Kulturna jugonostalgija kao novi cool
|
Tuđman će bez obzira na svoje zasluge možda jednoga dana postati marka mineralne vode, šešira ili neke treće robe |
|
Slavenka Drakulić
Sjećate li se Steve Karapandže? Bio je najpopularniji kuhar u Jugoslaviji. Imao je i svoj televizijski program u doba kada se Jamie Oliver tek rodio. Nedavno je objavljena njegova knjiga recepata Moji najdraži recepti, najavljena kao povratak velikog majstora kuhinje. Naravno, stariji ga se sjećaju, a mladi o dometu njegove popularnosti nemaju pojma.
Tita se svi sjećaju, a i njegova kuharica – ili bolje rečeno jelovnik – također je nedavno objavljena, kao i knjiga o njegovim ženama te nova biografija. Dnevne novine objavljuju reportažu o glumcu koji se preodijeva u Tita i silazi među narod, vrlo neobično s obzirom da ga se još jučer spominjalo jedino kao velikog diktatora. Zatim, tu je i intervju s Veljkom Bulajićem koji, kao režiser blizak tadašnjoj vlasti, rijetko dobije prostor u medijima. Početak biografske serije Antuna Vrdoljaka o Titu vidjelo je milijun ljudi, skoro svi osim onih koji baš namjerno nisu htjeli gledati. A na televiziji, HTV prikazuje seriju ‘Nepokoreni grad’ o borbi Zagrepčana protiv fašizma. Trend povratka u prošlost započeo je još jesenas serijom partizanskih filmova čija je gledanost dosegnula 17 posto, o čemu HTV inače može samo sanjati.
Čak su i izložbe kontaminirane tim prošlim vremenom: naprimjer, otvorena je izložba tvorničkog dizajna Jugokeramike – zamislite, u ona mračna vremena postojao je dizajn! Pa izložba Aleksandra Srneca – zamislite, u ono nedoba postojali su luminokinetički objekti!
Osoba mojih godina osjeća se kao u – vremeplovu. Ili kao u zoološkom vrtu, kako se uzme.
Josip Broz Tito
Jesmo li se toliko normalizirali (da ne kažem emancipirali od ideologije te navodno mračne prošlosti) da je sada legitimno biti kulturni jugonostalgičar, jer je taj pojam lišen ideološkog naboja? I otkuda odjednom provala te iste prošlosti, samo sada u kulturnom ruhu? Ili je baš u tome stvar, da kultura kao i ranije funkcionira kao nadomjestak za politiku, pa prošlost navire jer tu nalazi put? Uostalom, kultura ionako ni socijalističkoj ni nacionalističkoj vlasti nije važna osim kao sluškinja politike.
S druge pak strane, sigurno je da u posljednjih dvadeset godina nije stvoreno toliko kulturnih dobara da bismo se tek tako mogli odreći onih kapitalnih, ali stvorenih ranije, samo što dosad nije bilo vrijeme da ih se pokaže. Je li sada to vrijeme?
Naravno da se fenomen oživljavanja kulture i simbola iz nedavne prošlosti može protumačiti i kao puka reciklaža te iste prošlosti. No ipak mi se ne čini da su se filmovi poput Bitke na Neretvi od ideološke propagande pretvorili u komercijalnu robu. Budući da ne vjerujem da u gledanosti partizanskih filmova i TV serija igra ulogu znatiželja mlade generacije, jer mladi nisu stvorili nikakav odnos prema toj socijalističkoj prošlosti, za njih je to crna rupa – bit će ipak da među razlozima treba spomenuti nostalgiju odraslih koja je prvenstveno socijalno obojena. Ogromna nezaposlenost, štrajkovi, korupcija i, što je najgore, izostanak bilo kakve nade siju strah od budućnosti i čine to da ljudi bježe u prošlost. Bolje rečeno, u idealizaciju prošlosti.
Oliver Mlakar i Stevo Karapandža
Zaista, i Tuđman će bez obzira na svoje zasluge možda jednoga dana postati marka mineralne vode, šešira ili neke treće robe, svejedno. Sve će se to neizbježno dogoditi jer komercijalizacija predmeta, ideja, čak političkih sistema svodi na istu razinu sve, baš sve političke simbole i tako nas oslobađa političkih ideologija u ime one najviše, konzumerizma. Činjenica je da je, za razliku od moje generacije, današnjoj djeci Kraš drugo ime za čokoladu, a ne narodnog heroja. No bojim se da ćemo ipak malo pričekati prije nego u Hrvatskoj partizanska kapa postane samo modni dodatak ili prije nego što Tito postane samo marka šljivovice – jednako onako kako je Napoleon marka dobrog konjaka. Prije nego se to dogodi, bilo bi ipak dobro i korisno da ova generacija – pred čijim začuđenim i nezainteresiranim očima iskrsava prošlost o kojoj nema pojma – stekne stručno, a ne ideološko znanje o toj crnoj rupi naše povijesti.
