piše: Predrag Matvejević
Predrag Matvejević
Brzo su prošla ta tri desetljeća nakon njegove smrti. U njima se svašta dogodilo. Propala je Jugoslavija. Raspala se tako da se više ne može sastaviti. Na “Titovu Jugoslaviju” jedni gledaju s prezirom, drugi s nostalgijom. Na samoga Tita također. Pogledi su najčešće pristrani bez obzira na to kako se opredjeljuju.
U njegovo vrijeme “živjelo se bolje” nego danas, mnogi to ponavljaju, “bilo je posla za sve”, “svi su se mogli besplatno školovati”, “djeca iz skromnih obitelji završavala su visoke škole”, “zdravstveno osiguranje bijaše zajamčeno svima”, “od mirovina se dalo preživjeti bez poniženja” itd. Jedni ističu takve ocjene, drugi ih nastoje opovrći. Ovo nije prilika ni za jedno ni za drugo. Godine koje su za nama omogućuju da se drukčije, objektivnije vidi Titov lik i ocijeni njegovo djelo. Stanje u raznim dijelovima bivše Jugoslavije otežava takve pokušaje, ponegdje ih onemogućuje.
Post-titoizam je zapravo započeo za Titova života. Teško je točno odrediti razdoblje u kojem se javio i način na koji se najprije očitovao. Sam titoizam, ako se tako može nazvati, nije bio doktrina, pa čak ni ideologija u pravom smislu te riječi – on se često nastojao opravdati ideologijom, ponekad prikriti doktrinom. Bio je više praksa nego teorija. Tito je poznavao marksizam ili lenjinizam u njihovim vulgariziranim ili mumificiranim varijantama. Znao je ono što je mogao naučiti u skromnom sindikalističkom pokretu, u ilegalnom partijskom radu, na besprimjernim kursovima Kominterne u Sovjetskom Savezu. Bio je “profesionalni revolucionar”, kako se nekoć govorilo, a ne ideolog. Odlikovao se darom taktičara i stratega, isticao sposobnošću i spretnošću čovjeka od akcije i pokreta. Hitler je, na vrhuncu svoga ludila, navodio njegov primjer vlastitim oficirima predbacujući im što ne uspijevaju uhvatiti takva protivnika. Churchill je, u jeku rata, poslao misiju (u kojoj se našao i njegov sin) da provjeri tko se doista bori na Balkanu protiv divizija Wehrmachta: državnik koji sigurno nije volio komuniste priznao je i prihvatio Tita kao saveznika odbacivši i ponizivši pritom generala Dražu Mihailovića i njegov posrnuli četnički pokret. Staljin se nije okomio na Tita zbog razlika u ideologiji ili doktrini ni uslijed poimanja ili primjene marksizma i lenjinizma – paranoični je tiranin vidio u njemu mogućega suparnika u komunističkom pokretu koji se širio svijetom.
Josip Broz Tito
Titova sposobnost nije se potvrdila samo u pretvaranju bratoubilačkoga sukoba u partizanski pokret. Stvorio je vojsku koja je na kraju okupila pola milijuna boraca pod oružjem – o takvoj brojci francuski ili talijanski, grčki ili poljski pokreti otpora nisu mogli ni sanjati. Način na koji se odupro samome Staljinu, nakon 1948., po mnogo čemu je jedinstven: to potvrđuju tragični neuspjesi Imrea Nagya u Mađarskoj 1956. ili pak Dubčeka u Čehoslovačkoj 1968. godine, kad Josifa Visarionoviča više nije bilo među živima. U krizi oko Trsta, Tito je uspio zadobiti stanovit pristanak Zapada koji mu je omogućio da pripoji Jugoslaviji Istru i dijelove hrvatskog i slovenskog primorja. Tragičan izgon građana talijanske nacionalnosti s toga područja prošao je U tadašnjoj Evropi gotovo bez protivljenja. Togliattijeva karizma u talijanskom i evropskom komunizmu bila je preslaba u odnosu na onu koju je stjecao Tito. Okrutan obračun s onima koji su se opredijelili za Sovjetski Savez i staljinsku Rezoluciju Informbiroa nije potamnio maršalovu sliku – unatoč Golom Otoku i strahotama koje su se na njemu zbile. Sukob sa Đilasom nije umanjio njegov ugled, premda ga je na trenutak uzdrmao. Odbacivanje sovjetskoga modela donijelo mu je simpatije u samoj Jugoslaviji te pribavilo podršku Evrope i Amerike. Stvaranje Pokreta nesvrstanih, koji je pridonosio ravnoteži među suprotstavljenim blokovima i popuštanju napetosti među državama koje su ih tvorile, proslavilo je Tita u trećem svijetu. Približavajući se kraju puta, uspio je u Havani zadržati nesvrstane da ne priđu sovjetskom bloku, navesti ih da sačuvaju koliko god je to moguće neutralnost ili samostalnost. Zahvaljujući njegovoj spretnosti i umješnosti, južnoslavenski Balkan, sklon državnim, nacionalnim i vjerskim sukobima, proživio je nekoliko desetljeća u miru i relativnom blagostanju. Danas vidimo bolje nego jučer kako to nije bilo lako.
