Političari treba da ‘odrastu’
|
Jedan od vodećih svjetskih angažovanih intelektualaca govori o svijetu u kojem živimo. Ako niste imali priliku do sada pratiti predavanja Tariq Alija, svakako preporučujemo da saznate šta ima reći. Barem da poslušate drugačije mišljenje. |
|
Angažovani intelektualac je kritičar, koji ne prihvata zdravo za gotovo sve što se dešava u svijetu kao ‘bogomdano’ nego kao djelo ljudskih ruku. I spreman je kritikovati postojeće sisteme bez straha i pristrasnosti, govoreći istinu! Noam Chomsky je jednom rekao ‘govorimo istinu moćnima’. Čak i kada istina nije prijatna, čak i ako smo zbog istine u manjini, važno je izreći je onako kako je vidimo. Ostali se ne moraju s tim složiti, ali barem imaju priliku čuti drugačije mišljenje. Značajno ste izolovani od mišljenja većine, ne pozivaju vas da pišete ili redovno govorite u vodećim medijima, ljudi vas povremeno i osuđuju, ali to je u redu, naviknete se jer to se dešavalo i u šezdesetim, sedamdesetim, pa se dešava i danas, u drugačijem svijetu. Naravno da se establišmentu ne sviđa ono što govorite ali ja ne pišem za njih, ja pišem za ‘obične’ građane.
Tariq Ali je britansko-pakistanski književnik, filozof i analitičar, jedan od najznačajnijih ljevičarskih intelektualaca današnjice.
Danas se u osnovi dešava da kapitalizam, na način kako funkcioniše kao sistem, počinje nagrizati suštinu same demokratije. Demokratija nije važna kapitalizmu, nije nikad ni bila, ali je tokom Hladnog rata postala dio tog rata jer je Zapad govorio Rusima i Kinezima kako na zapadu postoji demokratija, a kod njih je nema. Ali sada, kada je cijeli svijet postao kapitalistički, oni nemaju taj argument. Nije im više ni stalo do njega, tako da je demokratija danas ugrožena. Ako pogledate šta se dešava sa ljevičarskim i desničarskim partijama u Evropi – nema baš neke razlike među njima. Rade iste stvari. Ako u Sjedinjenim Državama uporedite Busha i Obamu na vlasti – nema tu neke velike razlike. Nastavlja se istim putem zaštite potreba njihovog sistema. Moram napomenuti da je Bush oslobodio više ljudi iz Guantanama nego je to učinio Obama. To je činjenica koja se ljudima ne sviđa jer žele vjerovati da je Obama dobar, ali činjenice su na Bushovoj strani. Obama je poslao više vojske u Afganistan nego je to učinio Bush. U prvih godinu i po Obaminog mandata na Pakistan je izvršeno više napada nego tokom pet ranijih godina Bushove administracije. I koja je razlika?
Efekte dešavanja na Trgu Tahrir u Kairu možete vidjeti u Occupy pokretima u Španiji i Sjedinjenim Državama, koje su Egipćani, u određenom smislu, inspirisali. Smatram da je najvažnija stvar koja je proizašla iz ‘arapskog proljeća’ to što je narod izgubio strah. Ljudi su shvatili da, ukoliko se drže zajedno, mogu postići čuda. To je jako važno jer će to ostati u svijesti ljudi još dugo vremena.
Političari treba da ‘odrastu’ i prestanu svoju ulogu i zadatke gledati kao način da se domognu novca, što radi većina ‘elite’ u regionu. Ne samo na Balkanu, tako je u većem dijelu Evrope. Politika je postala način da se dođe do novca. U potpunosti se koncentrisala na ekonomiju. Političari zarađuju novac i primaju direktive iz Ujedinjenih nacija, rade šta im se kaže. Rečeno im je da privatizuju univerzitete, zdravstvo, i oni to rade. Zašto? Iako to nije u interesu naroda, političari to, ipak, rade. A kada jednom napuste taj šablon, ne znam kad će se to desiti, ali kad to urade počeće da shvataju koliko je važno da ponovo rade jedni s drugima, a zatim naprave i naredni korak. Sadašnja nezavisnost je lažna nezavisnost. Kako možete reći da je Kosovo nezavisno, ili da je Bosna nezavisna. Budimo iskreni, to nisu nezavisne zemlje. Stara Jugoslavije, u vrijeme Tita, bila je nezavisna država. Niste mogli biti više nezavisni nego je tada bio slučaj. Nije bilo udruživanja sa Sjedinjenim Državama, kritički se odnosilo prema Sovjetskom Savezu, postojala je povezanost s Indijom, Ganom i Egiptom, pokušao se globalno uspostaviti novi prostor za nezavisne zemlje. Nije se pripadalo nijednom bloku. To sada ne možete postići. Taj prostor je nestao. Tako da je narod ili pod hegemonijom Sjedinjenih Država ili Evropske Unije, ili oboje.
U svojoj biblioteci, između ostalog, i dalje imam sabrana djela Marksa, Engelsa i Lenjina. Sad se pokazuju vrlo veoma korisnima kako bi se razumio svijet.
Mislim da će ljudi uvijek trebati knjige. Kada dijete odrasta, ono ne može jednostavno učiti samo sa slike. Ono želi pogledati knjigu, držati je u ruci, pogledati ilustracije, crtati po knjizi. Sve dok je tako, a mislim da će tako biti zauvijek, knjige će imati svoju ulogu. To je uvijek tako bilo. Kad se pojavila televizija ljudi su govorili da će nestati kinematografa. Kad su se pojavili kompjuteri, govorilo se da će se sve gledati na kompjuterima i da se više neće gledati televizija, i da će se prestati ići u kino. Ali to ne ide tako. Mislim da će ljudi čitati knjige. Neki će to raditi na drugačiji način, preko Kindl-a, malih kompjutera, ali će i dalje čitati. Mislim da će štampane knjige preživjeti. Njihov broj će se vjerovatno smanjiti. Nadajmo se da će se publikovati više dobrih knjiga, a manje gluposti. Mnoge knjige o kuhanju i vrtlarstvu mogu preći na kompjutere, tamo se može uvećati slika i pogledati hrana ili bašta. Slično je sa knjigama o modi i selebritijima. Sve to može na kompjuter. Ali istinske klasike, koji trebaju tek biti napisani, ili se upravo pišu, bolje je čitati kao štampanu knjigu. A tek knjige iz prošlosti. Ogromno blago književnosti koje imamo kao naslijeđe cijelom svijetu – u njima se najbolje uživa čitajući štampanu knjigu.
Recite Al Jazeeri: Tariq Ali


