Tema je zanimljiva, ali ne neočekivana. Jednostavno, život ima svoja pravila i niti počinje niti završava sa nama koji smo trenutno u njemu. Mi smo dnevna nedoumica tog trajanja. Ovisno koliko smo iskreni prema sebi i prema svemu što nas okružuje. Slavenka je osoba koja ima put iza sebe, ali njeno ‘čuđenje’ je malo za čuđenje, jer vjerujem da sa svojim životnim iskustvom, vlastitim kreativnim odnosom prema svom životu, a time i prema prošlom vremenu u kojem je egzistirala, sasvim dobro zna da je proces memorisanja normalan i podrazumijeva preduslove i uslove da se projektuje u trenutku poslije. Ne samo kao fleš, već i kao osjećaj, i kao spoznaja i kao rezultat… Ona o tome i piše u ovome tekstu na više mjesta. Uvijek sam cijenio njen rad.
Nebrojeno mnogo stvari iz daleke i bliže prošlosti ciklično se vraća i pojavljuje u različitim oblicima. Čak i izrazito negativna iskustva se ponavljaju. Život je, na neki način replika prošlosti oblikovana trenutkom u kojem se ponavlja, odnosno, prilagođena novim iskustvima egzistirajuće zajednice.
U tom smislu ‘jugonostalgija’ nije nikakva ‘čudna pojava’. Ideja zajednice južnoslovenskih naroda nije počela sa socijalizmom, već mnogo ranije. Ljudevit Gaj i mnogo njegovih suvremenika su tu ideju iskreno zastupali iz logičnih i praktičkih razloga -smatrali su da im zajednički jezik i zajednički životni interesi stvaraju bolje mogućnosti da lakše ostvare ciljeve. Tu, u osnovi logičnu i zdravu ideju, lomili su uvijek oni koji su u takvoj zajednici gubili pozicije i vlastite povlaštene interese. Ta priča traje na neki način i danas. Mi smo je doživjeli. I ovi ‘novi’ osvešteni rodoljubi, domoljubi, patriote – demokrati’ nisu odmakli od feudalnog doba. Samo vladaju softificiranijim metodima.
Redovno se u svim prevratima političkih i društvenih prilika prvo pljuje po svemu što je bilo prije ‘oslobodilaca’ -sa razlogom ili bez razloga, ovisno o suštini procesa koji je prouzrokovao promjene. Sve ostalo su posledice koje oblikuju odnos ne samo prema novonastalim okolnostima, već i prema prošlosti.
Svi ‘novi kreatori politika’ na ovim prostorima složni su jedino u ‘šiljenju čune’ na ‘mračnim komunistima’ (bez obzira što u svojim redovima imaju brojne komunističke surogate -komunjare – one koji stvarno nisu nikada ni bili komunisti) i zajedničkom profitiranju, ma kakve to ‘žrtve’ zahtijevalo. O svemu ostalom nema sloge. S toga je u bolesnim nacističkim glavama i nastao pojam ‘jugonostalgičar’ kao karakteristika apsolutnog neprijatelja ‘novih demokratskih vremena’. Kao da je sve počelo onoga dana kada su na vlast došli ovi ‘novi kreativci nedoživljenih sloboda’.
Prije ili kasnije, ljudi koji su nastojali zadržati samopoštovanje prema sopstvenoj pameti i vlastiti dignitet neovisnim od dnevno političkih subverzija nastalim na interesima političkih, vojnih, akademskih… oligarhija ‘na putu novog poretka’, počinju dobijati više prostora, a to za posledicu ima upoređivanje onoga prije i ovoga sada. Smatram to pizitivnim procesom, jer je realno da niti je prije bilo sve super dobro ili loše, niti je danas sve super ili loše. U tom procesu ‘otkrivanja realnog’ može se pronači puno putokaza. Naravno, ovisno opet od toga ko i koliko želi realnosti u romantičarskim nacionalnim ili političkim mitovima.
