Baščaršija, Sarajevo

Sve su to krilatice domaćeg (skoro pa organizovanog) turizma kojim vabimo goste u glavni grad Bosne i Hercegovine. Ono što, slučajno ili namjerno, izbjegavamo napomenuti našim gostima je dodatna ponuda “grada opasnog življenja”, ono što nas krasi posljednjih godina. Ubistva, pljačke, premlaćivanja – svakodnevnica. Na to bi goste bio red barem upozoriti ako ne i dodijeliti po jedan pancir ili cijeli borbeni komplet svakom ko dođe u glavni grad Bosne i Hercegovine.

Sredstva gradskog prevoza smo apsolvirali prije nešto više od dvije godine, kada smo pokazali svijetu da je moguće ubiti Denisa Mrnjavca bez bilo kakvog jasnog razloga sem objesti. Neki dan se nešto slično ponovilo ali je žrtva preživjela pa cilj nije ispunjen. Prošle smo godine, baš negdje u ova doba, pokazali da znamo prosuti mozak Amaru Mistriću, opet bez jasnog razloga.

Ipak, jučer (subota, 28. august 2010) smo doživjeli vrhunac, predstavljajući se kao vrsni strijelci na slučajne prolaznike u srcu Baščaršije. Baščaršije, kojom se hvalimo masama kao mirnom, ugodnom, istorijskom jezgru Sarajeva, gdje će svako ko dođe osjetiti dušu grada na Miljacki. Mirišu ćevapi, iz Kazandžiluka još poneko kucne čekićem po bakru, a kod Bezistana se, onako pred veče, kad vrelina augustovskog dana počne popuštati, montirao stameni maloljetnik i sačekuje mecima prolaznike i turiste. Jučer su metke “popili” dva domaća i jedan strani turist. Totalni adrenalin!

Dobrodošli u Sarajevo, centar adrenalinskog turizma!

Kako drugačije shvatiti sve ovo što se dešava nego kao tajni plan kantonalnih vlasti da namaknu još kojeg (adrenalinskog) turistu, obzirom da od nekakvih “akcionih planova za prevenciju maloljetničke delinkvencije” poodavno ne čusmo ništa.

Pa, ko voli nek izvoli. Ispred Bezistana na Baščaršiji, oko šestice predveče, dođite po svoj metak! Ostaje nada da policija još neko vrijeme neće uhvatiti ovog turističkog trudbenika i pokvariti akciju kantonalnih vlasti da se privuče više turista u Sarajevo.

piše: Nermin Čengić

Vezano: BORBENI KOMPLET ZA U GRAD

U ovom procesu je za ubistvo optužen Edin Vuk je, dok je Anel Herak optužen za nasilničko ponašanje i nelegalno posjedovanje oružja, kao i za ubistvo u pokušaju Nejre Varatan, u svibnje prošle godine.

Midhata Čajića i Almira Bravu Tužilaštvo tereti za pomoć Vuku i Heraku nakon počinjenog kaznenog djela.

Danas su svjedočili Hanifa Mistrić, majka ubijenog Amara i očevidac ubistva Muamer Sijerčić.

Za ubistvo Amara Mistrića, suvlasnika i konobara spomenutog kafića, optužen je Edin Vuk, dok se Anel Herak tereti za neovlašteno držanje oružja i nasilničko ponašanje te za pokušaj ubistva u vezi s pucnjavom u centru Sarajeva u maju 2009. Midhat Čehajić i Almir Bravo terete se za pomoć počinitelju nakon ubistva.

Zastupnik optužbe u ovom predmetu, tužitelj Edin Muratbegović podsjetio je na okolnosti koje su prethodile ubistvu Mistrića, a što se dogodilo nakon odbijanja osoblja spomenutog ugostiteljskog objekta da služe piće nakon isteka radnog vremena.

Muratbegović je kazao da se optužba u ovom predmetu temelji na iskazima svjedoka te nalazima vještaka i drugim materijalnim dokazima. Smatra da će Tužiteljstvo dokazati da je krivično djelo počinjeno s direktnim umišljajem, te da nije postojao motiv, odnosno “da je počinjeno iz čiste obijesti”.

