Preobraćenik

Bosanskohercegovačka metamorfoza,
Volimo kad nas neko voza!

Možemo zahvaliti Bogu što Evropa posjeduje sve strane svijeta, pa možeš birati na koju ćeš stranu. Između ostalog, preobraćenik mora da zna smjer kojim se kreće kako bi izabrao najlakši i najbolji način da izvrši misiju preobraćanja i tu ne smije da omane. Početak putovanja određuje završnicu metamorfoze.

Pored svih ovih ujdurmi i furtutmi, nadolazećih i naprolazećih hipokriza i bolesnih hipofiza, pojaviše se svakojake tričave kučine i klinčeve trice, vladine koncesije i nevladine organizacije, zajedničke oružane brigade i propali organi javnog reda i mira. Između ostalog, kao šlagort na voćni jogurt, pojaviše se po vascijeloj nam zemljinoj kori i takozvani preobraćenici.

Sama riječ preobraćenik na ušnu školjku djeluje škakljivo, čim je čuješ kao jež se nakostriješiš, jer ima nešto mistično u sebi i tjera čovjeka da se dade u psihofizičku napetost i misaonu aktivnost. Po sebi pojam preobraćenosti ne govori mnogo, jer zbog svoje širokosti misaonom subjektu magli vidike, te on ne može znati o čemu se tu govori i od čega se onaj što mu se obraća – preobraća. Da li se tu radi o preobraćanju iz vjere u nevjeru, nevjere u vjeru, ili možda o skidanju sa filosofije i prelaženju na teže droge, recimo teologiju ili političku ideologiju.

O čemu je tu zapravo rije’t? – zapitao bi se čak i penzionisani čobanin Stole s manjačke visoravni. Preobraćenost, bez dvojbe, ima veze sa tranzicijom, jer od kad putujemo ovim tranzitnim autoputem, zapazio sam da preobraćenika ima na svakome koraku. Na jednom kilometru puta nema šanse a da ih ne primjetiš barem pet komada, naravno, u vidu autostopera. Stoje kraj puta s dignutim palcem, odjeveni u crvene ili žute majice a kad uđu u automobil već ih možeš vidjet preodjevene u drugu uniformu kako umjest’ palca dižu dva, tri , četiri prsta – a neki dižu cijelu ruku.
- Jel ti to vataš mušice?
- Ma jok baja, pozdravljam Evropu! – odgovara preobraćenik.

Lični opis preobraćenici promjene brzinom svjetlosne iskre bez šanse da ti njihova metamorfoza upadne u oko – nešto slično kameleonima. Nosati malograđanin za tren oka postane prćasti gospodin, ćelavci se u roku od pet minuta preobraze u kosijanere, brkati u bradate, bradati u ćosave, i da ne nabrajam.

- Đe idemo, baja – pita preobraćenik šofera.
- Đe drugo do u Evropu? – odgovara šofer. – A ti?
- Ma i ja ću sa tobom, pa kud puklo da puklo!

Ni pet ni šest, poslije uvodnog razgovora, već počinje metamorfoza budućeg Evropljanina. Oblik lica, dužina brade, modna kreacija, odabir prsta koji će sližiti kao simbol, te vokabular, sve zavisi od pravca kojim preobraćenik ide. Na zapadu su jedna pravila, na istoku druga, a za sjever opet neka sasma treća – jug nećemo spominjat jer se sa juga najčešće bježi u «toplije krajeve».

Možemo zahvaliti Bogu što Evropa posjeduje sve strane svijeta, pa možeš birati na koju ćeš stranu. Između ostalog, preobraćenik mora da zna smjer kojim se kreće kako bi izabrao najlakši i najbolji način da izvrši misiju preobraćanja i tu ne smije da omane. Početak putovanja određuje završnicu metamorfoze. Npr. ako te autoput odvede na sjever a tebi umeđuvremenu nije izrastao dovoljan broj dlaka, ne možeš se nadati dobroj ugodi jer slabo da će ti klima pasovati. Isto tako, ako kreneš južnije od juga moraš voditi računa o kakvoći sredstava za depilaciju – to je, braćo slatka, čista aristotelovska logika. U slučaju da ne znaš kamo goniš ne možeš se nadati uspjehu i metamorfoza će postati čista boza. Najbolji način da se odredi pravac puta je instinkt i lični afinitet. Ko voli slatko sigurno neće ići u Slano, mudrac neće htjeti u Ne-Um, a onaj kojem je svega preko one stvari poželjeće otići negdje daleko od Jajca, čak mu ni u Sisku neće biti baš najugodnije. Mogućnost preobražaja je nevjerovatna i u svakom slučaju onaj ko posjeduje avanturistički duh krenuće putem metamorfoze. Pa ko voli neka izvoli i srećan mu put.

piše: Ernest Bučinski

Tagovi: Ernest Bučinski