Socijalizam 21. vijeka: Neka se pripremi Evropa

Hugo Chavez

Prije nekoliko godina putovao sam zajedno s prijateljem iz lista Le Monde Diplomatique, u predsjedničkom avionu Huge Chaveza. Pitali su nas šta se sada događa u Evropi. Da li ima šanse da skrene u lijevo? Odgovorili smo mu u depresivnom i pesimističnom tonu kakav je i vladao za vrijeme prvih godina 21. vijeka. Ni u Britaniji ni u Francuskoj, niti bilo gdje unutar Evropske unije nismo vidjeli nikakve naznake takvog novog političkog kretanja.

‘Možda vam mi možemo pomoći.’, rekao je Chavez namignuvši nam.

Počeo je pričati o vremenima iz 1830. godine, kada je pobunjeni narod izašao na ulice Pariza noseći slike Simóna Bolívara, južnoameričkog osloboditelja iz Venezuele koji je umro kasnije te godine. Borba za slobodu, u latinoameričkom stilu, tada se smatralo da je baš to put kojim treba krenuti Evropa.

Tada sam bio sam potaknut, ali ne i uvjeren, u Chavezov optimizam. Međutim, danas smatram kako je bio u pravu – ovdje je dobar trenutak da se prisjetimo kako je Alexis Tsipras, vođa grčke radikalne ljevice, Syriza, posjetio Caracas 2007. godine i raspitivao se o budućoj mogućnosti kupovanja jeftine venecuelanske nafte, baš kao što to rade Kuba i druge države Kariba i Latinske Amerike.

U jednom trenutku su Ken Livingstone i Hugo Chavez razmatrali sličan naftni plan između Caracasa i Londona, ali ga je kasnije odbio Boris Johnson.

Međutim, ono što je daleko važnije od jeftine nafte je moć primjera. Chavez je od početka vijeka, još i ranije, fokusiran na projekat koji odbacuje neoliberalnu ekonomiju, koja upravo slama Evropu i većinu ‘zapadnog’ svijeta. On se usprotivio receptima Svjetske Banke i MMF-a i borio se snažno protiv politike privatizacije koja je uzrokovala veliku štetu socijalnom i ekonomskom polju Latinske Amerike, baš kao što i sada Evropska unija prijeti da će uništiti ekonomiju Grčke. Chavez je ponovno nacionalizovao mnoge industrije, uključujući naftu i plin, koje su bili privatizirane za vrijeme devedesetih.

Riječi i inspiracije Huge Chaveza imale su efekat i daleko van Venecuele. Potaknule su Argentinu da prihvati bankrot, reorganizira vlastitu ekonomiju i nacionalizuje industriju. Chavez je, također, pomogao Evu Moralesu iz Bolivije da pokrene naftnu i plinsku industriju za dobrobit svoje zemlje, a ne za strane dioničare. Također, pomogao mu je da stane na kraj pljačkama profita iz Španije po pitanju proizvodnje energije.

Iznad svega, pokazao je zemljama Latinske Amerike kako postoji alternativa jednoumnim porukama neoliberalizma koje su se desetljećima neprestano emitovale iz medija u ime raznih vlada. Pokazao je svima da se radi o zastarjeloj ideologiji.

Sada je vrijeme da se poruka o alternativnom putu čuje i dalje, da je slušaju glasači u Evropi. U Latinskoj Americi, vlade koje su krenule ovim putem ponovno bivaju izabirane, što pokazuje da su uspješne i popularne. S druge strane, evropske vlade, koje prate neoliberalni put, redovno gube vlast što pokazuje da narod nije zadovoljan.

Chavez i njegovi saveznici u novoj ‘Bolivarijanskoj revoluciji’ pozvali su na dolazak ‘socijalizma 21. vijeka’, a ne na povratak u sovjetsku ekonomiju ili u blijedu implementaciju socijal-demokratske adaptacije kapitalizma. Kako je to opisao ekvadorski predsjednik Rafael Correa – ‘ponovno uspostavljanje državnog nacionalnog planiranja za razvoj narodne većine’.

piše: Richard Gott

« nazad