavlovića. Pa i Vuk Drašković je pisao najbolje tekstove o Titu, pa poslije zabrazdio u četništvo. Ili što reći za hrvatskog nacionalistu Vladimira Šeksa, jednog od čelnika u republici hrvatskoj, koji je 1984. godine u beogradskom procesu branio – Vojislava Šešelja? Izvlačiti danas zaključke na temelju davno napisanih tekstova nije ni korektno ni pošteno. Bilo bi to kao da autoru Bori Kontiću netko spočitne ulogu njegovog brata tokom okupacije Sarajeva. S kojim, naravno, nema nikakve veze…
Evo ja cu u svoje ime, moj Krunicu,
dakle meni ne smeta sto je neko nekada bio dupelizac tamo neke vlasti, ne smeta mi ni kad sada pise ono sto godi ovimstosesadapitaju i mogu da ga na razne nacine zakite sa kojom petobankom necega. Takav covjek, jebat’ ga. Al’ mi skripi u usima to kad sad hoce da se predstavi kao veliki jebac onih proslih….
Neosporno je da je Pavle Pavlovic bio i ostao novinarski marginalac koji je vecinu profesionalnog vijeka proveo back stage grebuci se za besplatne sokove sponzora koncerata.
Medjutim, ono sto iznenadjuje je da Boro Kontic komentarise tekst koji je Pavlovic napisao prije dvadeset godina, kada je imao mogucnost da reaguje odmah po objavljivanju clanka. Ali nije. Nisu bila vremena za to. Kontic sigurno nije pisao takve udvaracke tekstove , ali nije pisao niti one koje su dovodili u pitanje tadasnji politicki sistem. Sutao brate kao i svi novinari i radio ono sto politicki komesar/urednik programa kaze.
Pocetkom osamdesetih godina je jedna novinarka , Borina koleginica iz redakcije, u svome programu najavila kompoziciju Roling Stones , Ruby Tuesday (pokladni utorak) Suspendovana je na duzi period i nije mogla uci niti u studio niti u redakciju zbog toga sto je najavila kompozicju koja ima religiozni sadrzaj.
Zasto tada Boro Kontic ili neko od kolega iz redakcije nije podigao glas i stao u odbranu koleginice?. Svi su sutali kao p…., tako da se huskacki cin onog tezgarosa Pavlovica moze poistovijetiti sa sutanjem velikih mozgova redakcije Drugog programa Radio Sarajeva.
Sto se tice onog misa, Nenada Jankovica , Boro Kontic je svesrdno ustupio Primus Nadrealistima , a Zabranjenom pusenju besplatan reklamni kanal. Ako Kontic u recenici da je “Pavlovic zagorcavao zivot talentovanim ljudima”, misli na onog malog, masnog misa, cetnicica Jankovica, onda se zaista pitam koji su mu kriteriji.
Mislim da je bolje , ako Kontic zeli da se obracuna sa ljudima poput Pavlovica, da krene od vlastite redakcije i sebe samoga. Za mene razlike nema.
Poštovani i pošteni Boro Kontić!
Napokon je neko našao vremena da o mišu mekinjašu imenom Pavle Pavlović napiše istinu. Zamjeram Ti, malo si napisao – tek crtice o kameleonu i beskičmenjaku P.P.
Istina ko je i kakav je P.P. je mnogo neprijatnija od ovog što si napisao. Ko je P.P.? Tačno kako si napisao :
nekadašnja novinarska bijeda, koja je talentovanim ljudima ovdje zagorčavala život.
Dodao bih – nekadašnja i sadašnja novinarska i ljudska bijeda.
Ko je P.P. znali smo i znamo mi Sarajlije.
Kakav novinar?
Šlihtara!
Pavle Pavlović – novinar?
Smiješno!
To je u redu Sasko. Samo za razliku od tebe taj se Pavle Pavlović predstavlja punim imenom i prezimenom, dok se ti kriješ iza nadimka. A to mu ga onda dođe na isto kao u današnje vrijeme glumiti velikog protivnika ondašnjeg sistema. U čemu je razlika? U anonimnosti ili dupeuvlakaštvu? Uostalom, svako ima pravo na svoje mišljenje. Kao što ga imaš ti, ja ili “skojevac Pavlović”.
To je u redu Stanko. Mislim ta logika.Ali kad okrenemo naglavacke.Jer za mene nema problema ni da je neko anoniman ako hoce jer mu je dozvoljeno / iako je ovim na protest.ba poznato ko stoji ili lezi iza nadimka/, ni da je neko dupelizac ako hoce. Pitanje izbora. Jedino bi mi skripalo u usima kad bi neko anoniman, kao ja, za koju godinu trubio negdje da je pisao i ovo i ono na protest.ba i sve to potpisivao imenom i prezimenom.Kuzis stari moj….
Inace, sto bih se ja k….o da sam taj i taj bez razloga jer to pravila od mene ne traze. I ne pisem nista bitno tek po koju recenicu. A od Paje je to sigurno trazeno ako nista da mu se isporuci koja kinta…. ” Oslobodjenje” pa ….
A u krajnjoj liniji ja napisah samo da mi to ” skripi u usima” a ko voli te note neka izvoli.
