Manojlo vjeruje da su se zločini dešavali sami od sebe
|
Na suđenju Radovanu Karadžiću, svjedok Haškog tužilaštva Manojlo Milovanović izjavio je da Vojska Republike Srpske nije terorisala civile u Sarajevu, ni proganjala Bošnjake i Hrvate, niti činila i prikrivala zločine tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine |
|
Manojlo Milovanović: Ne znam o čemu pričate
Tokom unakrsnog ispitivanja, optuženi Karadžić upitao je svjedoka da li je VRS nastupala zločinački i prikrivala zločine, na šta je Milovanović uzvratio da nije. Isti odgovor Milovanović je dao i na pitanje Karadžića da li je VRS “na bilo koji način terorisala civile u Sarajevu”.
Tvrdeći da je za vrijeme rata u Sarajevu ostalo “između 50.000 i 70.000 Srba”, Karadžić je pitao: “Da li bismo mi – čak i da smo bili zločinci i terorisali civile – terorisali i Srbe u Sarajevu?” “Po takvim dijelovima grada nismo smjeli da djelujemo, jer nismo znali koliko ima Srba tamo”, rekao je Milovanović.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid i uzimanje vojnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu između 1992. i 1995. godine.
Dok ga je Karadžić unakrsno ispitivao, Milovanović je ustvrdio i da su eksplozije u ulici Vase Miskina 1992. i na pijaci Markale 1994. u kojima je ubijeno više od 70, a ranjeno više od 250 Sarajlija, izazvale vlasti u Sarajevu kako bi prekinule po njih nepovoljan tok mirovnih pregovora.
Svjedok je kazao da je komisija VRS-a utvrdila da na Markalama nije eksplodirala minobacačka granata, nego mina postavljena u zemlji.
Prema optužnici, u ulici Vase Miskina 27. maja 1992. godine minobacačka granata VRS-a ubila je 26, a ranila 108 građana u redu za hljeb. U eksploziji minobacačke granate na Markalama 5. februara 1994. poginulo je 66 građana, a ranjeno više od 140 civila, stoji u optužnici protiv Karadžića.
Milovanović je ustvrdio da je granata od 82 milimetra mogla ubiti “sedam-osam” i raniti “16 do 18” gusto raspoređenih ljudi. Na Karadžićevu sugestiju da su “muslimani žrtvovali sopstveno stanovništvo da bi nas ocrnili”, Milovanović je odgovorio potvrdno.
Milovanović je prihvatio i tvrdnje optuženog da je VRS u ljeto 1995. godine pripadnike UNPROFOR-a “zadržala” kao “ratne zarobljenike”, a nije ih uzela kao taoce, nakon bombardovanja položaja VRS-a, kojim su se, kako je rečeno, “plavi šljemovi” stavili na stranu protiv bosanskih Srba.
Svjedok je negirao i da je u jesen 1994. rekao holandskom generalu Adrianusu Van Baalu, tadašnjem načelniku štaba UNPROFOR-a u Sarajevu, da će VRS snajperima namjerno gađati tramvaje, što je Van Baal ranije posvjedočio na suđenju Karadžiću. Milovanović je dodao i da je to bilo nemoguće zato što je “VRS bila na 5,5 kilometara od centra”.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u utorak, 6. marta 2012. godine, iskazom sljedećeg svjedoka Optužbe.