Pozitivno je ako se etiketiranje ne primjenjuje u slučaju ‘jugonostalgije’, jer je ona dio života ljudi na ovim prostorima – od zajedništva u borbi protiv zajedničkih neprijatelja, preko sporta, umjetnosti i doživljaja pripadnosti istim korijenima. Politika i nacionalizam ne spadaju u suštinu jugoslovenstva, jer da je tako onda sukoba na ovim prostorima nebi nikada ni bilo. ‘Jugonostalgičar’ ne može biti niti jedan nacionalista, bez obzira kojem narodu sa ovih prostora pripadao. Pojam ‘jugonostalgije’ vezan je za doba zajedništva u drugačijim vremenima, Titovom dobu. Milošević, Tuđman, Izetbegović, Ćosić, Drašković, Bećković. Šeks…nikada nisu bili ‘jugonostalgičari’ i zato su izmislili taj atribut za one koje smatraju svojim protivnicima i neprijateljima.
Ostalo će vrijeme sve postaviti na realno mjesto. Zato su neki likovi iz prošlosti popularniji od svih savremenika zajedno. Bez obzira na marketinške aktivnosti trenutnih političkih menadžera.
U prvom redu , nostalgija – pa i Jugonostalgija – je najdublje
inajintimnije ljudsko osjecanje – i pokretac takmicenja u dobru .
Svaki NOSTALGICAR , pa i JUGONOSTALGICAR , zna da se nikakva
nostalgija ne moze ostvariti . To su samo naslage u covjekovoj
dusi koje ga bude i opominju na ono sto je njemu osobno bilo
dobro , i bilo drago .
Jugonostalgija se ne moze shvatiti , pa makar nas u to uvjeravala i
autorka , kao nesto prolazno , ideoloski obojeno , i folklorno – u
krajnjem slucaju . I sta je to “ideologija” ?…Je li to neki crni
vrag od koga treba bjezati i ne mijesati se sa njim ?
Koja je to ljudka aktivnost oslobodjena ideologije ?
Pa , svaki umjetnik ima svoju ideologiju !
Covjek ne stvara za MARSOVCE , nego za ljude na zemlji .
Svaka drzzava vaspitava svoju mladu generaciju u skladu sa nekom
ideologijom !..Zar borba za pravdu , slobodu , jednakost , bratstvo medju ljudima – nisu ideologije ?
Mi se mozemo svrstavati u ovu , ili onu ideologiju – a ne da se
borimo za drustvo BEZ IDEOLOGIJE !
Ljudi rastu , napreduju , bore se i uz pomoc sasvim konkretne
ideologije !
Savez pionira Jugoslavije je bila “ideoloska tvortevina “- kaze
se ….A danasnje generacije kojima skola usadjuje mrznju prema
onom drugom , glorificirajuci nase diktatore iz proslosti – to ,
kao , nije ideologija !
Mislim da umni i u svemu respektabilni ljudi , u koje spada i
SLAVENKA , nisuimuni od ispiranja mozga , ma kako i koliko se
tome odupirali !
Jugonostalja ce se , mozda , u skoroj buducnosti – u nekoj formi
i ostvariti . Nece biri granica u Evropi , bivse drzave YU ce morati da saradjuju na svim poljima…i to je to !
Da li je u pitanju osjećaj ` boljeg života`, osjećaj nekakvog zajedništva ili osjećaj opšte socijalne i lične sigurnosti, -vrag će ga znati, jedno je sigurno, bivša država jeste paradigma pravednijeg i poštenijeg društva iz čega najvjerovatnije i proizilazi težnja da se, ako ništa, još jednom prelistaju požutjele stranice velike jugoslovenske knjige koja se sa manje ili više umješnosti i uspjeha, računajući od Drugog velikog rata, pisala nepunih pedeset godina.
Jedno je sigurno, da ni u toj državi nisu svi bili sretni ni zadovoljni i mislim kako je najveća greška vlasti koja nikada nije ni pokušala da dokuči i istraži uzroke tog nezadovoljstva rukovodeći se vjerovatno tezom kako je ` takve` najklakše i najefikasnije strpati u koš `ideoloških` neprijatelja pa ih podvrgnuti i tretirati različitim mjerama represije, u suštini, radilo se o deficitu prava slobode mišljenja i govora, razlog zbog kojega iz ` carstva nužnosti` nismo nikada dospjeli u ` carstvo slobode`…
Tek ` jugonostalgija` kao fenomen postoji i mislim kako ima dvojaki karakter, onaj emotivni, lični-bili smo mlađi, ali i realan i praktičan- prosto zbog činjenice da u današnje vrijeme ljudi ne mogu objasniti sve dubioze i nepravde novonastalih zajednica u kojima dominira borba za ostvarenje osnovnih ljudskih prava, život i rad, iz nemogućnosti i nemoći da iz te borbe izađe kao pobjednik, mada bi i neriješen ishod bio pomak naprijed, čovjek je sklon da prebaci preko usta:
”Eeejj kako smo nekad dobro živjeli”!