Tito je umro 4. maja 1980. godine. Pogreb mu je bio možda najveći koji su, prije i poslije njegove smrti, vidjeli Evropa i svijet: više od stotinu svjetskih lidera poklonilo se njegovim sjenama. Talijanski predsjednik Pertini zaplakao kraj odra. Vođe crne Afrike ostavljali su stihove na lijes svoga saveznika i zaštitnika. Beograd je organizirao najveću ceremoniju u svojoj povijesti. Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Skopje, Titograd i Priština bijahu zavijeni u crno. Zemlja je proplakala u času kad se začula pjesma popularna u Hrvatskome zagorju: “Za svaku dobru riječ… od sveg ti srca hvala”
Kraljica Elizabeta II i Josip Broz Tito, oktobra 1972
Ne zaboravimo ni stanovite nedostatke Tita i njegove vladavine. Vladao je predugo a da ne bi počinio stanovite greške. Koristio je svoju moć da duže ostane na vlasti. Gušeći nacionalizam – ne razlikujući uvijek njegove blaže oblike od onih opakih – narušavala su se stanovita ljudska prava. U boci, u kojoj se nastojalo po svaku cijenu zadržati duhove prošlosti, našle su se ponekad, pod čepom, građanske slobode kakve su zajamčene u razvijenijim dijelovima svijeta. Stvarna legitimnost je u nekim slučajevima bila puka želja malih grupa, čiji je glas jedva dolazio do javnosti. Na žalost takvih je bilo premalo, ne slučajno. Tito je smijenio na početku sedamdesetih godina zastupnike reformi u Hrvatskoj uvidjevši da se u populizam koji ih prati uvlače i sve brojniji separatisti. Zatim je otpustio i srpske liberale, najbolje u tome času, otvorivši vrata politikantstvu poslušnika i mediokriteta. Dopustio je na kraju negativnu selekciju kadrova u samoj partiji kako bi sačuvao u njoj odlučujuću prevlast. Pisali smo mu da “odstupi sa svih funkcija” i svoj golemi ugled iskoristi na neki bolji način. Da ne prihvati “doživotno predsjedništvo”, kakvo su mu predlagali ulizice. Nije pristao ni na naš prijedlog da Socijalistički savez postane alternativom Savezu komunista, da što više bude partijom a ne samo stjecištem odanih i odsluženih partijskih kadrova. Ni taj prijedlog nije prošao. U Srbiji su mu napose zamjerali na Ustavu iz 1974., koji je dao veliku samostalnost pojedinim republikama i autonomnim pokrajinama. Ali ukidanje odredbi toga Ustava pridonijelo je raspadu zemlje, srpsko-hrvatskom ratu, lomljenu povijesnih veza između same Srbije i Crne Gore, progonima Bošnjaka. Ta je istina tragična.
Tito je volio život i, nakon godina zatvora, ilegalnog rada, partizanskoga rata, živio je lagodno. Nije stekao niti ostavio nasljednicima nikakva imutka – sve je prepustio “narodu”. Postojao je Titov “kult ličnosti”, ali je sama ličnost bila jača od kulta. Jugoslavensko društvo nije postalo, unatoč svemu, totalitarnim. Dolazili su nam u posjete prijatelji iz Poljske, Češke, Mađarske, iz “majčice Rusije”, zavideći nam i uvjeravajući nas da smo za njih “Amerika”. Što se pak tiče literature i umjetnosti, uspijevalo se osloboditi ih ideološke paske i provjere, s rizikom koji je u većini slučajeva bio zanemariv. Autocenzura je na trenutke bila prisutnija i djelatnija od cenzure. Ovu smo posljednju često uspijevali nadmudriti i izigrati. Sankcije su ipak ostajale bez posljedica, osim u najtežim slučajevima. U našim prilikama, u Titovo doba, stvorena je literatura koja se može mjeriti s nacionalnim literaturama zemalja bogatijih i sretnijih od naše.
Josip Broz Tito - jači od kulta
Svi nacionalizmi nemaju isti odnos prema Titu. Postoje ponekad i osjetne razlike unutar svakog od njih. Srpski ga nacionalisti danas radije odbacuju i podcjenjuju nego što su to ranije činili – prije svega zato što je porijeklom Hrvat. Hrvatski ga pak nacionalizam optužuje da je, kao Jugoslaven, favorizirao Srbe kako bi dobio podršku najbrojnijeg naroda u državi. Jedan od starih članova Mlade Bosne i sudionik partizanskoga rata, pokojni Vasa Čubrilović, poznat kao istaknut Srbin, “mladobosanac”, isticao je da nikad u povijesti, ni jedan srpski vožd, knjaz ili kralj nije uspio postići ono što je Titu pošlo za rukom: digao je ustanak najprije u samoj Srbiji da bi, na kraju rata, trijumfalno prošao njome s vojskom u kojoj su Srbi bili najbrojniji, napredujući od juga ka sjeveru i zauzimajući grad za gradom – Užice, Kragujevac, Kruševac, Niš, Vranje, Smederevo – sve do sama Beograda u kojem su se njegovi vojnici susreli s ruskom vojskom i zajedno nastavili pobjedonosni pohod. Da je kojim slučajem bio Srbin porijeklom ili pravoslavac po vjeri, njegovoj slavi ne bi bilo kraja u srpskoj historiografiji, sklonoj veličanju svojih vojskovođa i velmoža. Sudbina nije podarila Hrvatskoj povijesnu i političku figuru međunarodnoga značenja usporedivu s Titom. Zahvaljujući njemu i partizanima koje je digao na noge u samoj Hrvatskoj kao i drugdje, s obraza nacije skinuta je ustaška ljaga. Povratio je Dalmaciji i Istri otoke i gradove koje je Pavelić podlo prepustio Mussoliniju. Nakon strahotnih zločina kakve su počinile “sluge okupatora” te osveta nad krivima i pravima koje su uslijedile nakon rata, tko zna koliki bi dio Hrvatske doživio blajburšku tragediju da Tito nije poveo zajedno narode s Balkana i Jadrana u obračun s fašizmom. Bosanskim Muslimanima i Makedoncima nitko prije Josipa Broza nije priznavao identitet i nacionalnost. Kosovski su Albanci do posljednjega časa nosili njegove slike na protestnim skupovima, u Jugoslaviji koja je naglo tonula.
