Poznavanje prirode i društva

piše: Nermin Čengić

Vikend je za nama, nešto neobičniji nego inače, obzirom da su u dvije bivše zajedničke države održani izbori, u Sloveniji prijevremeni, u Hrvatskoj redovni, parlamentarni. U ponedjeljak je svanuo neobičan dan gdje na zapadnoj strani osjećamo izvjesno popuštanje tenzija i novu nadu koju su rezultati izbora donijeli.

Na slovenskoj sceni svoj uspjeh doživio reformator i naprednjak Zoran Janković, poznat po izuzetno uspješnom vođenju najuspješnije slovenske firme Merkator, da bi zatim, preuzimanjem kormila Ljubljane, slovensku metropolu preporodio u bukvalnom smislu te riječi i napravio zaista ugodno mjesto za življenje. Slijedi put na viši rang vođenja institucije zvane država od koje, ne treba sumnjati, Janković može napraviti svoje sljedeće čudo. Slovenija je i ranije bila najnaprednija teritorija regije, uglavnom zahvaljujući primjenjenoj pameti koju Slovenci, zašto sad sumnjati, mogu kapitalizirati odabirom jednog od najuspješniji ljudi u svojoj povijesti, na mjesto čelnika države.

U Hrvata je pobjeda na strani lijeve koalicije, koja je, i to prilično ubjedljivo, nadjačala retrogradnu političku opciju s Jadrankom Kosor na čelu. U opoziciju konačno, još jednom odlaze Vladimir Šeks i ekipa, i sa bitno smanjenim uticajem će se komešati u narednih četiri godine za koje Kukuriku pobjednici obećavaju značajne reforme i izvlačenje Hrvatske iz mulja u koji je HDZ uvukao nekad obećavajuće prosperitetnu državu zapadnog Balkana. Pred njima je težak period usklađivanja mišljenja i pravca četiri, iako slične, ipak različite političke opcije koje se kreću četirima posebnim stazama što bi trebale biti ujedinjene pod zajedničkim nazivnikom Plan 21.

Ostatak Balkana je sa više ili manje pažnje pratio ova dešavanja.

Crna Gora se nije pretjerano zanimala za izbore u dvije bivše jugoslovenske republike, jer baš i nemaju pretjerane koristi od pobjednika ili gubitnika u Sloveniji ili Hrvatskoj. Svoje pogranične sporove na Prevlaci su davno riješili. Uzajamna saradnja jeste prisutna, iako prilično simbolična i ne od pretjeranog značaja za bilo koga osim za nostalgičare koji su nekad negdje nešto imali i pohranili u uspomene.

Makedonija se danas suočava sa odlukom na žalbu u sporu sa Grčkom koja joj, i sama u daleko većim problemima nego iko u “razvijenom” svijetu, brani pravo na ime. Ono što se nekad nije smjelo ni pomisliti, dok je Makedonija pripadala bloku šest republika i dvije autonomne pokrajine, raspadom bloka je postalo izvjesno i čini se neriješivo. Teško da će Grčka ikad odustati od svojih “nakana o imenu”, a ni Makedonija nikad nije gajila podanički duh, pa će serijal oko prezimena Aleksandra Makedonskog još dugo biti prisutan u izvještajima.

Srbija je bila uključena u protekli vikend onoliko koliko je bilo neohodno. Ne pretjerano ali dovoljno da bi bila prisutna. Nemoguće je izostaviti dvadesetak autobusa sa instruiranim glasačima koji su iz Srbije došli na svoja mjesta za davanje glasova, a na osnovu činjenice da su se do prije dvadeset godina rađali, živjeli i radili na teritoriji današnje nezavisne Hrvatske, da bi pobjegli pred naletom ludila i straha. Što vlastitog, što komšijskog. Ipak, uz letke i plakate koje su utvrđivali na putu do glasačkih mjesta gdje im je preporučeno da glasaju za “svoju srpsku” opciju, nisu propustili pravo i dužnost da budu uticajem na razvoj situacije u svojim nekadašnjim ognjištima za koje sada imaju bitno smanjen interes, osim u izbornim danima.

Bosna i Hercegovina je tradicionalno nasilno uvučena u svaki potez na Balkanu jer silom prilika i prečesto predstavlja eksperimentalni poligon različitim namjerama. Zbog komplikovanosti strukture svog potpuno razjedinjenog stanovništva, u vrijeme komšijskih izbora, u BiH se izdešavaju mnoge čudne stvari koje joj daju kameleonski karakter koji traje taman do postizbornog jutra kada bude sasvim jasno da je i da će Bosna i dalje biti Hercegovina i vice versa, te da je stanovnicima ove trokutaste teritorije i dalje živjeti skupa: ujedinjeni ili razjedinjeni, do njih je, do njihove pameti i podložnosti raznolikim neostvarenim idiotolozima koji pretežu posljednjih dvije decenije na svoju stranu.

Još jedni izbori u regiji su iza nas, a svakom se boriti sa svojim daćama i nedaćama, svjesnim i nesvjesnim lopovima i uzurpatorima smisla. Izborima u Sloveniji i Hrvatskoj se desilo olakšanje i javila nada u bolje, jer se Slovenija odlučila za stomake i život umjesto nacionalizma i potpirivanja vatri, što se umnogome može reći i za Hrvatsku. Ne bi bilo loše da i svi ostali “bivši zajednički” slijede primjer ovakvog odabira, pa da se konačno počne živjeti ZA ŽIVOT, a ne ZA HISTORIJU.

---

---

« nazad

---