Pamtite, shvatite, razumite i opominjite…
|
...kako se nikome i nikada ne bi ponovile Markale, Kozara, Foča, Stupni Dol, Omarska, Srebrenica, Musala, Tuzlanska Kapija i ostale "kapije" na kojima su mladim životima i budućnosti ove države brutalno zatvarana vrata. |
|
Omladinci širom bivše nam države Jugoslavije, 1945. godine su počeli obilježavati 25. maj, Dan mladosti i izabrani rođendan jednog od najvećih i najpoštovanijih vođa na ovim prostorima, Predsjednika i Druga Tita. Ovaj veliki praznik se slavi i danas širom bivših jugoslavenskih republika. 25. maj je dan omladinskog duha pravih, poštenih i časnih ljudi. 25. maj je tradicija ljevičarskih ideja koje ne smijemo zaboraviti, ideja bratstva i jedinstva, ideja radnog naroda, prosperiteta i mira.
Sandro Kalesić (1992 - 1995)
Stradali su:
1. Suzan Abulismail, 15 godina
2. Edina Ahmetašević, 20 godina
3. Elvis Alagić Enko, 17 godina
4. Admir Alispahić, 24 godine
5. Lejla Atiković, 14 godina
6. Asmir Bakalović, 19 godina
7. Adnan Beganović, 16 godina
8. Damir Bojkić, 27 godina
9. Indira Borić, 36 godina
10. Ilvana Bošnjaković, 17 godina
11. Elma Brguljak, 20 godina
12. Lejla Bučuk, 16 godina
13. Sanja Čajić, 17 godina
14. Selma Čaušević, 17 godina
15. Amir Čekić, 21 godina
16. Samir Čirak, 18 godina
17. Almasa Ćerimović, 19 godina
18. Zada Dedić, 20 godina
19. Razija Djedović, 19 godina
20. Amir Djapo, 20 godina
21. Suzana Djušić, 14 godina
22. Amir Djuzel, 26 godina
23. Muris Fatušić, 15 godina
24. Ago Hadzić, 20 godina
25. Hamdija Hakić, 48 godina
26. Senad Hasanović, 26 godina
27. Šemsa Hasičić, 20 godina
28. Alem Hidanović, 19 godina
29. Nedim Hodzić, 30 godina
30. Hasan Hrustanović, 25 godina
31. Adnan Hujdurović Kindze, 18 godina
32. Elvira Hurić, 16 godina
33. Almir Jahić Bato, 18 godina
34. Azur Jogunčić, 24 godine
35. Sandro Kalesić, 2 godine
36. Franc Kantor, 24 godine
37. Damir Kurbašić, 20 godina
38. Vanja Kurbegović, 17 godina
39. Vesna Kurtalić Veca, 15 godina
40. Sulejman Mehanović, 28 godina
41. Pera Marinović, 37 godina
42. Nenad Marković Nešo, 19 godina
43. Amira Mehinović, 21 godina
44. Edin Mehmedović, 19 godina
45. Edisa Memić, 19 godina
46. Adrijana Milić, 17 godina
47. Nešet Mujanović, 20 godina
48. Edin Mujabašić Mony, 21 godina
49. Samir Mujić, 28 godina
50. Elvir Murselović, 23 godine
51. Šaban Mustačević, 29 godina
52. Dijana Ninić, 20 godina
53. Selma Nuhanović, 17 godina
54. Indira Okanović, 16 godina
55. Rusmir Ponjavić, 20 godina
56. Raif Rahmani, 22 godine
57. Fahrudin Ramić, 34 godine
58. Nedim Rekić, 27 godina
59. Jasminko Rosić, 32 godine
60. Nihad Šišić, 19 godina
61. Armin Šišić, 19 godina
62. Senahid Salamović, 25 godina
63. Edhem Sarajlić, 20 godina
64. Jasminka Sarajlić, 23 godine
65. Asim Slijepčević Asko, 20 godina
66. Savo Stjepanović, 25 godina
67. Jelena Jezidzić Stojičić, 44 godine
68. Ilinka Tadić, 53 godine
69. Azur Vantić, 19 godina
70. Mustafa Vuković, 23 godine
71. Adnan Zaimović Garo, 27 godina
Neka je rahmet, pokoj i šutnja svima.
Nekada je 25. maj bio Dan mladosti. Dan kada su se učenici pripremali za slet koji se održavao u čast rođendana Predsjednika i Druga Tita. Cijelom Jugom bi prošla štafeta koju bi tog dana predali čovjeku koji je vjerovao u bratstvo i jedinstvo i srdačnost svojih naroda.
25. maja 1995. godine, tog Dana se ta ista mladost na Kapiji svirepo ugasila.