U stanovitim razdobljima bilo je nužnije isticati Titove nedostatke nego uspjehe. Poslije svega što je propalo, valja podsjetiti na ono što je, unatoč svemu, bilo pozitivno i povijesno opravdano. Previše smo izgubili da bismo se ičeg što vrijedi odricali.
Vrativši se nakon dugoga izbivanja po svijetu, saznah da u Beogradu i Sarajevu postoje grupe djevojaka i mladića koje ističu svoju ‘titostalgiju’ – upravo tako je zovu. Takve nostalgije nemaju mnogo izgleda u okruženju u kakvu danas nastaju i u kojem se gase. Nije posrijedi traženje da se novonastale države ponovo ujedine u jednu jedinu, zajedničku, nego potreba da se razumijemo i surađujemo jedni s drugima ostajući pritom svatko na svome, s odgovornošću koja svakome pripada. Stekao sam dojam da takve stavove opstruira u Hrvatskoj antititoistička propaganda na filmu i televiziji, u raznim medijima i glasilima.
Želio bih da u ovim retcima čitatelj prepozna drukčiji stav – poštivanje kojem je strana pristranost.
04.05.2010
Svi oni koji su se sluzili Titom poslije Tita , radili su to sebe radi , a ne Tita radi . Sve sto je do sada napisano o Titu , samo je materijal za historicare . Dnevnopolitickim komentarima , pa i o
Titu , ne pise se historija .
Prilog mog prijatelja Matvejevica je prilog za historicare .
Oni stvaraju historijsku sliku i vremena i ucesnika .
Kad taobjektivna slika udje u udzbenike – sve ce poci nabolje .
Danas , i ne samo u odnosu na Tita , postoji desetak “historijskih”
istina kojima se svako sluzi na svoj nacin – cak i u nacionalnom
sastavu – ” na nasoj strani” !
Dok se ne rijesi ko pise historiju – radjat ce se – nove zablude !
I bit ce aktualna poslovica :
- NIKO SE NIJE RODIO – KO BI SVIMA UGODIO !…
Evo mene opet, na užas buđavih”antifašista” koji se ovdje javljaju, kao i onih koji su tražili da se moji komentari uklone! A evo i Matvejevića, velikog buntovnika, ali i nostalgičara za Titom i njegovim “zlatnim” vremenima. Nemam ništa osobito novo reći, zato ću ponoviti slijedeće:
-Komunizam je najgora ideologoija u povijesti čovječanstva. Gora je i od svog brata blizanca fašizma.
-Komunizam i komunistički sustavi osuđeni su i u Rezoluciji Vijeća Europe br. 1481 od 2006. godine. Rezoluciju o ovoj osudi sastavio je Šveđanin Goran Lindblad i Vijeće ju je prihvatilo u cijelosti. Rezolucija se uz ostalo temelji na Crnoj knjizi komunizma. Sve članice Vijeća Europe ovu Rezoluciju su prihvatile.
-Komunizam je ideologija koja je najpoznatija po kršenju ljudskih prava. Komunizam je izravno kriv za smrt 95 milijuna ljudi. Najveći zločinci u povijesti čovječanstva su komunisti. Među njima “počasno” mjesto zauzima Josip Broz (deseti je), a mnogi gradovi u BiH i nekim susjednim zemljama još imaju ulice, trgove i razne ustanove s imenom toga monstruma.
Evo i liste deset najvećih zločinaca u povijesti:
1. Mao Ce Tung (Kina) – kriv za smrt 50 milijuna ljudi
2. Josif Visarionovič Džugašvili Staljin (SSSR) – 40 milijuna
3.Adolf Hitler (Njemačka) – 20 milijuna
4.Čang Kaj Šek (Kina – Tajvan) – 20 milijuna
5.Pol Pot (Kambodža) – 18 milijuna
6.Lenjin (SSSR) – 4 milijuna
7.Tojo Hideki (Japan) – 3 milijuna
8.Mengistu (Etiopija) – 2 milijuna
9. Yahia Khan (Pakistan) – 1 milijun
10. Josip Broz Tito (Jugoslavija) – 1 milijun (preciznije 1.022.000)
Titina desna ruka, šef zloglasne OZNE javno je, ponoseći Referat u Skupštini FNRJ 1951. godine rekao:
-Kroz naše je zatvore od 1945 – 1951. prošlo 3.777.776 zatvorenika. Od toga smo likvidirali 568.000 ljudi. I Tito je slušao ovo Rankovićevo izvješće, na kraju mu i pljeskao.
Je li vam sad jasno kakav je to zločinac bio?
- Sad, molim titoljupce i štovatelje komunizma da se opet jave i zatraže brisanje ovog komentara. Navalite, vama istina smeta, vi ne dopuštate da se dirne u vašeg ljubimca Titu i njegove komunističke zločine.
Nazovite me opet fašistom, jer za vas su svi neistomišljenici fašisti!
Na kraju: SMRT FAŠIZMU I NJEGOVU BRATU KOMUNIZMU!
Haj’e ba slavene, pusti vodu nakon sranja. Zar te nisu makar tome naucili.U tvom slucaju i desetak pustanja vode je premalo….
Slavenovi naredbodavci iz HRvtaske – DOBILI SU nogu ? I SADA
SE “ANTIFASTA” javlja sam sa vec po sto puta istim “argumentima” !
U sustini , kad fasisti ne mogu da ne priznaju evropski antifasizam ,
onda se oni usance u – DAJ STA DAS !…
Proglasi se antifasistom , osudi ustase , cetnike..itd ,jer vise
nemas kud , ali insistiraj na izjednacenju komunista i fasista –
dok te glas nosi !…To je to !