Gospodine Konticu, vi ste kao 99% novinara iz 70-tih, 80-tih sa prostora bivse Jugoslavije,bili pusaci sistema, iz komunistickih guzica niste mogli glavu izvuci, koliko ste im govnava dupa lizali.Pocetkom 90 -tih ste brzinom svjetlosti se nasli u novim “demokratskim” guzicama. Ruzno je da vi pljujete nekog svog kolegu, kada ste isti kao i on ( a ovo se odnosi na sve novinare ).
Dobro je poznat pusacki put do urednickih fotelja, a koliko se sjecam vi ste isto bili urednik na radio Sarajevu za vrema “STRASNE KOMUNISTICKE DIKTATURE”.Novinarima bivse Jugoslavije samo Bog moze oprostiti, i oprati krvava pera.
Poštovani i pošteni Boro Kontić!
Svaka Ti čast!
Napokon se neko drznuo i o mišu mekinjašu imena Pavle Pavlović napisao istinu. Zamjeram Ti, blag si i malo si napisao – tek crtice o kameleonu i beskičmenjaku.
Istina o P.P. je mnogo neprijatnija od ovog što si napisao. Ko je P.P. bio u Sarajevu?
Kakav novinar? Šlihtara! Istinu govoreći, znao je(?) kad i kome se treba“ prikloniti“ i tako je funkcionisao čitav život.
Pavle Pavlović – novinar?
Smiješno!
Paja, stara uvlakuša, znam ga više iz raznih kabineta i kancelarija nego iz novina!Boro je napisao”blag” člančić o toj uholoži svakog sistema, onaj mu bio odličan a i ovaj nije loš, samo neka ga ima, neka mu se ime povlači po javnosti!Spisateljski talent mu je na nivou puste želje,samo nikako da mu se nešto vrijedno oteli, bućkuriš iza bućkuriša. Sretoh nedavno jednog svog ahbaba, popili kahfu ispred katedrale pa mi ovaj ispriča za jednu Pajinu priču o starom marindvorskom cirkusu Adria. Podsjetio ga Pavle na doba djetinjstva i rahatluka.A onda nam se pridruži još jedan pisac suvlasnik najpoznatije sarajevske knjižare i na zadatu temu sa njegove strane pade opaska da je Paja ako ne priču a ono garant ideju ukrao od ćiriličnih novina Kišobran. Nije mi bilo teško da prošvljam internetom i da se uvjerim u Pajinu “inspiraciju i memoriju”
Evo, pa uporedite sami.
http://www.vilsonovo…
http://www.kisobran…
Ali potrajaće Paja još dugo jer on je nesalomiv ni Eliot Nes mu nije ravan.
Da ne bi ispalo da ja branim Pavla Pavlovića – umije se on valjda braniti i sam. E sad je li on miš mekinjaš ili novinarska veličina – teško je reći. Ako objavljuje svoje priloge i novinarske članke u cijeloj regiji (da ne kažem bivšoj YU) onda su i ti urednici blesavi da to štampaju. Mislim da je on ipak vrstan pisac, a slaže li se netko s njegovim političkim i napisanim stavovima, to je sasvim druga stvar. Ne treba ga vrijeđati na ličnoj razuini, jer to nije kulturno. Polemika zahtijeva argumente,a ne uvrede. najlakše je reći da je netko ništarija i beskičmenjak,a to objaviti pod – nadimkom. velike li hrabrosti…
LETEĆI HOLANDEZ PAVLE PAVLOVIĆ
Pokazalo se po ko zna koji put, kako Pavle Pavlović zna i umije
“na strašno mjesto stići i uteći”. Ova druga radnja mu bolje polazi za rukom, tačnije za nogom.
Kad pomislimo kako sve znamo o njemu, na šta je sve spreman, poznati pisac stupidarija, uvijek nas iznenadi.
Od “nesrećnog događaja” na Evropskom prvenstvu prošlo je dovoljno vremena, isti je osuđen od cijelog svijeta, a onda je hrabri Pavle sjeo i hrabro napisao /ono, jedino on zove tekstom/o inkriminisanom događaju.
“Zanimljiv” kao i obično, napravi holandsku kljukušu od teksta, umiješa 2 Bošnjaka, doda amsterdamsku krčmu “Balkan”, doda malo Stupara, na vrh noža “Audicija”, prstohvat- “Lud, zbunjen, normalan”, sve to pokri folijom i stavi u pećnicu, rekao bi Pavle,
i osvanu u Regional Express,fetivni /hahaha/ Leteći Holandez.
Kad bi gotovo, izvadi iz rerne, ali ne objavi sve dok UEF-a ne reče šta ima za reći.
Što je sigurno, sigurno je!
Hrabri Leteći Holandez, nama Sarajlijama poznat kao Pavle Pavlović,
o čijim se hrabrim djelima u “ona mračna vremena” još piše i govori,jedini od nas koji je MRTVOM Staljinu sve skresao u brkove,nadasve hrabro objavi tekst 23.9.2012.u o9:00 AM.
Kakav junak, kakav novinar!
Poslije tekstova objavljenih netom po nemilom događaju, npr. Ante Tomić, briljantan novinar, pošten i hrabar čovjek /Jutarnji list, Slobodna Dalmacija/ i dr. sramno je 23.6.2012. pisati o pomenutom događaju.
Ako je i od Letećeg Holandeza, mnogo je!