Danas je 25. maj 2012. godine. Stoga apelujem na sve građane Bosne i Hercegovine da danas odaju počast Tuzlanskoj mladosti i da se pridruže Tuzlanskoj Šutnji i bolu koji traje već 17 godina. Apelujem na sve građane Bosne i Hercegovine da pamte i opominju, kako se nikome i nikada ne bi ponovile Markale, Kozara, Foča, Stupni Dol, Omarska, Srebrenica, Musala, Tuzlanska Kapija i ostale “kapije” na kojima su mladim životima i budućnosti ove države brutalno zatvarana vrata.
APELUJEM NA SVE GRAĐANE BOSNE I HERCEGOVINE
DA SHVATE I RAZUMIJU
DA DANAS NEMAJU ŠTA SLAVITI!
piše: Edita Miftari
Tužno je sve to što se desilo i žao mi je ugašenih mladih života, ali se ne slažem sa “apelom”.
Postoji li neko obrazloženje ili jednostavno zloupotrebljavate pravo slobodnog mišljenja i izražavanja?
“APELUJEM NA SVE GRAĐANE BOSNE I HERCEGOVINE DA SHVATE I RAZUMIJU DA DANAS NEMAJU ŠTA SLAVITI!” I kad je najteže ima se što slaviti. Moje mišljenje.
Vjerujem da isto mišljenje imate i 11. jula.
Sreća pa se od predrasuda ne umire…Predrasuda je veoma za*ebana stvar. Moj komentar nije vezan za datume niti negiram genocide.
Bitno je da se slavi.
Da. Slavim život.
Gospođo ili gospođice, propustili ste da uočite poentu ovog apela. Život se može slaviti i 24. i 26. maja. Može se on slaviti i 25., ali ne uz vatromete, muzičke manifestacije, koncerte i performanse. Ne u kafani, u diskoteci i na partijima.
Ovakvim danima se život slavi na dostojanstvene načine; odavanjem počasti mrtvima i zahvaljujući se čemu već u šta vjerujete što upravo Vi ili Vaše dijete nije iskasapljeno, dekapitirano, silovano pa brutalno ubijeno, ili u najboljem slučaju strijeljano.
Neko je poginuo u ovom ratu da biste Vi danas slavili život.
Nemojte biti arogantni. Niko to ne zaslužuje.
Kao što napisah već, predrasuda je vrlo za*ebana stvar. I zaista mi nije jasno zbog čega se “diže galama” u vezi mog mišljenja. Nisam pristalica “radikalnih stvari”. Ugodan dan Edita i prihvati činjenicu da nismo svi isti i da nemamo svi isto mišljenje. Ja ću poštovati tvoje, a iznijeti svoje bez vrijeđanja tvog i nametanja mog.
Predrasuda? Galama? Radikalizam? Mišljenje? Znate li uopšte značenje ovih pojmova? Pa ja Vas uopšte ne razumijem.
Ja mogu da shvatim i prihvatim činjenicu da nismo svi isti i da nemamo svi isto mišljenje. Ono što ne mogu da shvatim je neslaganje sa apelom. Apel je poziv, na njega se odazivate ili ne. Ne možete se sa njim slagati ili ne slagati. Kada Vam neko uputi apel za pomoć oboljeloj osobi ili apel za pomoć narodu na području zahvaćenom oružanim sukobom, Vi ne treba de se slažete, nego da se odazovate apelu ili da ga ignorišete, da pomognete ili ne.
I ovdje, poštovana, jedino ja poštujem Vas. Sa Vaše strane, vidim da smo već i na ‘ti’.
edita ne seri boga ti.zena je samo izrazila svoje misljenje a ti kao vjerovatno autor teksta i neko ko pisajuci o tragedijama i zlocinima zaradjuje pare i od toga zivi palamudis joj gluposti.lako je tudjim k gloginje mlatiti. zena nista nije lose napisala niti vrijedjala mrtve.na vrh ste mi glave vi koji izigravate zrtve i za to vam je placeno
Ja sam studentica završne godine studija, nezaposlena. Pored toga sam iz Tuzle, i to je jedan od razloga iz kojeg sam napisala ovaj tekst. Drugi razlog je taj što sam čovjek, što za Vas ne mogu reći. Niko mi ne plaća da pišem kao ni da izigravam žrtvu. Dijete sam predratne generacije, izgubila sam jednog roditelja u ratu, zapala sam u propale državne sisteme, sa diskriminatorima svoje vrste. Samim tim, ja jesam žrtva. Žao mi je što ostali građani ove države to tako ne doživljavaju.
Ovo što Vi pišete iznad je sramotno. Treba da se stidite..
@Anette_C
Iz kruga je vrlo lako ispasti. Jednostavno, odete…
Pitanje je zašto uopšte kružite(?)