Krije li se iza tih riječi bijeg u već odavno presušenu oazu ` blagostanja i rahatluka`, rezigniranost današnjicom, izgubljenost u vremenu i prostoru čija dinamika negira i demantuje notornu istinu kako je čovjek prije svega -socijalno biće, ne ulazeći u ozbiljniju polemiku i analizu kada je u stvari bilo bolje i da li je uopšte bilo bolje(?), u bivšoj je zemlji čovjek bio puno bliže čovjeku…
Imas pravo , moj Ranko !
Snovi o zajednickom zivotu na nasim prostorima , snivali su
nasi najbolji sinovi ! I ne od juce !
Evropa ce nas , tako i tako , prisiliti – u skladu sa vremenom
i prilikama , na ono sto je normalno .
Nije potrebno trositi , i tracati vrijeme da li je bilo bolje , ili
nije za vrijeme Juge . Meni je , naprimjer , bilo super . Ne samo
sto sam bio mlad , nego sam besplatno zavrsio skolovanje , pa i
fakultet . A moji roditelji su bili – nepismeni !
Nikada se to povratiti nece , znam ja .
Ali , neizbjezna je sudbina po kojoj :
NAMA TREBA ISMET
NAMA TREBA IVI…i
NAMA TREBA JOVO…!
A neka vlada ko god hoce !
Otvorite nam granice da mi mozemo slobodno , i bez straha , otici
u Beogard i reci : DOBAR DAN , JA DOLAZIM IZ SPLITA I TRAZIM POSAO
KOD VAS…
A da , pritom ,onaj na salteru ne – iskolaci oci !
-Otvorite nam granice da mi mozemo slobodno , i bez straha , otici u Beogard i reci : DOBAR DAN , JA DOLAZIM IZ SPLITA I TRAZIM POSAO KOD VAS… A da , pritom ,onaj na salteru ne – iskolaci oci !-
Ja moj Ante, vjerujem kako će svima krenuti bolje kad gore navedena misao, koja može biti molba i zahtijev, apel i želja, prestane biti utopijom, nažalost, konstatovati je kako takvo što još uvijek predstavlja `malo balkansko čudo` koje tek treba da se desi…
Nemam običaj da svijet gledam kroz prizmu crno-bijelo, pa tako i odnos prema bivšoj zemlji pokušavam zasnovati na temelju objektivnosti, pokušavajući da emotivni momenat svedem na podnošljivu mjeru što mi se ponekad čini kao uzaludan pokušaj prosto zbog činjenice da onaj kompleksan osjećaj `domovinskog` još uvijek vežem za bivšu državu. Htjeli mi to priznati ili ne, nešto od toga pomenuo si u svom komentaru, bilo je u toj državi pored loših i jako dobrih stvari… Naime, ovo što tvrdim zasnovanu je na temelju da nepunih dvadesetak godina živim `vani`, u organizovanoj i uređenoj, još uvijek socijalnoj zemlji, pa su neke usporedbe moguće, šta reći(?), mislim kako smo u jednom momentu bili na dobrom putu…
-A neka vlada ko god hoce !-
Ovo vrijedi samo ako će `vladar` svoju vlast zasnivati na osnovnim principima demokratije:jednakost, sloboda, vladavina prava i svemu onome što iz toga proističe, ali mislim kako je dug i trnovit put koji će nas dovesti do takve države u kojoj će doista biti svejedno ko je na vlasti što podrazumijeva zemlju sretnih i zadovoljnih ljudi…
Mislim da je jugonostalgija sve izraženija u svim delovima bivše Jugoslavije. Slažem se da su mogućnosti koje pruža kultura najveće i da su najvidljivije. Obnova bivše domovine će se po mom sudu najpre realizovati preko kulture, ali treba imati u vidu i to da su ekonomske štete od raspada Jugoslavenskog trga bile enormne za sve delove naše divne domovine i da bi obnavljanje zajedničkog trga bilo višestruko korisno za sve delove Jugoslavije. Da se trg nije raspao danas bi imali veći društveni proizvod od Grčke. Naposletku pored zajedničkih kulturnih i ekonomskih vrednosti tu su i hiljade porodičnih i imovinskih veza koje bi u zajedničkoj domovini učinili naš život daleko ugodnijim i solidarnijim nego što je sada. Zato smatram da treamo svi raditi na obnavljanju Jugoslavije.
