Svi imaju samo jednu želju
|
Selo je prije akcije hrvatske vojske i policije naseljavalo 97,5 posto srpskog stanovništva. Nakon "Oluje" trećina ljudi se vraća. U stanovima onih koji se nisu vratili vlasti naseljavaju Hrvate iz Srednje Bosne |
|
Vraćamo se do susjednog sela Korenica. Nekada Titova, danas samo Korenica gdje pronalazimo hotel zanimljivog naziva – Macola. Dok prilazim recepciji ispunjava me užas. U svakom djeliću hotelskog hola stoji ubijena i preparirana životinja. Medvjed, meče, lisice, zečevi, prepelice. Šutljive i mrtve.
“Ko je pobio ovoliko životinja?”, pitam recepcionerku.
“Ne znam, ja sam ovdje došla poslije”, odgovara.
Toliko o evropskoj budućnosti, zaštiti životinja i civilizacijskim normama, pomislih.
Ujutro idemo u Donji Lapac. Selo je prije akcije hrvatske vojske i policije naseljavalo 97,5 posto srpskog stanovništva. Nakon “Oluje” trećina ljudi se vraća. U stanovima onih koji se nisu vratili vlasti naseljavaju Hrvate iz Srednje Bosne.
U mjestu u kojem, kako stanovnici kažu, prije rata nije bilo nezaposlenih danas 115 porodica živi od socijalne pomoći.
Odlazimo do stočara koji je sebi i porodici egzistenciju obezbjedio uzgojem ovaca. Stado danas broji više od 400 ovaca, a kroz par mjeseci očekuje se 80-tak jagnjadi.
“U tom periodu spavaćemo na smjenu.”, kaže domaćin.
Razgovaram s ljudima koje srećem na seoskim ulicama. Baka koja ima 57 stepenica do stana. Povratnik koji je krenuo u prodavnicu. Gospođe koje odbijaju stati pred kameru. Svi imaju samo jednu želju. Posao.
Ulazimo u lokalni kafić da odmorimo prije puta nazad. Na aparatu za klađenje uživo uhvatio se red. Svi se nadaju da će ih pogledati kockarska sreća.
piše: Aldin Arnautović
























