Propali k’o Grčka

piše: Gojko Berić

Neposredno uoči nedavnih izbora u Grčkoj, koji su u centrali EU ocijenjeni kao sudbonosni, mlada socijalna radnica i politička aktivistica Pavlina Spandoni iz Atine rekla je novinarki Jutarnjeg lista: ‘Dvadeset godina smo mi Grci živjeli u društvu u kojem je korupcija bila opći obrazac ponašanja. Sada treba da vidimo šta ćemo. Glas za Samarasa je glas za nerazumna pravila Evrope i nastavak agonije. Glas za Ciprasa glas je za drahmu. A to je sigurna propast za sve nas’. Glasajući za Samarasovu konzervativnu Novu demokratiju, Grci su tijesnom većinom izabrali ‘nastavak agonije’, što je sinonim za provođenje bolnih reformi. Prevladao je strah od izlaska iz eurozone i katastrofa je izbjegnuta. Novi premijer Antonio Samaras sastavio je vladu za samo tri dana. Međutim, ovakvim ishodom grčko društvo neće biti pošteđeno frustracija i dubokih podjela. Aleksis Cipras, harizmatični ljevičar i bivši komunista, koji odbija ‘spasilački paket’ EU i MMF-a, odlazi u opoziciju sa moćnih 27 posto glasova. Prije ovih izbora, Samaras je bio lider vodeće opozicione partije. ‘Traže od mene da prihvatim lijek od koga se umire. Ja to neću uraditi’, izjavio je prije godinu, kada je zemlja bila suočena sa dramatičnim uslovima kojima su EU i MMF diktirali svoj paket finansijske pomoći. Samaras je u međuvremenu promijenio svoj stav, pobijedio je na izborima, ali bi to mogla biti Pirova pobjeda. Već sredinom idućeg mjeseca državna blagajna će ostati prazna, slijedi otpuštanje 150 hiljada zaposlenih u javnom sektoru, novo smanjenje plata i penzija je neminovno… Posla će biti sve manje, a beskućnika sve više.

Ne sjećam se kad sam prvi put čuo uzrečicu ‘Dužan k’o Grčka’, vjerovatno sredinom sedamdesetih godina, kad je Grčka izašla iz vojne diktature kao siromašna zemlja. ‘Dužan sam ti k’o Grčka’, bio je jedan od slogana naše tadašnje životne svakodnevice. U opticaju je bila i druga verzija: ‘Nemoj mu biti žirant, on ti je dužan k’o Grčka’. Bila su to dobra vremena, posljednje godine socijalističkog blagostanja bez pokrića, kad je svaki zaposleni jugoslavenski građanin imao bar po dva kredita, pa reći da si dužan ‘k’o Grčka’ bilo je posve prirodno, gest solidarnosti sa ostalom socijalističkom braćom. Pri čemu niko nije znao kome je to i koliko Grčka dužna, ni zašto je dužna. Ta stvar nije bila predmet novinskih vijesti.

I Grci su nakon vojne diktature, po sličnom receptu, živjeli dobro. Nova demokratska vlast je uspostavila više nego darežljiv socijalni sistem, sa mnogobrojnim povlasticama i visokim platama, ali je zato gotovo nepostojeća poreska politika učinila državnu blagajnu praznom. Kad je 1999. uveden euro, Grčka je postala najzaduženija zemlja Evropske unije. Desetak i nešto godina kasnije, uvidom u njeno knjigovodstvo, utvrđeno je da grčki dug premašuje stotinu milijardi eura. Ogroman novac potrošen je na lični standard građana. Država je ostala bez keša, a blagostanje je preko noći zamijenjeno naglim padom standarda. Grčki virus izazvao je finansijsku i političku groznicu u Berlinu i Bruxellesu. Na vijest da više nema para i da je došao kraj lagodnom životu, te da dolaze teške godine odricanja i pukog preživljavanja, Grci su izašli na ulice. Atina je bila u plamenu, zapaljeno je na hiljade automobila, rulja je uništavala sve što je stigla. To je bio atraktivan materijal za medije, ali noćna mora za Angelu Merkel i glavni štab Evropske unije. Svako ko je doživio sličan sunovrat trošeći tuđe pare da bi živio na visokoj nozi, može danas da kaže: ‘Prop’o sam k’o Grčka’.

Grci još ne mogu da shvate da su, zajedno sa svojim neodgovornim i korumpiranim elitama, sami ‘pojeli’ svoju zemlju, tačnije njenu ekonomiju. Grčke željeznice ostvaruju prihod od 100 miliona eura godišnje, a samo na plate troše 400 miliona eura. Nakon ulaska zemlje u EU, standard grčkih poljoprivrednika porastao je nekoliko puta. Razmjere korupcije bile su nevjerovatne. Država je funkcionisala kao lopovska družina, a građani su je u tome slijedili koliko god su znali i mogli. Porez je malo ko plaćao. Pripadnici najbogatijih slojeva – advokati, stomatolozi, biznismeni ili vrhunski liječnici, koji posjeduju vile s bazenima, jahte, helikoptere i avione prijavljivali su prihod od nekoliko stotina eura mjesečno. Kako prenose mediji, na ostrvu Zakintos prijavljen je veliki broj lažnih slijepaca kako bi primali velika davanja od države. ‘Zdravstveni sistem je korumpiran, ali narod doživljava kao uspjeh kad prevari lopovsku državu’, izjavio je jedan stanovnik Zakintosa nakon što je prevara otkrivena. Sada je došlo vrijeme da se plate svi dugovi i svi ručkovi koji su proteklih godina pojedeni besplatno. ‘MMF nema namjeru da ublažava uslove niti pruža dalju pomoć zemlji koja nije u stanju da se izbori sa neplaćanjem poreza. Imam više simpatija za gladnu djecu u Nigeriji nego za patnje siromašnih Atinjana’, poručila je Grcima šefica ove međunarodne finansijske institucije Christine Lagarde.

Nadam se da se među čitaocima ove kolumne neće naći niko ozbiljan ko će reći: Priča je zanimljiva, ali kakve sve to ima veze sa Bosnom i Hercegovinom? Ne samo što ima veze, već smo, kako upozoravaju strani eksperti, samo korak od grčkog scenarija. Zajednički imenitelj naših problema je krajnje neodgovorno rukovođenje državom. Narod se i tamo i ovdje spontano zalijepio za korumpirane elite. Uostalom, uporedite pažljivo ovaj kratki pregled propadanja Grčke sa političkom, ekonomskom i socijalnom situacijom u našoj zemlji. Zar vam ne dođe da viknete: Propali smo k’o Grčka? Grčka je čak u boljem položaju, jer ima program solidarne pomoći EU. Mi nemamo ništa. Jerko Ivanković Lijanović, još nerazvlašteni federalni ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, uvjerava javnost da je jedini spas formiranje vlade narodnog jedinstva. To zvuči kao uspjela parodija. O kakvom institucionalnom izrazu narodnog jedinstva uopće može biti govora u zemlji u kojoj su Srbi, Hrvati i Bošnjaci krvavim ratom namirivali nekakve nenamirene račune, da bi u miru nastavili živjeti u mržnji i uz geslo: Dabogda komšiji pocrkale sve krave!

---

---

« nazad

---