Matvejevic ?….Ko to bijase ?…
Toga tipa ce slavenov narod , jednoga dana , slistiti kako i zasluzuje .
Jednoga dana , a mozda i ranije .
A kad “mi dodjemo na vlast” – ZNA SE !…
I jos nesto , kaze se u nstrukcijama : STO MANJE HRVATOVANJA !…
Bit ce vremena za to !…
Tako je Slaven , kao i ranije , postao vijeran ucenik svojih ucitelja .
Koji su i u Hrvatskoj – dobili nogu !
Ovdje je a i na drugim portalima) poznati polupismeni litavac koji se potpisuje s “ANTE GRANIĆ” opet servirao jednu svoju litaniju. Mlati čovjek praznu slamu i u tome mu nema premca. Samo od toga ni zrna žita. Čita meni lekciju, ali ne može pobiti ono što tvrdim. Ne može nitko, ovi su podaci potpuno točni i lako ih je na bezbroj mjesta provjeriti. A Ante litavac skreće od teme, on priča svoju priču koja s temom veze nema.
….Možda je nekom svejedno, možda i ne mari,
a ja te zato volim, puno te volim Stari…
http://www.youtube.com/watch?v=8bvw2cex16E
sve made in Croatia
narod je spjevao pjesmu i o Tudjmanu
“…oj tudjmane pichkin dime ko ti dade takvo ime”….
Slavene,dobro nam dosao druze,bas je bilo dosadno bez tebe.Da nije tebe mnoge stvari “nebi znali”,a ti to sve prdstavis i nije mala sala u ciframa.
Bez obzira ma sve,javni se ti nama koji put,sta bi mi bez tebe.
Predpostavljam da jos uvijek vazi,ona kahva,kava ili kafa,sve zavisi u kojem dijelu Bosne i Hercegovine,jedine nam domovine,ce biti popijena.
Bez obzira na sve lijep pozdrav mom drugu
DRUZE TITO SKRENULI SMO S PUTA -
SAD NAS JASU – I KURTA I MURTA…
Kaze narodna pjesma .
Pa , ako nas i Slaven ponekad jase , on ima taj zadatak !
Dobrodosao i takav . U BH , bez ikakvih entiteta !
A sto ga , ponekad , nema – covjek ima obaveza .
Vremena se mijenjaju , pa i strategije !
Treba ici – na konsultacije !…Jelte !
Ja kao stari UDBAS , valjda , to najbolje znam !
A sto se cifri tice , ima ih ( o istoj temi) raznih .
Naprimjer , da je u JASENOVCU POGINULO SAMO 12 ljudi !
Po Vici Vukojevicu , predstavniku vlasti . Tadasnje .
I to su i njih dvanaest , valjda , pocrkalo – od smjeha…
slusajuci MALU FLORAMI !
Uostalom , to su svacije istine …
A o istinama , posebno Slavenovim , postoji i zakljucak :
POSTOJE MALE LAZI…
SREDNJE LAZI ,
VELIKE LAZI…
I – STATISTIKE !…
Još jednom ja… Idem malo lagati, kao što sugerira ovaj olinjali udbaški nostalgičar Granić. Dakle – Tito nije kriv za Bleiburg. Tito nije kriv za preko pola milijuna pobijenih nakon rata, plus milijune progonjenih i obespravljenih. Tito nije kriv za mučku smrt Andrije Hebranga. Tito nije kriv za osudu kardinala Stepinca. Tito nije progonio obitelji iz kojih su bili ustaše, četnici, belogardejci… Tito niti je kriv niti je znao za Goli otok i stotine tisuća koji su tamo nevini trunuli, ubijani i užasno mučeni. Tito nije kriv ni za druge brojne logore kao Glavnjača, Gradiška itd. Tito je bio demokrata. Tito nije bio diktator. Tito nije progonio neistomišljenike. Tito je dopuštao višepartijski sustav. Tito nije slao svoje agente po svijetu da likvidiraju neistomišljenike na najpodmukliji način. Tito nije lokao hektolitre skupog whiskija. Tito se nije kurvao, bio je vjeran svojoj Jovanki. Nije istina da je napravio gomilu kopiladi. Tito je bio ljubičica bijela i plava, rosno cvijeće…
A sad se idem malo uozbiljiti. Tito je stvorio novu Jugoslaviju, navodnu zajednicu “bratskih naroda i narodnosti”, na temeljima “neraskidivog” bratstva i jedinstva, s jednakim pravima za sve, državu za koju je tvrdio kako nikada neće propasti. Stvorio je i JNA, petu vojnu silu po snazi u Europi, još potpomognutu “opštenarodnom odbranom”. Za vojsku se izdvalalo 70 posto prihoda iz proračuna. Gradili su se podzemni aerodromi i skloništa, neosvojive tvrđave plaćene milijardama. Stvorila se teorija da je sve to neoborivo, nepobjedivo i neraskidivo. Utemeljio je umjetnu nacionalnost “jugoslaven”. Sve je bilo posrbljeno, ostali narodi imali su puno manja prava. Svaka kritika toga zločinca, komunističke ideologije i sustava kojemu je bio na čelu značila je zatvor, progon, gubljenje svih prava…Jer – “veliki vođa” bio je nepogrešiv! Od naroda se gradio i sagradio jedan veliki zombi. Kad je zločinac umro, nasljednici su, držeći se floskule “i poslije Tita Tito” govorili da će Jugoslavija vječno živjeti. Znali su kako od toga neće biti ništa, znao je to i diktator dok je još bio živ. Nakon njegove smrti, obljetnice kad je otegao papke obilježavale su se pompozno, ali iz godine u godinu sve tiše. Kraj svi znamo. Jugoslavija se kao projekt pokazala utopijom, raspala se. Nestalo je “jugoslavena”, radničkog samoupravljanja, “opštenarodne odbrane”, a JNA se razotkrila kao zločinačka i velikosrpska. Nestalo je fame o njezinoj snazi i nepobjedivosti, pa ju je na kraju vrag odnio gdje joj je mjesto – na smetljište povijesti.