Jugoslavija se sasvim sigurno obnavlja, a Davor Domazet Lošo, admiral u mirovini, zna i točan datum – bit će to 28. lipnja 2014., dakle, na Vidovdan. Domazet je to otkrio, među ostalim, na promociji svoje nove knjige “Hrvatski Domovinski rat 1991. – 1995. – strateški pogled”, održanoj u utorak u Pločama.
Kad smo ga zamolili da pojasni što nam se, zapravo, sprema, Domazet je odgovorio:
“Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga i admiral ne odaje svoje izvore.”
- Dobro, ali možete li za “Slobodnu” makar nešto kazati o tome?
- Postoji plan da se na taj datum proglasi Jugosfera.
Slavni philospher Immanuel Kant je pravilno ugotovil, da je notranji občutek ljudmi je najbolj pomemben vidik sreče. Strinjam se s prejšnjimi blogerjev, ki so mi veliko srečnejši v naši stari domovini in da je vse, kar je mogoče, je treba storiti vse za ohranitev vrednosti, ki jih bomo lahko ohranili.Družbeni sistem ni bil popoln, se strinjam, vendar ni nemogoče združiti vrednote naše stare države, s tistimi v EU. Načela solidarnosti, kulturno širino in velikost skupnega trga, ki smo jih imeli bi moral biti zadosten razlog za vse nas, da se borijo za ponovno vzpostavitev našo čudovito državo, v kateri smo bili vsi tako veliko srečnejši in bogatejši. Za začetek bi se lahko prožno skupnost, kot Beneluksa, kar je privedlo do gospodarske unije v okviru EU, kjer so pravice vsakega človeka in naroda v celoti ohranjeno in če politični sistem je demokratična v skladu z načeli EU. Vsi naši ljudje bi se počutili veliko bolje na ta način po vsej nekdanji državi Jugoslaviji. Zato pa treba zanoviti Jugoslavijo.
To ce se u nekom obliku, zeljeli to ili ne, sigurno desiti u buducnosti. Sve sto je kocilo razvoj prijasnje zajednice bice prisutno i ubuduce, ali ce odnos snaga i logika zajednickih potreba, te kocnicare dovesti u poziciju na kojoj ce procesi zblizavanja biti neminovni. Ako se nastave procesi separacije svijeta koji su prisutni, onda ce period zblizavanja duze trajati, ali, za opstanak i kvaliteniji zivot nema alternative. Kako za nas u jugosferi, tako i za cijeli svijet. Ako sila i destrukcija definitivno nadjacaju pamet i logiku, onda je to put ka samounistenju. Vjerujem da ce se trenutni trendovi secensionistickih grupa i uskogrudih kapitalnih oligarhija zaustaviti kada ojacaju pokreti i bunt obespravljenih sirokih masa i da ce nakon toga doci do stabilizacije podnosljive za ogromnu vecinu egzistencijalno ugrozenih ljudi sirom planete, a time i na podrucju u kojem mi zivimo.
Pozitivna i negativna iskustva koja smo dozivjeli u bivsoj zajednickoj domovini trebaju nam biti korektivna podloga iz koje cemo na bolji nacin formirati buduce medjusobne odnose. U tome ce ekstremni dio svih profila biti objektivan protivnik, ali, vrijeme ce odrediti njihovo adekvatno mjesto i uticaj.
Slažem se da ima spasa za našu Jugoslaviju. Kao i drugim narodima nase domovine tako je i bosancima najlepse bilo u Jugoslaviji. Zato je treba obnoviti, naravno kao fleksibilnu i demokratsku zajednicu povezanu ekonomski interesima i principom solidarnosti Najbolje bi bilo ponovo napraviti Jugoslaviju u kojoj je princip solidarnosti bio razvijeniji nego igde u razvijenim zemljama, te najzad iz ekonomskih razloga jer je raspad jugoslovenskog trzista sve nas kostao 500-1000 milijardi dolara. Jednostavno u Jugoslaviji bi se svi bolje osecali, kao kod svoje kuce, a mnogo bi bolje ziveli i perspektive svekolikog razvoja bi bile najvece za sve nase Jugoslavnevske narode.
