Obama ‘ocrnio’ Keljmendija

State Department je u svom specijalnom izvještaju objavio da je na crnu listu dodao tri osobe. Među njima je građanin BiH Naser Keljmendi, nastanjen u sarajevskoj Ulici Edhema Eke Džubura 20 i u Velikoj aleji na Ilidži na broju 2.

Radončićeva preporuka

Jedna od najboljih ‘preporuka’ da Keljmendi dospije na ovu listu svakako su podaci koje Interpol (kao i druge međunarodne istražne agencije za borbu protiv organiziranog kriminala, prije svih FBI i DEA) posjeduje i na osnovu kojih je još prije nekoliko godina sačinjen debeli dosje. To je zapravo izvještaj u kome stoji da je Interpol u nekoliko proteklih godina zaprimio značajnu količinu informacija o kriminalnim aktivnostima grupe koju vodi Naser Keljmendi i koja je uključena u ilegalnu trgovinu narkoticima, cigaretama, krijumčarenje, iznude, ubistva, ugrožavanje sigurnosti, pranje novca, utaje poreza, trgovinu ljudima, itd.

Članovi i suradnici ove grupe evidentirani su u BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Skandinavskim zemljama, ali i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prema organizacionoj strukturi grupe osnovu čine članovi Keljmendijeve porodice u BiH, Crnoj Gori i Kosovu, od kojih su svakako najvažniji njegovi sinovi, a uspostavili su jaku suradnju sa članovima različitih kriminalnih grupa drugih nacionalnosti, Srbima, Crnogorcima, Turcima, itd.

Osim Naserove porodice, u istraživanjima koja je objavio CIN, kao suradnici u BiH se navode i Fahrudin Radončić, vlasnik izdavačke kuće Avaz iz Sarajeva, Naser Orić, bivši komandant odbrane Srebrenice, Nihad Bojadžić, brigadir Armije BiH te kosovski biznismen Ekrem Luka, bivši premijer Vlade Kosova Ramuš Haradinaj, zatim Crnogorci Rok Stanaj i Safet Kalić Sajo…

SIPA se bavila ‘poslovnim vezama’ Radončića i Keljmendija kada je otkrivena razmjena nekretnina između njih dvojice te se ispostavilo da je Radončić vlasnik jednog od dva blindirana džipa koje je Keljmendi naručio iz SAD-a a koji su stigli u Sarajevo i pored zabrane američkih vlasti. Uz to, Keljmendi se pojavio s Orićem u Tuzli nakon objavljivanja tendera za prodaju zemljišta koje je Radončić pikirao za poslovni objekat sa svojim tadašnjim poslovnim partnerom, Miroslavom Miškovićem, najpoznatijim finansijerom Slobodana Miloševića, ‘ubjeđujući’ najboljeg ponuđača da prepusti zemljište njihovom prijatelju Radončiću?!. Sve ovo je evidentirano u policiji.

CIN je objavio i da je Keljmendi u Peći osuđivan 1976. zbog pokušaja ubistva te da ‘u kaznenoj evidenciji MUP-a Srbije, koja se odnosi na događaje od prije rata na Kosovu, stoji i to da je Naser bio evidentiran zbog drskog siledžijskog ponašanja i tuče’. Prema podacima Interpola Keljmendi se do 80-tih godina na Kosovu bavio švercom tekstila i zlata iz Turske, a tokom 1990-tih, u vrijeme međunarodnih sankcija prema bivšoj Jugoslaviji, krijumčario naftu, cigarete, narkotike i oružja. Dalje, Keljmendi je 2003. bio pod istragom zbog bombaškog napada i podmetanja požara na Kosovu. Upućeni tvrde da je u spaljenoj (međunarodnoj) kancelariji nestala kompletna dokumentacija koja je dokazivala Keljmendijev kriminal.

Prema podacima iz Općine Novo Sarajevo Keljmendi je još 1998. bio punopravni građanin BiH, a nekako u to vrijeme postaje i vlasnik hotela Casa Grande na Ilidži. Uz to Keljmendi ima firme u Beogradu, Crnoj Gori, po vlastitom priznanju i u Dubaiju, a po tvrdnjama njegovog advokata i u Sloveniji. Istragom je beogradska policija utvrdila da je firma koju je registrirao prijavljena na privatnoj kući bez uposlenika zbog čega su zaključili da se radi o fiktivnoj firmi. Uz to Keljmendi posjeduje zavidan vozni park i brojne druge nekretnine u BiH i Crnoj Gori.

Iako Keljmendi javno tvrdi da ne radi s drogom i da mu se taj posao gadi kolokator Policijske misije Europske unije poslao je svojevremeno obavijest policiji Tuzlanskog kantona da se Keljmendi dovodi u vezu sa organizacijom transporta 10 kilograma heroina koji je u februaru 2004. iz Srebrenika preko Ljubljane prokrijumčaren u Njemačku. Upravo u to vrijeme Keljmendi je bio u Ljubljani, s djevojkom.

Blokada imovine ‘američkom čovjeku’

Osim ovih, veliki je broj operativnih podataka o djelovanju Keljmendija u policijama Hrvatske, Crne Gore, Srbije i BiH no nikada mu ništa konkretno zadnjih godina nije dokazano. Tužitelji u Sarajevu su sumnjali da je povezan s pokušajem ubistva, podmetanjem bombe pod automobil, bacanje eksplozivnih naprava na kuću… Nije bilo dokaza, kao ni kada je neposredno nakon smrti povezivan s ubistvom Ramiza Delalića. Tek sad, pojavili su se dokazi koji upućuju da je Keljmendi lično platio pripadnicima Šabačke grupe da u Sarajevu ubiju Delalića, što su neki od njih i priznali.

Beogradska policija je nakon akcije Sablja, u toku koje je tražen i Safet Kalić, jedan od najvećih snabdjevača zemunskog klana drogom, došla do podataka da mu je u bijegu pomagao upravo Keljmendi, a crnogorske ‘Vijesti’ su objavile da Keljmendija i njegove bliske saradnike braću Osmani – Baškima, Burima i Ćazima zvanog Feliks, prati čak desetak evropskih i američkih obavještajnih službi.

Posljednjih godina mediji u regionu su često pisali o ovakvim i sličnim informacijama povezujući Keljmendija s raznim oblicima organiziranog kriminala, ali kako nikad nije procesuiran u nekim krugovima je to proizvelo glasine kako mu niko ništa ne može jer je on ‘američki čovjek’. No, dok balkanske i evropske policijske agencije i dalje ‘prikupljaju’ podatke o Keljmendiju, Amerikanci su se odlučili da djeluju: uz stavljanje na crnu listu obično ide zabrana ulaska u Ameriku (što odmah vuče i neke druge zemlje da donesu istu ili sličnu odluku), blokadu imovine i finansijskih transakcija na koje mogu utjecati, ali najbitnije od svega je da ta osoba postaje javno etiketirana u cijelom svijetu. Kao i njegovi najbliži suradnici.

piše: Dženana Karup – Druško

---

---

« nazad

---