Dakle, sve što je zločinac i diktator gradio, pokazalo se pogrešnim, fiktivnim, nemogućim i propalim. Iza njega nije ostalo ništa. Ništa vrijedno, trajno i pozitivno. Samo praznina!
Sve ovo nije bila zapreka Titinim sljedbenicima da ga i dalje veličaju, glorificiraju i uzdižu u nebesa, prave boga od njega. Ali, istina je pomalo izbila na svjetlost dana, glave su se izbistrile, a zločinački Titin lik izblijedio, gotovo nestao. Evo, nedavna obljetnica njegove smrti jedva se tu i tamo spomenula u medijima i javnosti. U nekoliko država nastalih raspadom umjetne tvorevine Jugoslavije nema više ulica, trgova ni ustanova s imenom zločinca. U nekim drugim još je to opstalo, ali sve su jači zahtjevi da se ime zločinca izbriše. Ne treba niti sumnjati kako će vremenom i biti tako. Dogodine će obljetnica diktatorove smrti biti još više marginalizirana, za deset godina taj zločinac i negativac nigdje se neće ni spomenuti. Potpuno će nestati u septičkoj jami povijesti!
fali naslov “TITO-KAKO GA VIDE USTASE”
Gaba,
Bog si ove hefte!
Joj sto je ovo ucen covjek !
Hrvatski narod treba biti ponosan da ima takve sinove !
Kakav talenat za danasnje vrijeme , Boze dragi !
Ovo su otkrica za koja bi mu svaka drzava na svijetu morala
dodijeliti orden , a bogme i penziju da se okrepljuje pivom !
A jos uvijek koristi infrastrukturu Titovog doba !
To mu ne smeta .
Kakavi Matvejevici…covjece !
I popravio se , cak . Ranije je mnogo vise hrvatovao .
Onda je dobio izliv velikohrvatovanja u mozak , pa je morao
malo na terapiju .. I , hvala Bogu , eto – bolje je .
Ostalo je , doduse , jos dosta da se lijeci od UDBE-PARTIZANA-TITA-
KOMUNISTA…Ali , vrijeme je pred njim . A i mlad je !
Danasnji lijekovi su daleko efikasniji , nego ranije .
Kazu , Ivo Josipovic se interesira da ga postavi za savjetnika .
Dok se malo oporavi – od Blajburga .
Polja na kome , ama bas niko nije poginuo !…Niko !
Mislim , na tom polju !
Mit je mit !
Kao i mitomanija .
A zato je potrebna i – dodatna terapija .
IZ TISKA ………Svega dvadesetak kilometara od Kumrovca prema Zagrebu smjestilo se Veliko Trgovišče, rodno selo pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
I dok se u Kumrovec svaki dan slijevaju kolone ljudi, koji dolaze obići Titovu rodnu kuću i etno, selo, Trgovišče živi mirno. U Tuđmanovu kuću, u kojoj je rođen 14. maja 1922. godine, rijetko ko zalazi….
E jadni gabrijele, GRANIĆU, divna, miro, sasko i ostali! Jadni, kukavni, zatucani i zločinačkom ideologijom zadojeni!
Recite, kakva je razlika između četničkih zločina u Srebrenici 1995. i Titinih partizana (većinom preobučenih četnika!) na Križnom putu 1945? Četničke zločine osuđujete (kao i ja), partizanske niječete, opravdavate, minimalizirate itd. Četnici su pobili bezbroj vojnika i civila – muškaraca. Barem su žene i djecu pustili (uz neke iznimke). Partizani su također pobili vojnike (među kojima je bilo i zločinaca), ali civile. Za razliku od četnika, partizani su pobili i veliki broj žena i djece. Jedni i drugi ubijali su bez suda i suđenja. Partizani su ubijali uglavnom Hrvate i muslimane koji su bili u ustašama. Ali i civile – zato što su bili Hrvati. Četnici su 1995. ubijali muslimane – zato što su muslimani! Brojke kod oba zločina variraju. Zna se da su četnici 1995. ubili 6 – 9000 ljudi, dok su partizani smakli puno više. Jedni kažu 50, drugi 200.000 tisuća, treći još više. Nije sporno ništa drugo osim brojki.
Molio bih nekoga od vas, mojih oponenata, da mi objasni koja je razlika između ovih zločina, odnosno zašto zločin Mladićevih i Karadžićevih krvnika u Srebrenici osuđujete, a zločin na Križnom putu, koji su načinili Titini partizani odobravate.
Ooooo , jamilo ga !
OPET GA JE JAMILO !
Prico mi jedan covik , Slaven se napio ,
uspeo se na sto i poceo drzati govor !
TITO-PARTIJA-UDBA-OZNA-JUGA…PARTIZANAI – KOMUNISTI…
Dosla policija , i s njima HITNA !
- Covjekje lud !…rece doktor .
Pozovite psihijatsriju .
- Ma , nije valjda on za ludu kucu…pijan je , rece neko .
POZOVITE PSIHIJATRIJU , kazem vam – ponovi doktor .
