O strahovima
|
Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, odnosno očekuje opasnost. Strah je primarna emocija koja nastaje usljed očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti ili prijetnje. Strah je genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan stimulus. |
|
Budući sok od narandže
Svi moji strahovi ne spadaju u vaše objede.
Niti su njihov dio.
Vi moje strahove ne razumijete.
Ma šta?
Vi ni svoje strahove ne razumijete,
a kako bi moje raspoznali.
A moji strahovi jesu dio vas.
Vaši strahovi nisu dio mene,
nisu niti dio vas.
Oni su, strahovi, sve što vi jeste,
a to nisam ja, niti je dio mene.
Moji strahovi su takvi
kakve upoznali niste,
a i da jeste ne biste znali da su to oni
jer su sasvim lični,
treba li reći jedinstveni
ili je dovoljno napomenuti
da takvo što još sreli niste.
Svejedno,
ja i dalje živim među vama
i dalje borim jednake bitke.
Moje bitke su malo specifičnije od vaših
jer imaju lice, imaju razlog, i kraj im je jasan,
ne nužno pobjeda moja
ali pobjeda svakako.
Moje bitke nisu uzrok mojih strahova.
Naime, moji strahovi ne uzrokuju moje bitke.
Moji strahovi jesu moje bitke,
koje vi ne možete shvatiti
jer shvatanje bi vas raspolovilo na nespojive polovice,
koje se ustežu baš kako se ustežete samih sebe.
Moji strahovi nisu razbijene čaše,
moji strahovi su razbijeni životi.
Moje bitke ne nalaze smisao u popunjavanju praznina,
mojih bitaka nakana praznine je upropastiti.
Probajte se susresti sa svojim strahovima,
tek onda da pričamo o mojima.
Odustanite od opisa mene,
opišite sebe ako se usuđujete.
Sve dotad ja hoću biti mimo vas,
ja hoću da se i dalje ne razumijemo,
sve dok se ne priberete i umjesto prepuštanja
odaberete bitku,
za sebe,
za svoje sebično postojanje.
Kad se to desi
nastavićemo dalje.
