objavljeno: 06. 02. 2010 | rubrika: Iz mozga

Muljaj po zakonu

 OBJAVI NA FACEBOOK MREŽI 

Ramiz Džaferović je možda nešto muljao s parama Razvojne banke, ali je parlamentarna većina procijenila da je muljao po zakonu. Pobijedili su neprincipijelnost, politički kukavičluk i sitne prljave kalkulacije SDA i HDZ-a BiH. Nažalost, ne vidim da se građani nešto naročito zgražavaju nad takvim ishodom prošlonedjeljne parlamentarne debate. A ako bar to nismo u stanju, nećemo učiniti ništa

piše: Gojko Berić

Svaki kriminalac zna u čemu je kvaka njegovog zanata: ako želiš da nešto drpneš, učini to tako da te nikad ne uhvate! Za grabežljive političare u zemljama kakva je Bosna i Hercegovina važi drugo pravilo: jami gdje god možeš, ali jami po zakonu. Evidentno je, recimo, da zloupotrebljavaš svoj položaj, da potkradaš državu, da pare poreskih obveznika dijeliš i po babu i po stričevima, te da su ti i ruke i obraz prljavi, ali ako sve to radiš u skladu sa važećim propisima, ti si potpuno nedužan. Dragan Čović možda govori istinu kad kaže da nikad nije prekršio zakon, pa ni u najnovijem slučaju, kad ga je stigla optužnica za sudjelovanje u nelegalnoj privatizaciji mostarskog Eroneta. To što neko doživljava Čovićevu izjavu kao licemjernu, potpuno je irelevantno pred činjenicom da lider HDZ-a BiH i pored nekoliko teških optužnica nije završio iza rešetaka.

Sasvim je, naravno, druga stvar ko i zašto donosi zakone za koje je moral strano tijelo u politici. Pisala ih je, za svoje potrebe, nova politička klasa, koju mahom čine predratni marginalci. I šta će drugo nekadašnja fukara raditi u politici nego grabiti gdje šta stigne. Počelo je sa Bičakčićevim certifikatima, bezvrijednim papirima kojima je privatizacija pretvorena u velike stranačke pljačke društvene imovine. I dok su prije godinu sve vlade ovog svijeta bile na nogama, tražeći odgovore na globalnu ekonomsku krizu, naši ministri i parlamentarci uzrujano su debatovali o tome hoće li im dodatak za topli obrok biti umanjen za čitave tri KM ili koliko zvjezdica moraju imati hoteli u kojima će noćivati.

Kakvi samo apsurdi prate situaciju nastalu oko famoznog kredita Međunarodnog monetarnog fonda. Federalna Vlada gleda da uštedi na bolnicama, školama i policiji, uz totalnu ravnodušnost prema masovnim otpuštanjima radnika, a s druge strane toleriše svoj parazitski činovnički aparat, cijelu bulumentu raznih savjetnika, tajnica, pomoćnikovih pomoćnika… Direktori javnih preduzeća dodjeljuju sebi enormno visoke plate, bonuse i premije, uzgred debelo nagrađujući predsjednike i članove svojih nadzornih odbora. Na pitanje TV novinara kako je mogao doći do stana od 140 kvadrata za svega 140 KM, bivši federalni premijer Nedžad Branković je odgovorio: “To je bilo takvo vrijeme kad se to moglo. To je bilo vrijeme kad sam ja, kao sposoban čovjek, mogao istovremeno biti direktor Energoinvesta, predsjednik nekoliko nadzornih odbora i profesor na fakultetu.”

Premijer Mustafa Mujezinović uvjerava javnost da Vlada ima plan za prevazilaženje ekonomske krize. Međutim, nejasno je kako će taj plan biti proveden ako vladajuća oligarhija nema hrabrosti, promišljenosti i skromnosti. Prošlonedjeljna parlamentarna debata o Razvojnoj banci FBiH iznijela je na vidjelo sav jad i bijedu parlamentarne većine. Zahvaljujući neprincipijelnosti, političkom kukavičluku i sitnim prljavim kalkulacijama SDA i HDZ-a BiH, proskribirani direktor banke Ramiz Džaferović i njen menadžment ostali su čitavi. Iako mu je pred noge bačena gomila njegovog prljavog veša, iako su ga neki poslanici nazivali “muljatorom” i “raspikućom” koji je Razvojnu banku shvatio kao privatni bankomat, Džaferović se sve vrijeme ponašao kao da mu nije jasno o čemu to neki tamo moralisti govore. Uostalom, čovjek koji je preživio nekoliko afera i sudskih procesa nije ni ovog puta imao razloga za zabrinutost. Znao je da ga Sulejman Tihić, njegov pokrovitelj, nipošto neće žrtvovati.

U cijeloj ovoj priči Džaferović se pokriva ingerencijama i odlukama Nadzornog, odnosno Kreditnog odbora banke, pa ispada da on nije ništa drugo ni radio osim što je potpisivao rješenja o kreditima – za platu četiri puta veću od ministarske. Džaferović je, kao što je poznato, vlasnik revizorske firme, „specijalizirane” baš za poslovanje Razvojne banke. Centralna izborna komisija, institucija sa debelom hladovinom i golemim platama, presudila je da Džaferović nije u sukobu interesa! Ramiz Džaferović ostvaruje goleme prihode, ali i njemu, baš kao i svakom drugom jadniku, zna ponestati para, pa je jednom prilikom od svog najvećeg kreditnog dužnika Fahrudina Radončića potražio i dobio pozajmicu od 150 hiljada KM. Sve u svemu, Džaferovićevi pokrovitelji sačuvali su njegovu kožu. A ako je nešto muljao, muljao je po zakonu koji je napisala vladajuća oligarhija. Zbilja, trebalo je posjedovati golemu nekompetentnost u pitanjima demokratije i ledenu ravnodušnost u pitanjima socijalne pravde pa osmisliti tolike zakone u vlastitu korist. Nijedan na vlastitu štetu.

Nažalost, ne vidim da se građani nešto naročito zgražavaju nad ishodom prošlonedjeljne parlamentarne debate. A ako bar to nismo u stanju, nećemo učiniti ništa.

 OBJAVI NA FACEBOOK MREŽI 

DAJTE SVOJE MIŠLJENJE