Muhareme dobro razmišljaš bolan. Eto, i naš uvaženi gospodin Mustafa Cerić je Bošnjake Sandžaka pozvao da ne zaborave da je domovina ljudsko pravo i da je bez domovine čovek nesretan, a kada je, kako kaže, čovek nesretan, onda je “svet nemiran”. “Zapamtite – država je nužna potreba naroda, jer bez države čovek je obespravljen. A kad je čovek obespravljen, onda je mir ugrožen”, kazao je Cerić na svečanosti povodom obeležavanja 19 godina mešihata Islamske zajednice u Srbiji na čijem čelu je glavni muftija Muamer Zukorlić.
Samo bih dodala da bez Jugoslavije niko od nas Jogoslavena nema više državu i domovinu u kojoj bi bio sretan. Država Jugoslavija je država nužna potreba svih naših naroda, jer bez države svaki čovek na našem jugoslavenskom prostoru je obespravljen.
Možda je politički sustav Jugoslavije bio nedomokratski i možda ne trebamo žaliti u tom smislu !! Istovremeno bih dodao da su u toj našoj domovini ipak stvorene jake porodične,solidarne, kulturne i ekonomske veze od kojih smo svi imali mnogo koristi. Kao ekonomista govorim, sa poreklom u Hrvatskoj, BIH i Srbiji, ne samo o prednostima većeg kulturnog prostora što je teme gornjeg napisa i za koju smatram da će prva otvoriti mogućnosti novih veza među ljudima na ovom prostoru, nego govorim o nekadašnjem zajedničkom tržištu koje da nujdilo daleko veće mogućnosti svima u toj zajednici. Jedna fleksibilna zajednica koja bi ohrabrivala zajednički privredni razvoj bi po mom uverenju imala koristi za sve jugoslovenske narode.
Oni koji su planirano ubili Jugoslaviju nisu medju nama Jugoslavenima. Pogledajte knjigu od Naomi Klein “The shock doctrine”. Tamo sve lijepo piše da se istorija ubijanja Jugoslavije ponavlja na nekim drugim prostorima na sličan način. Mi smo svi Jugoslaveni i bez Tita i bez Titove Jugoslavije iako je on personificirao tu državu. Ona možda jeste imala neke slabosti i mane kao svaka država, na primer nije bio višestranački sistem ili je prakticiranje vjere bilo ograničeno i tome slično, ali solidarnost i ljubav koju smo imali jedni prema drugima ni u jednoj drugoj državi nisam našao. Sada svi imamo i višestranački sistem i svako može vjeru svoju da prakticira, ali nemamo više domovinu koja je poštovana, razvijena ekonomski i kulturno, pa pogledajte ljudi kako smo živeli a kako živimo i šta smo izgubili, a ono barem privremeno dok se ne saberemo od onoga šta nam se desilo. Zato se slažem sa Stipetom da emotivni odnos postoji i sa Janezom da ne treba biti pesimista. Živjela Jugoslavija!!!!!!!!!!!
Prognoziramo da ce doci vreme kada ce se ponovo ujediniti u savez raniji delovi SFRJ. Isto tako,stvorice se i neka vrsta saveza od drzava koje su na Balkanu. Jugoslavija se sasvim sigurno obnavlja, a Davor Domazet Lošo, hrvatski admiral u penziji, zna i tačan datum – biće to 28. juna 2014., dakle, na Vidovdan
Mi smo se vala hercegovci najljepše u Jugoslaviji osjećali, a bogami i najbolji standard imali. Jedva čekam da se ponovo pokrene ta inicijativa i da svi ponovo budemo u istoj zemlji u kojoj smo toliko toga ljepoga doživjeli. Milsim da ima dosta istine u onome što piše Stipe i da nam vredi ponova rukave zajedno zasukat ako hoćemo bolji život.
Želim čestitati uglednom engleskom novinaru gospodinu Timu Džudi na inovativnoj ideji za Jugosferu kao naslov našeg zajedničkog područja. Fasciniran sam time da je smislio ovaj termin za nas jugoslavene koji sami, zbog ratnih i drugih strahota, nismo bili u stanju da se saberemo i shvatimo da smo neraskidivo vezani prije svega kulturno, jezički, ekonomski a zatitm naravno ljudski i obiteljski. Sličnosti naših naroda daleko nadilaze razlike i zamo smatram da trebamo raditi na formiranju fleksibilne Jugosfere kao demokratske zajednice suverenih naroda unutar europske unije što bi nam omogućilo da se osjećamo daleko sretnije nego sada.
