 |
|
|
objavljeno: 09. 02. 2010 | rubrika: Bosna i Hercegovina, Iz mozga, Svijet
Nedjelja ujutru, Sjever Francuske
piše: Nermana Begagić
Evo, poslije dosta šutnje, ponovo mi stiže pismo od nekadašnje gimnazijske drugarice i dobre prijateljice Milene A.
Ona je, pred rat, stanovala u Dobrinji kao i ja. Radile smo obje u Famosu; ja ‘92 zaglavila za Bajram u Zenici, a ona preko Pala po prvim granatiranjima izbjegla u Kanadu.
Bila je komunista, uvijek hrabra da kaže i odbrusi. Otac Miladin joj je neke davne 1947. godine stigao iz Srbije za šefa željezničke stanice u Lašvi kod Zenice i tu ostao. Cijele 4 godine gimnazije skoro nije bilo sedmice kada bar jednom nije ostajala kod nas na ručku i mama ju je gostila i pričom i dobrim ručkom.
Negdje 2007. godine smo se, poslije godina šutnje, najprije našle preko Interneta. Pisala mi je i ja njoj, a ponekada smo se čule telefonom. Ali prošle godine kao da ju je grom udario. Počela je da mi šalje članke o naseljavanju Bosne Arapima i protjerivanju Srba iz Sarajeva poslije rata. Zašutila sam, poslala i javno pismo i prestala pisati ali njoj vrag ne da mira i ona nastavlja uporno da me bombarduje pričama o islamizaciji Bosne i stradanju Srba u Bosni kao svjetskoj katastrofi. Ja samo pobrišem poruku, ne čitam, šutim… žao mi je izgubiti prijatelja, a znam da ne smijem ući sa njom u priču – naši, vaši. I ona kao i ja žrtva je rata i morala je bježati. I ona kao i ja sanja Sarajevo i Bosnu.
Al’ evo opet stiže jutros pismo. Počinje ga ovako:
“Nadam se da ćeš biti obradovana ovom izjavom, sve tursko je zaista privlačnije od srpskog…. u zemlji koja je izrasla na srpskim kostima…”
Nastavlja ga člankom prepisanim iz Naših dana o 500 studentica iz Turske koje, eto, studiraju u Bosni zbog slobode da budu pokrivene i izražavaju svoja vjerska opredjeljenja.
Zaleđena sam. Ako je moguće da moja Milena ovako gleda na Bosnu, koliko li mržnje mora da bude za nas iz muslimanskih porodica u tzv. Republici Srpskoj čim ovakve stvari i govore i šire. Je li moguće da Bosanci, ma koje vjeroispovijesti njihovi stari bili, ovako doživljavaju muslimanski živalj?
Šta se dešava Srbima kao Milena? Zbog čega taj paranoičan strah i priča o srpskim kostima u Bosni?
Vi koji ste tamo (u BiH) pomozite mi da shvatim. Nije Milena bilo kakav čovjek. Ne mogu odbaciti prijatelja iz djetinjstva tek tako. Za nju sam dužna da pokušam shvatiti.
Ta ovdje u Francuskoj živi više od dva miliona muslimana, studenti vijekovima stižu sa raznih strana da studiraju. Kada prođete pariškim metroom više od pola ljudi su očigledno stranci.
Počinjem se jeziti od ovoga jutros i straha. Ponovo mi Srebrenica u očima i hiljade zelenih nišana.
Pomozite, probudite me. Ovaj košmar je počeo još one davne 1992. godine, a nastavlja da prijeti i ubija.
Ptice, vode i livade, sve je to bilo lagano jutarnje, proljetno gibanje slika, kao san trepetljivo micanje…
Kad bi sve bilo samo stvar telefonije, dovoljno bi bilo ukinuti sudijama telefone i imali bismo nezavisno sudstvo…
Radončić, Silajdžić i Tihić možda vjeruju sebi kad kažu da su za Bosnu i Hercegovinu…
Za razliku od prethodnih izdanja Dubioze, album “5 do 12″ će biti besplatan…
09. 02. 2010 u 01:14
Draga Nermana,
ljudi zele da cuju u citaju o tome sta im odgovara i u cemu se dobro osjecanju. Masovno sljepilo je moda. Ne zaboravi uvijek je teze proznati svoju gresku nego li je nekome prikaciti. Razlog je jednostavan: za “tudje greske” ne moras, ne daj Boze, izvinuti. Lakse je ovako, preokreni istoriju/historiju/povijest kako ti odgovara, jer papir dosta toga trpi i ne buni se.