Branitelji optuženih odustali su od uvodnih riječi u ovoj fazi postupka, te uputili nekoliko prigovora u vezi s inkriminacijama sadržanim u optužnici.

Nastavak suđenja, kada će biti otvoren dokazni postupak saslušanjem prvih svjedoka optužbe, zakazan je za 10. mart.

Ni Anel Herak se ne osjeća krivim za nanošenje lakih tjelesnih povreda, nelegalno posjedovanje oružja, a ni za pokušaj ubistva trudnice u maju 2009. godine.

Krivicu su negirali i Nihat Čajić i Almir Bravić, koje se tereti za pomoć Vuku i Heraku nakon počinjenog krivičnog djela.

Dvojica pomagača su nakon podizanja optužnice pušteni iz pritvora, na što se žalio tužilac Edin Muradbegović. Žalba je prihvaćena, tako da će sutra ponovo biti odlučivano o mjeri pritvora za Čajića i Bravića.

Izjašnjenje o krivici bilo je zatvoreno za javnost.

Podsjećamo, Herak i Vuk su nakon počinjenja zločina pobjegli u Omiš (Hrvatska) gdje su uhapšeni i predati bosanskohercegovačkoj policiji, te sprovedeni u Sarajevo.

Edina Vuka se tereti za ubistvo Amara Mistrića pri bezobzirnom i nasilničkom ponašanju, dok se Anelu Heraku u jednoj tački na teret stavlja neovlašteno držanje oružja i nasilničko ponašanje prema Mistriću, a u drugoj pokušaj ubistva trudnice.

Optužnicom su obuhvaćeni i Nidhat Čajić i Almir Bravić, koje se tereti za pomoć Vuku i Heraku nakon počinjenog krivičnog djela. Tužilaštvo će tražiti produžavanje pritvora za sve njih, te oduzimanje pištolja Heraku.

Optužnica je upućena Kantonalnom sudu Sarajevo na potvrđivanje.

Ovdje bi trebao biti i neki “prigodan” tekst… ali riječi više nema.

iz ničega: Nermin Čengić

Denis Mrnjavac, Amar Mistrić, Sanja Stanišić, Vedran Puljić…?

Nakon 24 dana provedena u ekstradicionom pritvoru u Hrvatskoj, Vuka i Heraka je bosanskohercegovačka Granična policija predala službenicima Federalne policijske uprave, a zatim odvezla u Sarajevo gdje su izručeni pravosudnim organima Bosne i Hercegovine.

Kantonalni sud u Sarajevu je, na prijedlog tužioca Kantona Sarajevo već donio rješenje o određivanju jednomjesečnog pritvora za Edina Vuka i Anela Heraka gdje su, nakon petnaestominutnog ispitivanja, i sprovedeni.

Oni su uhapšeni u Omišu, dok su se u policijskoj stanici raspitivali o potrebnim dokumentima za boravak u Hrvatskoj.

Amar Mistrić je ubijen u augustu ove godine, kada su Anel Herak i Edin Vuk pola sata prije ponoći došli u kafić, u kojem je bio konobar i suvlasnik te zatražili piće. Iako im je radno vrijeme do 23 sata, zbog gostiju su ostali do ponoći. Kada su osumnjičeni drugi put zatražili piće i da im se pusti muzika, Mistrić im je saopćio da moraju zatvoriti kafić. Zatim je Herak počeo prijetiti nesretnom mladiću i udarati ga po glavi pesnicama i pištoljem. Mistrić mu je uspio uzeti pištolj, a kada ga je na njihov zahtjev vratio, Edin Vuk mu je pucao u glavu.

Edin Vuk i Anel Herak, osumnjičeni za ubistvo 23-godišnjeg Amara Mistrića, u narednim danima bi mogli biti izručeni vlastima u našoj zemlji.