Pozvase psihijatriju . Glas otuda pita :
KAKO VI ZNATE DA JE LUD I DA NAMA PRIPADA…
PREDSTAVLJALI SE NEKAKO…
- DA , KAZE DA JE ON – FRANJO TUDJMAN….!
- Ne , neeee, pobogu – ne dovodite ga ovamo .Nikako !
Vec imamo – DESET FRANJA TUDJMANA !…
Slaven ,hahahaha
Jadan ti si i čemeran. Srce kao u zeca. Što se, bolan ne potpišeš imenom i prezimenom, jer ti je tuljenje tako prepoznatljivo, da svako zna ko stoji iza tvog nicka.
Ovako tuli samo Zlatko Tulić u Katoličkom tjedniku nad ubijenim ustašama, Antom Pavelić, nad Križnim putem, bugojanskim ustašama, ustašama uopšte!
Koga to prozivaš da je zadojen i kakvom ideologijom,ti koji si zadojen ustaškom ideologijom.
Sram te bilo! Svijet ti se smije,ha pročita kako tuliš.
Jedan te čestiti sarajevski svećenik zove Zlatko Tulije!
On je proslijedio tvoj tekst /ako je ono tuljenje tekst, uopšte/ o ustašama u Bugojnu.
Srami se!
Marija, a zašto se ti ne potpisa imenom i prezimenom? Ti si jadna i čemerna. A Zlatko Tulić je novinarska legenda, prvo pero toga jadnog grada koji se predstavlja multietničkim.
Ti (i još neki) Tulite kako sam zadojen ustaškom ideologijom. Nisam, zadojen sam istinom, ali i da jesam, što bi bilo? Pa ti i ovaj čemerni besposlenjak, udbaš Granić, vi ste zadojeni nazadnom komunističkom ideologijom. Zar niste?
Dalje, lako je tebi i Graniću tako laprdati, ali ni ti, ni Granić ni itko od gore prozvanih i ne pokušava odgovoriti na moje teze i pitanja. Znate samo papagajski napadati i govoriti mi sa sam lud, zadojen itd.
Slavene iliti Tulije!
Križni put nad kojim, na žalost, tuli jedan dio hrvatskog pučanstva je sramota hrvatskog naroda. Križni put , kako mu patetično dade ime Katolička crkva u Hrvata je bježanija najgorih koljača, ustaša, četnika, ljotićevaca, balista i ostale gamadi koja se povlačila zajedno s Njemcima. Tačno je da je među njima stradao i neko nevin, i žao mi je , ali svi ubijeni njihovim rukama, stotine i stotine hiljada ljudi,svi su bili nevini.
Čitava sela, muslimanska, srpska, hrvatska ostajala su pusta od “djela” tih nad kojima ti tuliš.
Kad smo kod laprdanja, laprdaš ti i tebi slični kao i svećenici kojima je dozvoljeno služiti misu za Antu Pavelića diljem Hrvatske.
Zamisli šta bi bilo da se u jednoj Njemačkoj služi misa za Adolfa Hitlera ?
Kakve, bolan tvoje teze? Smiješan si!
Čuj, Zlatko Tulić prvo pero Sarajeva?
Ćuti, bolan ne bio. Ćuće te ko šta pričaš!
A, moj grad, ti i takvi ostavite na miru.
O Sarajevu se vidi kako ništa ne znaš.
I zalutao si ovdje,vjeruj, nije ti ovo Katolički tjednik.
Kao da je Danilo Kis pisao ovo kao da je imao Slavena za uzor. nadam se da ces se prepoznati. ….Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja….
……Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste….
….nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam….
….Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma….
Danilo Kis o nacionalizmu.
Izvor: http://protest.ba/v2/danilo-kis-o-nacionalizmu/
@Marija:
Nema smisla tebi išta odgovoriti, ali ću ti ipak spomenuti jednu sitnicu. Kao ni sve drugo, ni ovo ne možeš demantirati. Ako možeš – probaj, ali argumentirano, ne paušalno kao do sada.
Dakle, kad spominješ “moj grad”, valjda misliš na Sarajevo (multietnično). Imam jedan podatak. Od ukupno 111 direktora osnovnih i srednjih škola u Sarajevu, samo su dvojica Hrvati (misliš li da je to slučajno?). Govori li taj podatak išta o multietničnosti “tvog grada” i miriše li taj podatak na nacionalizam. Provjeri o čemu govorim, vidi je li istina i onda komentiraj. Meni su sumnjiva i ta dva sretnika Hrvata. Da to nisu neki Hrvati a la Zlatko Miletić, koji s hrvatstvom nemaju ništa, ali radi fotelje, privilegija i guzice tako se izjašnjavaju?
da kojim slucajem u sarajevu zivi 70%hrvata i 30% bosnjaka bio bi isti slucaj kao i sa mostarom.nista nebi funkcionisalo,a bosnjaci bi bili getoizirani.
cinjenica je da su sukobi izmedju hrvata i bosnjaka uglavnom izbijali tamo gdje su hrvati bili u vecini.zasto u sarajevu nije bilo sukoba izmedju hrvata i bosnjaka?jasno ko dan,jer su bosnjaci bili u vecini.
i na kraju,onaj kriz iznad mostara nema nikakve veze sa vjerom, ono je znak primitivizma,zivotinjskog nagona zapisavanja vlastite teritorije,ali za takve kao sto je slaven je,naravno, znak svekolike hrvatske kulture i naravno suzivota…
@ miro – … a, kao, sad nesto funkcionira (u sarajevu?). jakako, isto k’o i u mostaru… samo “obrnuto”! i nisu, miro, sukobi izmedju hrvata i bosnjaka “izbijali tamo gdje su hrvati bili u vecini” (ko ti je to slag’o?). hrvati u zenici nisu bili u vecini… ni u kaknju, ni u bugojnu, ni u jablanici, ni u gornjem vakufu… druga je stvar – BESMISLENOST tog sukoba!
