Šta ćemo u slučaju požara?

Kad ste posljednji put prošetali gradom? Je li vam se desilo da se sapletete o ljetnu baštu koja zauzima pola širine centralne šetnice ili vas je iznenadio neki automobil koji odjednom iskoči iz gomile mirujućih automobila, skupljenih na prostoru koji bi, možda, mogao biti trg? Ako vam se desilo bilo šta od navedenog onda ste sigurno šetali ili, bolje reći, pokušavali šetati glavnim gradom Bosne i Hercegovine.

piše: Nermin Čengić

Sarajevo je već godinama žrtva nesposobnosti i nerazumijevanja likova koji pojma nemaju šta je grad i kako bi grad trebalo urediti. Zaraženi sveopštom epidemijom političkih i nacionalnih nadjebavanja, zaboravili su svoju osnovnu dužnost – urediti grad kako bi građani i njihovi gosti u gradu svoj život živjeli, ako ne s užitakom i ugodnošću, a ono barem normalno.

Trg kuture (?) ispred Pozorišta mladih u Sarajevu (2010)

Život građana je u Sarajevu već godinama ugrožen na sve moguće načine. Malograđanstvo onih koji vuku konce, a ne shvataju ili ako shvataju ništa ne rade na tome da ključne probleme urbanog življenja riješe na zadovoljstvo svojih građana, između ostalog, stvara sliku kako Sarajevo danas nema adekvatno mjesto koje bi se moglo zvati trgom, iako postoje prostori koji su to nekad bili ili bi se u to mogli pretvoriti. Međutim takvi prostori, umjesto da daju živost i osvježenje gradu, osuđeni su na sve drugo.

Jedna od takvih lokacija je prostor ispred Pozorišta mladih, u strogom centru glavnog grada, gdje je 1998. godine otvoren “Trg Kulture”, a koji već godinama služi kao parking (što je sudbina svakog iole većeg prostora u gradu).

Vijećnik u gradskom vijeću Grada Sarajeva Gradimir Gojer je uputio zvaničnu inicijativu za izmještanje parkinga sa ovog prostora, a pojavila se i (facebook) grupa građana koji zajedno sa radnicima Pozorišta mladih nastoje da se učini nešto konkretno.

Iz ministarstva saobraćaja kažu da se po tom pitanju ne može učiniti ništa jer nema novca za podzemne garaže koje su planirane na lokaciji te da parking ostaje do daljnjeg.

Nije to samo pitanje Pozorišta mladih. Naime, u neposrednoj blizini su galerija Roman Petrović i Kamerni teatar 55, koji u slučaju nužde, recimo požara, zajedno sa Pozorištem mladih, zbog nagomilanih automobila koji sprječavaju prilaz, nemaju način da izvrše eventualnu evakuaciju.

I opet isto pitanje: Ko više u ovom gradu razmišlja o bilo čemu, a kamoli o sigurnosti ljudi?

Tagovi: Nermin Čengić, Sarajevo