Paul Simon: Graceland

Kada mu je prijatelj 1984. godine poklonio kasetu južnoafričke muzike Gumboots: Accordion Jive Hits #2, Paul Simon nije mogao prestati da je sluša. Odlučio je konačno takav zvuk primjeniti na svom dolazećem albumu. Međutim, nije samo htio nasnimiti bilo kakvu grupu koja će u New Yorku svirati afričku muziku, već se spakovao i otišao na sam izvor, u potrazi momaka koji su zabilježeni na traci. Našao ih je 1985. godine u Južnoj Africi, kada je tim dijeloms viejta još uveliko vladao aparthejd.

Nelson Mandela je još uvijek bio u zatvoru, a rasizam je na jugu Afrike bio prisutniji nego ikad. Međutim, to je bilo mjesto gdje je živjela muzika koju je Paul Simon želio zabilježiti i on je bio odlučan da joj se približi. Ono što je pronašao je temelj njegovog albuma u nastajanju – Graceland, koji i dvije i po decenije nakon nastanka važi za muzičku i kulturnu pobjedu.

Cijelu priču o tome možete pronaći u dokumentarcu ‘Under African Skies’ (Ispod afričkog neba), dostupnu na jubilarnom ‘Graceland 25th Anniversary’ izdanju, na kojem se nalaze i inserti sa koncerata koje je svirao na turneji, kao i neobjavljene pjesme. Evo nekoliko činjenica, vezanih za nastanak i produkciju jednog od najboljih albuma u istoriji muzike.

Po Simonovom dolasku u Južnu Afriku, on nije naišao na pretjerano topao doček crne Afrike. Iako su njegove namjere bile časne, obzirom da se nije želio susresti sa političkim vođama pobune, građani su smatrali da je svojim prisustvom i radom želio poremetiti njihovu borbu protiv aparthejda, koristeći njihove talente sa sticanje vlastite koristi. To je svakako bilo apsurdno obzirom da su nakon saradnje sa Paulom, mnogim južnoafričkim muzičarima, koji su učestvovali u projektu, donijela veliku slavu i prisutnost na svjetskoj sceni o kokvoj su ranije samo mogli sanjati.

Paul Simon je, prema vlastitoj tvrdnji, imao namjeru pisati angažovane tekstove koji će se dotaći političkih nepravdi u Južćnoj Africi, ali mu to baš i nije pošlo za rukom. kada je snimio pjesmu ‘I Know What I Know’, zajedno sa lokalnom muzičkom grupom, shvatio je da niti njihove pjesme uopšte nisu političkog karaktera, pa je odlučio da, ako sami Južnoafrikanci prave pop-muziku, onda i njegova ploča treba da bude takva.

Pjesma ‘Call me Al’ je nastala na vrlo čudan način. Paul Simon i njegova supruga Peggy su 1970-tih organizovali zabave kojima su prisustvovalo raznoliko društvo. Jedan od redovnih gostiju je bio i francuski kompozitor Pierre Boulez, koji je, pri upoznavanju sa domaćinima, umjesto ‘Paul’ i ‘Peggy’, iz nekog razloga razumio da su njihova imena ‘Al’ i ‘Betty’. Ova anegdota je toliko uticala na Paul Simeona da joj je poklonio cijelu jednu pjesmu, koja je kasnije psotala veliki hit.

Pomalo je čudna stvar da je jedno mjesto kod Memphisa u američkoj saveznoj državi Tennessee postalo tema pjesme koja je snimljena u Južnoj Africi. Ali, kada je Paul čuo taj putujući ritam na snimku, pomislio je da dosta podsjeća na rana izdanja Sun Records-a, gdje je i sam Elvis Presley snimio svoje prve pjesme. Razmišljajući o Elvisu, odlučio je tu pjesmu nazvati ‘Graceland’ dok se ne sjeti nekog boljeg imena. Kako mu ništa bolje nije padalo na pamet, shvatio je kako svemir od njega zahtjeva da posjeti Memphis i napiše pjesmu o tom iskustvu. Tako je i uradio.

Većina muzičara s kojima je snimao u Južnoj Africi, nisu niti znali ko je Paul Simon, a neki nisu govorili ni Engleski. Počeci snimanja su oboma bili prilično zbunjujući, a vrijeme je provedeno u uzajamnom istraživanju, jer su i sami muzičari pokušavali pronaći zvuk za kojim je tragao Paul.

Ujedinjene nacije su u to vrijeme uvele ekonomske sankcije, kao i politički, kulturni i spotski bojkot prema Južnoj Africi u nastojanju da izoliraju zemlju i primoraju vlasti na okončanje aparthejda. Kako Paul nije mario na političko dušebrižništvo koje je ranije podržavalo režim protiv koga su odjednom odlučili ustati, odlučio se na putovanje. ‘Bilo je lakše ponuditi izvinjenje nego tražiti dozvolu’, pojasnio je. I upalilo je.

Peter Gabriel je i prije Paula Simona pokušavao proširiti (s)vijest o ljepotama afričke muzike i sramoti aparthejda kroz koju prolazi taj dio svijeta. Već 1980. godine se pjesmom ‘Biko’, gabriel angažuje da svijet sazna o velikom južnoafričkom borcu protiv aparthejda Steve Bikou, koji je ubijen 1977. godine. O Paulovom albumu ‘Graceland’, Gabriel je imao samo riječi hvale, tvrdeći da je album ‘pomogao ljudima cijelog svijeta da shvate kako Afrika može ponuditi daleko više od isključivo propagirane patnje’.

Prva pjesma na albumu ‘Boy In The Bubble’ Simovnova je poetska definicija čudesnosti života, koji vreba zamkama. Paul kaže da pjesma predstavlja dohotomiju između nade i straha.

protest.ba

---

---

« nazad

---