i haj’mo reci da je “mostarski kriz” sasvim nepotreban (potpisujem), ali bih volio znati – kome su potrebne onolike “saudijske” ili cije vec dzamije, po sarajevu… koje nemaju tri blage veze ni sa autenticnom lokalnom arhitekturom, pa ni sa vjerom koju upraznjavaju ovdasnji muslimani, ako cemo pravo… mnoge vec uveliko zjape – prazne, nedovrsene, neosmisljene, barem onoliko koliko i “mostarski kriz”.
dajmo malo realiteta u komentiranju, bez obzira o komu i cemu se radi… i bez apriornog obrusavanja na osobu koja upozorava na anomaliju, zvala se ona slaven, fehim, nebojsa… ili ivan! ovako mi sve sve ovo lici na – ja u klin, ti u plocu!
nigdje kraja… ni poente.
@miro:
Ja o kruškama ti (i ostali) o jabukama. Sve lažeš, banaliziraš i obilaziš temu. Govorio sam o potpunoj marginalizaciji manje brojnih Hrvata u Sarajevu. Sve ih je manje tamo, jer na snazi je etničko čišćenje i muslimanizacija Sarajeva. Nekad ste to objašnjavali da ih Tuđman poziva da isele iz Sarajeva i drugih gradova gdje su manjina. Tuđman je odavno mrtav, a oni i dalje iseljavaju. Zašto? Ne zato što ih Tuđman zove s onoga svijeta, već zato što ih se majorizira i marginalizira. Kad govoriš o getu, zašto ne spomeneš Konjic, Bugojno, Kakanj, Zenicu itd? Zar tamo nije bilo sukoba? Zar ih recimo nije bilo u Zenici, Kaknju i okolnim selima koja su sad od Hrvata napuštena? Pa nisu recimo u Zenici sukob počeli Hrvati. Ta su mnoga sela i spaljena i opljačkana. Da ih nisu možda Hrvati spalili i opljačkali ili je netko drugi? Zna se čije je to (ne)djelo. Ako tebi smata križ nad Mostarom i smatraš ga za provokaciju, mogu i ja pitati zašto niče onoliko džamija gdje treba i ne treba, pa i u Mostaru. Je li i to provokacija? Ja bih recimo mogao kao provokaciju mogao shvatiti sve veći broj zakrabuljenih žena na ulicama, a prije rata gotovo ih nigdje nije bilo. Imaš li objašnjenje?
Kulturu i suživot ne spomniji, to je nova floskula, koja neodoljivo podsjeća na onu o bratstvu i jedinstvu iz propale Jugoslavije. Koju ti kulturu opće spominješ? Je li onu koju su ovdje pet stoljeća kalemili turski osvajači? Što je ostalo iza njih? Poneka zidina, koja se ruši, ništa više.
Kliknuh ovdje da reply slavenu, a mogao sam bilo gdje.
Hajde ti meni odaj jednu tajnu: Da li ti pravis ova sranja iz licnog zadovoljstva ili su ti ova govna koja nam poturas jedini proizvod pa nastojis zaraditi koju paricu?
Slavene,sta to bi,svi digli halabuku na te. Oni nemaju pojma s kim razgovaraju.Nemoj te mi Slavena,to vam je najpismeniji i najnacitaniji covjek na ovom portalu.Kad moj dug suti,hevtu ovaj portal,izgleda mrtav.
Ne daj se drug,treba se boriti za svoje.
Predpostavljam da me kahva,hercegovacka ceka,jer se blizi era godisnjih odmora.
Pozdrav s Titinog kolodvora,tvoja drugarica
Tulijo!
Beskorisno je s tobom raspravljati. Što ne pobi ijednu tvrdnju iz mog prethodnog komentara.
S tobom ne vrijedi raspravljati, uzaludan je to posao kao i slijepom put pokazivati.
Ipak, drži se Katoličkog tjednika, Glasa koncila i slične literature koju očito jedino i čitaš i na kojoj si vaspitavan.
I ne vrijeđaj!
Zakrabuljene žene?
Sram te bilo!
Da, krst nad Mostarom je užasna provokacija.
ovaj problem u BiH izmedju hrvata i bosnjaka je produkt tudjmanove politike koja nije umrla sa tudjmanom kao sto ni fasizam nije umro sa hitlerom.
smetalo to nama ili ne,ali vecinu gradova u BiH su podigli muslimani pa i mostar.muslimani su uglavnom bili gradsko stanovnisto,a ne bih rekao da je ostala samo poneka zidina koja se rusi, ima tu i spomenika nulte kategorije.
kako ti nije jasno da tvoj nastup iritira svakog normalnog covjeka jer su ti uglavnom drugi krivi,po tebi ispada da su hrvati idelan narod,skoro pa boziji,bezgresni.
procitaj ovo gore o nacionalizmu to si ti covjece jadni.
a u bosni nikom nije dobro svi su ugrozeni i bice tako dok nacionalisti vode glavnu rijec i reigija ima uticaj na politiku.
u svojoj kuci budi hrvat i katolik koliki hoces,a u javnom zivotu budi covjek.
@ miro – sto si ti, momak, shicas “pausalom”? ok, jebesh tudjmana (a narocito hitlera), ali de nam, bolan reci – koju su to “vecinu gradova u BiH podigli muslimani” (nabroj nam bar neke…)i u kojim su gradovima bili – gradsko stanovnistvo (vecinsko), hajde recimo do ovog zadnjeg rata… i gdje si, zivota ti, iskop’o taj podatak?
ovo oko “zidina koje se ruse” nije vrijedno (ozbiljnog) komentara, ali cemu sluze ovakve izmisljotine.
hvataj se ti kakve dobre knjige, sinko… mani se nacionalizma (pod krinkom optuzivanja “drugih”!).