Na tvom mjestu, kanile bih se takve kolegice, jer je njen svijet preuzak; sastoji se od price iz 1988-1995 — ocigledno jos nije stigla u 2010-tu godinu. Ne pokusavaj shvatiti svoju kolegicu, jer to je gubljenje vremena i energije. Samo, meni se cini da su upravo takvi stavovi, kao kod tvoje kolegice, vise odraz kompleksa nize vrijednosti (do jucer je bila ono sto danas zeli da zaboravi) kao i identitetka kriza (da mi je znati ko sam ili sta sam). Sta moras uraditi je akceptirati njeno misljenje. Akceptirati istovremeno ne znaci tolerisati. Cak i svaka debata je suvisna, jer takvim tvrdnjama nedostaju argumenti i onda sve ide ispod odredjenog nivo-a.
A sto se tice danasnjice, pjesma od Balasevic “Sloboda-ne”, vazi za sve nacionalne stranke. Evo samo jedan stih: “… nemoj nas vise braniti, brigom ces nas saraniti…”
09. 02. 2010 u 06:24
Za Nermanu
Azra-Branimir Stulic
Krivo srastanje
That’s man
That’s man
I like it
Srastanje, krivo srastanje
Budnosti nikad dosta
gospodjice od tri pedlja
na krivinama zadnji
vagoni ludjacki tresu
i mnogi prazne crijeva
zaboravljajuci stid
a oholost, nekad sudjena
da bude vrlinom
splasnjava na ocigled
i smrdi nadaleko
I nitko nema snage
da odagna propadanje
i nitko i ne pokusava
da bude vise od hladne zelatine
koja laprda medju krajnostima
kao rijetko govno
dok svi tvoji
besprizorni usrecitelji
i samozvani stovaoci onog
sto ne razumiju
I svi tvoji placeni nitkovi
dousnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi
urlatori zvucnih titula
hrabro spletkare zasticeni
lopovskim kodeksom
koji stiti vjernike od zarazenih
a svaku duhovitost
uvijek i na vrijeme
efikasno lijece u samom zacetku
Pa kakvo ime da ti damo
gospodjice od tri pedlja
krivo srastanje gospodine
krivo srastanje
kao kad bogate prose za miraz
A talon nose ruzni i opaki
s necuvenom moci
da tjeraju sto zazele
mnogo ih je i strasno galame
obicno razbiju sva ogledala
na koja naidju
da ne ostane ni
pomen na ljepotu, yes
09. 02. 2010 u 14:15
Pa odgovori zeni ako ti je stalo do prijateljstva
10. 02. 2010 u 01:46
pre nekoliko godina, stigao mi je poziv na mailing listu, neku vrstu mreže podrške za žene koje su preživele silovanje u ratu. prosledila sam ga na sve adrese koje sam imala u kontaktima. jedna, sada bivša, prijateljica mi je odgovorila mailom u odvratnom, zapenjenom tonu koji je jako podsećao na ovo:
“Nadam se da ćeš biti obradovana ovom izjavom, sve tursko je zaista privlačnije od srpskog…. u zemlji koja je izrasla na srpskim kostima…”
taj mail, njena adresa i broj telefona, izbrisani su bez odgovora. nema tu mnogo šta da se priča.
10. 02. 2010 u 08:56
Jutros sam dobila odgovor od Milene koja je procitala ovaj tekst i vasa pisanja. Hvala.
Nermana,
Gledacu da se “cujemo” uskoro. Drago mi je i zao ujedno da si toliko uznemirena mojim razmisljanjem i stavovima. zaista to postujem vise od hladnih fraza koji su dosli u nas BOSANSKI zivot odnekud daleko i neiskreno. Ne zelim da mi se sikiras jer ja zivot ne gledam u jednom trenutku, ti si bi ila ostala dio moga zivota. Ja znam da ti imas pameti i duse da razaberes kukolj od zita i zato te uvijek volim vise od inih sto samo vjeruju u svijet iz njihovih glava. Ja sam rodjena da volim a ne da mrzim. Nikoga i nista ne mrzim. Moga samo da prezirem. I nista drugo. Djecu, ne daj mi Boze, nikada nisam ucila mrznji, kad nam, ako Bog da dodjes u Kanadu, uvjerit ces se. NJihovi i moji prijatelji su uglavnom muslimani, Nevenine prijateljice su Turkinje, Perzijanke, Indijke itd. Nasa kolektivna memorija je slicna ili ista zato je lakse razgovarm i sa najludjim Bosancem nego i sa jedim drugim stanovnkom planete. Jednostavo mi se razumijemo. Mi se se doticemo. Mi se volimo.
Tvoja Milena