Ja radi principa, za Vas baš i nisam sigurna.
@ kiman – “pisajuci” na nivou ulicara koji je pobjegao iz skole za djecu sa ogranicenim sposobnostima (prvi razred), tako “lijepo” si uletio u dijalog o predrasudama i misljenju… da je (veoma) tesko utvrditi je li kiman (samo) – retardinjo ili je (vise) – papak!? (…i pusti vodu, kretko!).
I tako kružimo mi. Jesus.
@ anette – … kao da ti se (malo) “zavrtilo”, anette! hoce to kad se predrasuda (na silu!) “pretvara” u – misljenje!
Pojma nemam ko ste svo troje, niti me zanima. I nisam tekst, da oprostite, zalila kantom govana! I navedoh da mi je žao žrtava! Žao mi je svih nevinih žrtava! A moje “kruženje” nema veze sa Editinom komentarima, već komentarom od Kimana. Komentar je dno dna i prečesto (slični komentari) su viđeni po raznim portalima! I ponavljam žao mi je tu jadnu nastradalu mladost, ali ne slažem se sa “apelom”! A kad nešto se navede pod znake navoda, kao npr. ja gore u nekom postu “radikalne mjere”, “diže galama”….ma šta smo u osnovnoj školi, pa vam moram crtati značenja?? Ugodan dan svima!
P.S.”Neko je poginuo u ovom ratu da biste Vi danas slavili život.” Mislim…
@ anette – … mislis? daj boze!
Ko je bog?
Ja samo znam da je nekada bolje nacrtati nego rizikovati pogrešno tumačenje od strane onoga ko čita. Kao npr. u slučaju izjava ‘daj bože’ i ‘boga ti’ (koje se u ovom narodu koriste kao uzrečice), ili i to treba nacrtati? :)
@ edita – uzalud! i da “nacrtas” – ne pomaze… jer je “uvjerenje” (predrasuda) ispred SUSTINE (poente).
Dobro, nećemo uvjerenja poistovjećivati sa predrasudama; uvjerenje može biti zasnovano i na nauci, činjenicama, dokazanoj istini i sl. Ali slažem se da se mnoga uvjerenja postavljaju ispred suštine kao što se postavljaju i mnoge predrasude.
Reći ću još samo ovo..
Iznad mog radnog stola visi Titov portret. Ako bih išta voljela na svijetu, to je jedinstvo i međusobno poštivanje ovih naših naroda kakvo je samo on uspio održati. Ako bih išta voljela, to je da se svakog 25. maja, svakog Dana mladosti pridružim ljudima iz cijele bivše Republike u predaji štafete pa barem na mjesto gdje taj veliki čovjek počiva. Voljela bih da mogu, ali nemam srca. Voljela bih da nisu bacili tu jebenu granatu barem taj dan. Voljela bih da svake godine ne čujem onu istu sirenu za uzbunu u 20 sati i 55 minuta..
Ne želim da me se pogrešno shvati. Tekst koji sam napisala, i apel koji sam uputila, ni u kom slučaju nisu atak ni na Tita ni na bivšu Republiku. Nisu atak ni na koga. Poziv su na zdrav razum i međusobno poštivanje. To ide iza granica i masakra i Dana mladosti.
Ja Titov rođendan slavim 7. maja, a svoj svaki dan kada se probudim. Meni ne treba vatromet da bih slavila život.
Hm..Niti u jednom momentu nisam pomislila da ti je tekst napad na Tita i na bivšu nam Jugu. Niti sam spomenula iliti napisala slavlje uz vatromete, koncerte, performanse itd. Već si ti u nekom svom obrazloženju spomenula takvu vrstu slavlja. Niti sam vrijeđala bilo koga svojim komentarima, što se ne može reći za pojedine koji su također komentarisali.Tog 25.05. ove nam 2012. godine bila sam u kafani i napila sam se i ispušila paklicu cigareta. To znači da je to za osudu??
Ja nigdje nisam navela da komentar upucujem Vama. To je samo kraci dodatak mojoj izjavi (izjavama) od ranije.
Nije moje da osudjujem, nemam niti pravo niti potrebu za osudjivanjem bilo koga. To sam vec i spomenula. Ja sam apelovala, dakle zamolila, pitala, pozvala. Naravno, svako ko izjavi svoje misljenje na moje, treba da ocekuje moj odgovor na isto. Takodjer, isti nacin vazi i za poziv na argumentovanu diskusiju, naravno u granicama nenasilne komunikacije i kulture dijaloga.
Dakle, no hard feelings..
P.S. Izvinjavam se na nekoristenju afrikata, naime, koristim se tudjom tastaturom koja nije podesena za koristenje istih. :)