Nekoliko godina nakon završetka građanskog rata nakon pada odvojenih država Jugoslavije provode intenzivne razgovore o tješnje ekonomske saradnje. A vodeće tvrtke iz tih zemalja već surađuje intenzivno jedni s drugima i dobiti više i bolje tržišne pozicije na Balkanu – piše Bloomberg.
- Sjećam se vremena kada političari kritizirali su tvrtku koja učinio poslovanje s drugim zemljama bivše Jugoslavije – kazao je Franjo Bobinac, predsjednik slovenskog Gorenja, najveći proizvođač kućanskih aparata na Balkanu. Danas se situacija promijenila – najveće tvrtke u svakoj zemlji službeno obnoviti stare kontakte u drugim zemljama bivše Jugoslavije, a vlada Srbije, Hrvatske i Slovenije su u pregovorima o uskoj gospodarskoj suradnji – mi smo pregovore o zajedničkom, velikom zrakoplovne, burze vrijednosnih papira i željezničke pruge. Mi smo svi se nadamo da će pridonijeti gospodarskom rastu u regiji – piše Bloomberg.
Ton razgovora daje najbrže rastući Sloveniju, što je samo jedan na Balkanu je sada članica EU (od 2004), a od 2007 u eurozoni. Srbija i Hrvatska se nadaju da će bolja suradnja sa Slovenijom će im pomoći u bržem ulasku u redovima Europske unije. Sve zemlje u regiji su svjesni da je njihova suradnja može biti samo dobro. MMF podaci pokazuju da je ukupni BDP od svih bivših jugoslavenskih republika Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova je 192 milijarde dolara., Otprilike isto kao u Češkoj i Portugala BDP-a. Perks ulazak u Europsku uniju ili čak vidjeti kada se uspoređuju podaci o stranim ulaganjima – od 2000, ulagači iz drugih zemalja napustio u Srbiji 14,1 milijarde dolara, u isto vrijeme u Češkoj, vrijednost investicije je 87 milijardi dolara..
- Nisu svi ljudi na Balkanu mogu biti spremni “Jugosferę”, ali on više ne žive u njoj. Hrvatski piti mlijeko ujutro, gledati program bosanske televizije, jesti jela u produkciji srpske tvrtke, koja spada u slovenskoj tvrtki koja se uskoro može preuzela hrvatskim kolegom – Tim Judah, kaže časopis “The Economist”, koji je prvi upotrijebio izraz “Jugosfera “.
- Regionalna suradnja zemalja bivše Jugoslavije doprinijeti povećati trgovinu i gospodarski rast. Zemlje koje još nisu u EU, koristiti te već spadaju u Zajednici – Mitja Gaspari rekao je, slovenski ministar za razvoj.
Jugoslavenske ratove su proizvele vodeće svjetske sile koje su sa pola srca priznale drugu Jugoslaviju 1945 na čijem su razbijanju aktivno radile poslje drugog svjetskog rata stavljajući nas Jugoslavene u isti koš kao i druge djelove istočne evrope. Postoje dokazi da se radilo na razbijanju naše domovine i svađanju naših naroda. Jugoslavija je izvjesno srušena kada je pao Berlinski zid, i to kao kolateralna šteta. Preporučam da pročitate knjigu od Naomi Klein “The shock doctrine” u kojoj jako ljepo i izravno piše da se sudbina Jugoslavije dešava ponovo na isto način na drugim protorima poput Iraqa, Libije, Sirije i Irana, tamo gdje velike sile imaju vlastite interese. Mislim da treba formirati Jugosferu kao zajednicu suverenih i ravnopravnih država koje su sve u EU i NATO paktu. Daleko bi smo se bolje obiteljski osjećali, i gospodarstveno brže razvijali nego odvojeno što je nažalost sada slučaj.
