Nismo svi Ejup Ganić
Objavi na Facebook mreži
Valjda nam je svima daleko bolje da budemo ono što jesmo i u tom pokušamo da budemo što bolji ljudi. Od te patetične identifikacije, pa još masovne, nemamo apsolutno ništa, a gubimo sve. Gubimo sebe, a sebe izgubit’ je gore od ostvarene kletve
piše: Nermin Čengić
Kad se rodiš po nekom zakonu automatski dobiješ prezime, a najčešće ti roditelji dodijele i ime. To ime koristimo u većini slučajeva sve do smrti, ponekad do punoljetstva pa ga promijeniš jer ti se ne sviđa, a zna se desit’ da ti ga hodža ili pop promijeni u namjeri da ti izgata kak’u bolju nafaku.
Raja ti obično daje nadimke prema onom kakav si il’ na šta ih asociraš, a sve do sad nisam bio niko punim imenom i prezimenom k’o što hoće ovih par dana da me prekrste, što inače imaju običaj kad im nešto nije po volji, pa mi priljepiše da sam Ejup Ganić.
O svojim korijenima ne znam sve al’ znam dovoljno. U ovoj skorijoj istoriji moje porodice nema pomena prezimena Ganić, a do pradede, s obje strane (mamine i tatine) nema niti jednog Ejupa. Ima jedan Ejub, dalji rođak s mamine strane al je Ejub sa b. Uglavnom, nijedan Ejup.
Tvrdim, sa sigurnošću i potpuno odgovorno da moje ime nije Ejup Ganić, niti sam ja isti. Da jesam rekao bih. Nemam ništa ni protiv imena kao ni prezimena. Imam potrebu da ovo kažem čisto da se ne brka.
Ja sam samo Nermin Čengić. Porodično mi je Čengić, a Nermin mi dade mama. Tati je bilo drago da sam kitonja, a svejedno kako se zovem. Tetke su htjele da budem Haris, a ja se sjećam da sam u obdaništu tražio i da budem Orhan, zbog lika iz knjige Nedžatija Zekerije – Djeca triju ulica, što je čini mi se bila lektira u ta doba “malih nogu”.
Sve ovo naredah da bih dokazao kako nisam Ejup Ganić, nego Nermin Čengić. Nisam ni Ilija Jurišić. Ni Jurišića nije prolazilo kroz familiju. Sem prijatelja, razumije se. Od Ilija znam trojicu. Jedan više nije na ovom svijetu, drugi je u Kanadi odavno, a s trećim ne pričam još od martovskih (1992) barikada. Ali on nije u zatvoru k’o Ilija Jurišić. On je devedeset šeste mijenj’o stan na Grbavici za manji u Banja Luci. Vidjeli smo se kad je u jednoj ambasadi sređiv’o papire za odlazak u mp3. Nismo ni tad pričali. Valjda je otiš’o. Ja sam još uvijek tu pa tako, ako već ne prema svojoj ličnoj karti, zaključujem da nisam ni taj Ilija.
Ne želim da budem niko drugi nego što i ko jesam i što i ko sam uvijek bio – ljudsko biće koje je etiketirano imenom Nermin Čengić. I meni dosta. A valjda nam je svima daleko bolje da budemo ono što jesmo i u tom pokušamo da budemo što bolji ljudi. Od te patetične identifikacije, pa još masovne, nemamo apsolutno ništa, a gubimo sve. Gubimo sebe, a sebe izgubit’ je gore od ostvarene kletve.
I zato, ja sam Nermin Čengić. Tvrdim da nisam i ne želim biti Ejup Ganić isto kao što ni Ejup Ganić nije i ne može nikad biti Nermin Čengić. Hvala na razumijevanju.
Objavi na Facebook mreži
To ti je tako Nermine, sad i ti moraš kusat svoj komad pite… Tako ti je to u b. Jugi svi smo žrtve poopćavanja i kolektiviziranja zločina. Al hajde barem je dobro što službeno Srbija priznaje da je JNA bila njezina vojska. Alal vera!
Sram te bilo Nermine! Za je loše identifikovati se sa ljuskom gromadom kakav je prof. Ganić? Znaš ti dobro šta to znači samo što takvi kao ti i još neki nemogu se, naravno, identifikovati sa njim jer su ostali daleko iza …
Nije valjda da bi ti bolje odgovaralo da ti je neko ponudio identifikaciju sa … neću dalje ….
hahaha, cuj sram te bilo nermine, hahaha, cuj ganic gromada, hahaha
ganic je gromada mozda u fizickom smislu u ljduskom tesko
nije svjestan šta ga čeka…mislim…moj dobar prijatelj Nihad Vlahovljak je zbog jedne riječi”nemojte” dobio trinaest godina , nevezano za zasluge koje je imao , a izgleda da i njemu to pakuju
jer je bio na komandnom mjestu…a bilo je “šege ” tada…
Ja neznam zasto uopste tolika halabuka oko Ganica.Budite sigurni da ce se taj izvuci bez ogrebotine. U mom zivotu ja nisam vidio veceg beskicmenjaka i pehlivana!!!!!!!!
Ja ljudske gromade. To se odnosi na karakterne posobine? Strpa u institut u Bakovicima sina Blagoja Kovacevica, koji je jedan od osnivaca neuropsihijatrije u Sarajevu i jedan od najpoznatijih psihijatara. Covjek je pustio dusu.Zbog cega? Pa zbog vile Blagoja Kovacevica na Kosevu. Kazu da je viletinu otkupio za 10000km(u certifikatima). Stvarno je Ejup Ganic “LJUDSKA GROMADA”!
Nermine,
jedina prava odgovornost je ona koju svaki čovjek treba da osjeća prvenstveno prema sebi. Samo ako je načisto sa sobom može iskreno poštovati druge, jer ako nekritički, egoistično ‘grabi’ samo za sebe, logično je da će, bez puno grižnje savjesti, povrijediti druge.
Potpuno se slažem sa porukom iz ovog teksta. Svi se rodimo kao ljudska bića, a od roditelja i okruženja poprimamo sve ostalo. Ako imamo sreće da nam prve identifikacije i spoznaje budu od onih koji su pozitivni, onda i sami možemo biti takvi. U suprotnom…
Sve priče i parole koje su uvijek inicirane interesima manjih ili većih grupnih interesa treba s promišljanjem prihvatati ili odbacivati, ovisno za što se zalažu. One koje traže da se identificiramo sa drugim likovima, jednostavno treba ignorisati jer u svojoj osnovi nisu istina, to nije moguće. Svako od nas je ono što jeste i nema šanse da bude neko drugi. Akcije koje se vode za neku pozitivnu stvar ili za pomoć nekoj osobi, takodje, trebaju imati kritički pristup, jer bez takvog odnosa lako nam se može desiti da postanemo dio političkog, marketinškog inžinjeringa.
Ovaj tekst shvatam kao poruku da svako mora razmišljati svojom glavom i mislim da je to ok.
Pozdrav