Stiže Nova godina ?o?a nego Stara

?o?a = umjesto upitnika po vlastitom nahođenju upišite slova: B, LJ, G, R

piše: Nermin Čengić

Pozivi na proteste su davno “izašli iz mode”, otprilike kad su se i sveprisutne partije počele jagmiti za okupljene nezadovoljnike, prepoznajući šansu u pribavljanju podrške koja će im biti presudna na novim izborima. Ništa manje na osipanje revolucionarnog Bosanca i Hercegovca nije uticalo i otvoreno licemjerstvo i šprdanje vladajuće političke garniture uvjerene u vlastitu nenadjebivost u odnosu na ostatak mase koja se jadna i bijedna povukla u mišije rupe smatrajući se nesposobnom da bilo šta promjeni. I kako takvoj masi bilo šta objasniti, a kamoli od nje očekivati nešto radikalno poput promjene.

Za to vrijeme su mediji uglavnom prenosili vijesti, a zatim se, zajedno sa civilnim društvom ove države, bacili u anketiranje stanovnika, pozive na potpisivanje peticija i održavanje konferencija za novinare u kojima se prezentuju istraživanja koja potvrđuju već ranije čvrsto uspostavljenu teoriju o gluposti ljudske vrste, koja je na ovim prostorima posebno izražena.

Pojedinačne i grupne aktivnosti se već mjesecima dešavaju na internetu i isključivo na internetu, dok se u realnom životu istomišljenici susreću na ulicama oborena pogleda tražeći vlastiti identitet. U zavisnosti od svjetonazora, jedni tragaju za jednonacionalnom, a drugi za svenacionalnom prepoznatljivošću. Ljudi se više i ne vide, tačnije, ljudi se više i ne gledaju. Komšije su zaboravile crte lica prvog do sebe, a i sebe jedva prepoznaju u bezličnosti koja ih je preuzela na svoja njedra posljednjih godina.

Društvo, ako je ovo uopšte društvo u pravom smislu te riječi, je postalo imuno na samo sebe, odnosno na vlastito (ne)postojanje. Javnog mnjenja nema, a “pokoju pametnu” (neopterećenu i nezavisnu) uglavnom slušamo na obilježavanjima jubileja. Ambiciozni, tek stupivši u novinarske vode, se šalju na provjere tako što im se tutne mikrofon u ruke kako bi na ulicama “uhvatili” glas naroda, koji opet, već godinama govori jedno te isto – ne valja nam. Pitanja su ista, besmislena i suvišna, obzirom da odgovore, već godinama, svak’ od nas zna na pamet – ne valja nam.

Činjenice su da vlast ne osjeća ništa, a kamoli ljude koje predstavljaju kao što je i činjenica da je vlast potpuno gluha na glasove koji opet sve manje vape za pravdom, normalnošću i životom ali ne zato što pravde, normalnosti i života sve više ima. Već potpuno obeshrabreni stanovnici Bosne i Hercegovine, pomireni s činjenicom da su oni ustvari narodi, a ne narod i uvjereni da ništa ne mogu promjeniti jer ih “uvijek neko nadglasa”, odlučili su se na šutnju i izostanak reakcije. Valjda je bolje šutit’ i tiho umrijet’, nego vrištat od karcinomske boli u nadi da će se kad tad pronaći lijek.

Iz svega što šutimo izvodi se zaključak da i nije tako loše kad te nacionalizam vodi u sunovrat, da je sasvim u redu kad ti uđu u kuću i opljačkaju sve što se opljačkati ima. Ispada i da se nekad nije niti ratovalo, napadalo i/ili branilo jer se glavni krivci sakriše, a uhvaćeni rastežu postupke do u nedogled. Žrtva se dodatno kažnjava, a nasilnik se dodatno nagrađuje. Demokratski je valjda i crnog đavla pustiti da orgija nad leševima dok mu ne dosadi.

Sve navedeno su stvari koje obilježiše potpuno bezličnu 2009. godinu koja, kao niti prethodne, nije uspjela sebe smjestit’ u istoriju kao bilo kakva prekratnica iako je, naravno, tako najavljivano.

Najlakše je sada sjesti i naredati neki spisak, neki presjek bezbrojnih gluposti i rijetke pameti koja nas zadesi u proteklih 365 dana. Najlakše jeste ali čemu to. Zašto sebe dovoditi u još jednu nezavidnu poziciju nekog ko nabraja neuspjehe, a uspjehe zapostavlja, kako to vole reći “oni koji se razumiju”. K’o da je bitno to što, između ostalog, neki idiotski klan političara koji zbog svoje fašističke želje za ubijanjem smisla zatvara cijelo jedno pozorište, radio stanicu… Imena i slučajeve ste mogli pratiti u dnevnoj štampi i na portalima, pa je izlišno ponovo ih spominjati. Sami će se, sve ponovo, pojaviti tokom predstojećih izbornih kampanja, ne brinite.

I u protekloj godini smo se još jednom uvjerili da smo glupi, odnosno gluplji nego do sada, a slijedi nam godina kada ćemo s pojačanim naporima to i potvrditi obzirom da je predstojeća 2010. izborna godina, a to na balkanskim, posebno bosanskohercegovačkim prostorima znači konstantno podgrijavanje mrtvih, ubijanje živih i “prodaja rođene majke” za glas više.

Uz sretne praznike jedino što se svakom stanovniku Bosne i Hercegovine može poželiti je da se, osim da pazi na sebe jer niko drugi neće, pred kraj naredne godine (konkretno u oktobru) dobro čuva od samog sebe kada bude upisivao križić/kružić na izbornom listiću jer ono što prekriži/zaokruži na tom “sudbonosnom” komadu papira će ga dočekati kad se probudi iz predizbornog sna.

Shadow on the wall
Like a shadow on the wall

Treat me like a prisoner
Treat me like a fool
Treat me like a loser
Use me as a tool
Face me till I’m hungry
Push me in the cold
Treat me like a criminal
Just a shadow on the wall

Shadow on the wall
Like a shadow on the wall

Treat me like I’m evil
Freeze me till I’m cold
Beat me till I’m feeble
Grab me till I’m old
Fry me till I’m tired
Push me till I fall
Treat me like a criminal
Just a shadow on the wall

Shadow on the wall
Like a shadow on the wall

Tagovi: Nermin Čengić