Ja mislim da hrvati i srbi tribaju jedni drugima oprostiti zločine na obije strane. Tako su postupili Francuzi i Nijemci koji su više puta ratovali. Također se zalažem za treću Jugoslaviju, za sada ne postojeću državu ili savez u koju će sastavljati sve ili glavnina država koje su nastale raspadom Jugoslavije. Najbolje bi bilo da ova tvorevina nastne ulaskom Hrvatske u Europsku uniju što mnogi ne razumiju zbog neupućenosti građana o sadržaju Lisabonskog ugovora. Treća Jugoslavija bi tribala biti demokratska i parlamentarna za uzvrat od Prve (diktatorska i fašistička) i druge (diktatorska i socijalistička) , i radila bi na principima zajedničkih interesa. Ovo se polako stvara preko regionalih povezivanja medija, muzike, državnih surađivanja i zajedničkih surađivanja tvrtki na trećim tržištima. Nema ništa loše što se ove ideje većinom zasnivaju na nostalgijskim pogledima na period ekonomske reforme Ante Markovića.
znam da nema vise jugoslavije,koja je rasturena silom”najdemokratijske” amerike,koja je od evropske jugoslavije napravila zooloski vrt,pa sada istim prilikama pokusava napraviti zooloski vrt evrope,i tim istim principa ce rasturiti i evropu,gdje ce se recesijom,nezaposlenoscu,zooloskim granicama stvarati velika mrznja medju narodom evrope,po vjerskim i slicnomstavovima.ovdje u evropi se kaze:bila je dobra juga,bila je i dobra njemacka´,ali grcka,i spanija, i dr.no njemacka je jos uvijek glavni bos evrope,a nama starijim generacijama ostaje da jugonostalgicni zivimo i dalje u EVROPI :PENZIONER EVROPE
Sasvim se slazem sa TSCHUGO uz molbu penzionerima Evrope da lobiraju za Jugosferu kako bi ipak nesto zajednicko napravili od mnogo toga zajednickog sto je preostalo.
Jasno je da oni koji su planirano ubili Jugoslaviju nisu medju nama Jugoslavenima. Moberi dakle nisu naši ljudi vec ljudi velikih sila. Pogledajte knjigu od Naomi Klein “The shock doctrine”. Tamo sve lijepo piše da se istorija ubijanja Jugoslavije ponavlja na nekim drugim prostorima na sličan način. Mi smo svi Jugoslaveni i bez Tita i bez Titove Jugoslavije iako je on personificirao tu državu. Ona možda jeste imala neke slabosti i mane kao svaka država, na primer nije bio višestranački sistem ili je prakticiranje vjere bilo ograničeno i tome slično, ali solidarnost i ljubav koju smo imali jedni prema drugima ni u jednoj drugoj državi nisam našao. Sada svi imamo i višestranački sistem i svako može vjeru svoju da prakticira, ali nemamo više domovinu koja je poštovana, razvijena gospodarski i kulturno, pa pogledajte ljudi kako smo živeli a kako živimo i šta smo izgubili, a ono barem privremeno dok se ne saberemo od onoga šta nam se desilo. Zato se slažem da emotivni odnos postoji i da ne treba biti pesimista. Živjela Jugosfera!!!!!!!!!!!
Haha, jugonostigičari! Sanjajte glupani glupi, ali nema ništa od uskrsnuća nenarodne crkotine Jugoslavije, najvećeg promašaja na ovim prostorima. Riknula je i ona i njezini tvorci iz 1918 i 1945. Srećom, nikad se neće vratiti. Da nije bila promašaj, ne bi ni crkla.
Nepotrebno je vrijedjati se Slavene. Njezini tvorci su bili iz svih jugoslavenskih naroda. Jugonostalgicari su brojna skupina i oni nisu zlonamjerni prema bilo kojem narodu. To sto je crkla Jugoslavija ne znaci da je bila promasaj vec znaci da su njene slabe tacke nadvladale njene jake strane: znaci nadvladale su slabosti poput to sto primjerice ispoljavanje nacionalne pripadnosti nije bilo dozvoljeno, prakticiranje demokracije i vjere nije bilo dozvoljeno i sto je komunizam kao politicki sustav promasen pa je i Jugoslavija otisla kao kolateralna steta. No, sada imamo demokratske sustave, svi narodi su suvereni i imaju visestranacki sustav, prakticiranje vjere je slobodno ali nemamo vise domovinu koja je vrijedna postivanja, koja je gospodarski razvijena. Izravno se podrazumjeva da bilo kakva skupina jugoslavenskih naroda be bi smjela liciti na tvorevine iz 1918 i 1945, vec bi to tribala biti skupina demokratskih drzava povezanih gospodarskim i kulturnim interesima unutar europske unije.
jedan od razloga je i taj sto je bilo isuvise naci govana kao sto si ti
Ma djesi kralju svih idiota. Cekam te da ti ovo posaljem. Uzivaj: Bella Ciao dopo la Santa Messa
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=_5koRYLKUbk
@neslaven: Baš mi je srcu milo što me smatraš svojim kraljem.