@ivan
prvo da ti kazem da nisam bosnjak,a jebemi se za moju kao i za sve druge nacije takav sam jebiga.
banjaluka,podigao je ferhat pasa,naravno to podrucje je bilo naseljeno i u vrijeme rima,ali se racuna da je ferhat pasa utemeljio banjaluku.po prvom popisu austrougarske u banjaluci zivi skoro 70% muslimana…
po istom popisu muslimani su vlasnici 91% zemljista u BIH.
ovo ti je za pocetak.pogledaj poise iz kasnijih perioda pa ces vidjeti da su muslimani pretezno gradsko stanovnistvo.
mostar je podignut kao tipicno osmansko naselje kroz vjekove sa vecinskim muslimanskim stanovnistvom itd.
o sarajevu i tuzli sam pogledaj.
@miro – nisam te to ni pitao…(niti me zanima). priupitacu nesto drugo, ako dozvolis? da li pod “graditeljima bosne” podrazumijevas bosanske muslimane ili otomanske okupatore… ili oboje!
koliko mene sluze ovi ostaci pameti i po onome sta kazu knjiga iz (nespornih) izvora: kraljeve sutjeske, fojnice, kreseva, itd. bosna je postojala (najmanje) pet vijekova prije turskih osvajanja, a svoj vrhunac dostigla je za vladavine kralja tvrtka I (1353-1391), rasprostirući se od rijeke save na sjeveru, sve do otoka korčule i hvara, te od zrmanje i knina na zapadu, do sjenice i lima na istoku.
vecinu stanovnistva cine krstajni (patareni-bogumili), koji su u medjuvremenu (vecina) primili katolicizam, a manjim dijelom i pravoslavlje (izvjestan broj ostao je vjeran tzv. bosanskoj crkvi). vladajuća dinastija su kotromanići…
manje-vise je poznato da otomanska imperija osvaja bosnu 1463. godine, padom kraljevskog grada bobovca i u narednih 500 godina traje – islamizacija!
po procjenama profesora djure baslera, bosna je na kraju 15. stoljeca imala oko 900 hiljada stanovnika, od kojih su 750 hiljada cinili katolici, 80 hiljada – krstajni (patareni-bogumili) i oko 50 hiljada pravoslavci.
bosna se, inace, spominje od X stoljeca, da bi za vrijeme vladavine bana kulina (1180-1204), postala neovisna i međunarodno priznata država. na vrhuncu svoje moci krajem XIV stoljeca, srednjovjekovna bosna imala je 146 “aritektonski utvrdjenih gradova”.
dakle, sedam decenija prije dolaska mehmeda osvajaca, postojali su gradovi: kljuc, jajce, bobovac, srebrenik, olovo, kresevo, fojnica, prusac, travnik, visegrad, soli (tuzla), itd.
mozemo li (odista) reci da su te gradove podigli… muslimani, koji u to vrijeme na ovim prostorima nisu egzistirali?!
proces islamizacije bio je najizrazitiji pred pad otomanske imeperije (pojacana represija nad lokalnim stanovnistvom, zbog ucestalih vojnih poraza koji su vec uveliko potresli sultanat), tako da rezultat prvog popisa po dolasku habsburgovaca, koji ukljucuje i vlasnicki grunt, nije nikakvo iznenadjenje…
da ti odgovorim,red je.
nakon zauzimanja bosne turci su vladali preko domaceg stanovnistva koje je preslo na islam,odnosno preko ljudi koji su dobili visoka zvanja u toj hijerarhiji.izuzev vezira i njegove svite drugih turaka skoro da i nije bilo.dakle,okupatori su bili pored turaka i domaci krscani koji su presli na islam.
drugo,potpuno se slazem sa podacima koje si naveo, postojali su gradovi i prije osmanskog perioda,priznajem gresku mislim da nisam bio dovoljno precizan.
pesto godina je ucinilo svoje tako da je malo srednjevjekovnog smeka ostalo.vecina gradova danasnje bosne ima jezgro ili carsiju
gradjenu u islamskom stilu koji se ponegdje nazivaju i stari grad,pesto godina je jako dug period i sasvim je normalno da se tako i desilo..mislim da ces se sloziti sa ovim.
tacno, turci su nas handrili,ali da nisu oni onda bi to bio neko drugi takvo je vrijeme bilo, mali narodi su uvjek bili pod necijim jarmom.i na kraju to je nasa povjest, trebamo li zbog toga pljuvati po bosnjacima kao sto cini ova budaletina slaven….
Vidim sad se razvile rasprave o arhitekturi i “golemoj” zasluzi muslimana (očito se misli na turske okupatore). Baš su puno toga lijepa napravili. To je poneka kula, džamija, most i… I još jako malo za pet stoljeća svoje tiranije. I sve to u propadanju, iskrivljeno, ruševno, jadno i kukavno. Pa, puno je više napravila Austro – Ugarska za dva – tri desetljeća. Ne samo puno, nego stotinu puta ljepše, uređenije, tvrđe… Da ne govorim o drugim vrstama ostavštine, o prosvjeti, kulturi, prometnicama i svemu ostalom. Ali, ovdje je moda hvaliti turske osdvajače, koji su ovim krajevima nanijeli golemo zlo. Zato su na sve strane ulice s imenima nekakvih sultana, paša i drugih turskih zavojevača. To je sve sramota, a sramota je što ovi turcoljupci Turcima pripisuju zasluge kojih nema.