“Prema mojim, nezvaničnim, informacijama Vuk i Herak mogli biti izručeni našoj policiji tri ili četiri dana nakon ponedjeljka. Ali to je nezvanično. Zvaničnu informaciju nemamo.”, riječi su Irfana Nefića, glasnogovornika Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

piše: Jasna Fetahović

Prema riječima Irfana Nefića, portparola MUP-a Kantona Sarajevo, policiji je u 11.55 sati dojavljeno da je u toku provala u stan u Ulici Fetaha Bećirbegovića 23 na šestom spratu. Patrola je vozilo parkirala ispred zgrade i u trenutku kad su policajci utrčali u haustor, na plato ispred ulaza palo je jedno, a potom i drugo tijelo…

Nezvanično se moglo saznati da je Stanišićeva bila apsolvent na književnosti. Imala je brata u Americi i spremala se da ga uskoro posjeti. Ne znajući da se Srđan Čanković drogira, prije izvjesnog vremena počela se zabavljati s njim. Kada je saznala da je njen mladić sklon uzimanju droge i alkohola, već je bilo kasno. Počela ga je izbjegavati, a on ju je danima proganjao. Komšije ubijene djevojke bili su svjedoci da je Čanković i po nekoliko puta dolazio pred zgradu i dozivao Sanju…

Srđana je znala sarajevska policija – kad bi se napio, kažu, lomio je flaše u Kolodvorskoj. Da je imao ubilačke namjere, moglo se naslutiti kada je jednom prilikom otvorio prozor svog stana na 11. spratu i Sanji zaprijetio da će je baciti ako raskine s njim. Prijateljica ubijene djevojke priča da je Sanja, nakon raskida sa Čankovićem, upoznala drugog mladića, izvjesnog Edu, a Čankoviću je, izgleda, to bila kap koja je prelila čašu.

U srijedu je iskoristio priliku kada je Sanjina majka otišla na posao u Općinu Novo Sarajevo, ušao je u zgradu i popeo se na šesti sprat. Nogom je razvalio vrata i probudio djevojku koja je spavala. Šta se u stanu zaista dešavalo, nikad neće biti poznato, a postoje određene indicije da je policiju pozvala Sanjina drugarica koja je, vireći kroz špijunku na vratima svog stana, vidjela Čankovića kada je došao.

Nekako u isto vrijeme, grupa policajaca ispred te zgrade hvatala je narkomana Samira Čolu, koji je u obližnjem granapu krao čokolade. Njihove kolege, nakon dojave o provali u stan Stanišića, došle su na intervenciju.

piše: Dragan Pavlović

Kao što i sami vidite, ovdje nema mjesta za diskriminaciju,niti za osporavanje pomoći onima kojima je to zaista potrebno. Dakle, došli smo mi da Vas molimo u ime onoga ko je izdržavao na svojim plećima majku, nanu i sestru te da im date pomoć u kom god obliku možete.

Novčana pomoć je najpotrebnija, kao i sve druge materijalne osnove pomoći koje ćemo sa mnogo zahvalnosti i prihvatiti ako nam budu ponuđene u razmatranju. Njegova sestra Amara upisuje fakultet ove godine, imajte otvoren um za druge, pomozite još jednom pupoljku Sarajeva da postane akademski obrazovan građanin i da bude ponos naše zemlje. Mi smo dali svoj doprinos, i dajemo ga još uvijek, a i na Vas je red.

Naš Amar nije samo brat Amare, on je brat svih nas sa Čengić Vile. On je jedan simbol uzornog građanina i mladića sa visokim ambicijama. Ne sumnjamo da je i Amara takva, pa s toga dopustite da Amarova duša vidi nju kasnije i sa ponosom se divi njenom uspjehu, jer mi vjerujemo da je on njen anđeo čuvar sada. Njegova je duša sigurno nekoga činila sretnim i njegove ruke su sigurno podarile utjehu u bolu ljudima kada im je to bilo potrebno. Njegov se život okončao prerano i neočekivano i sada je jedna porodica ostala bez svoga Sunca i svoje nade.

Molimo Vas opet za pomoć ovoj porodici vjernika, dobrih ljudi koji sigurno nisu željeli zlo nikada nikome, a snašlo ih je. Mi nismo u moći, jer smo smrtnici da kažemo odgovor na pitanje zašto im se to dogodilo, ali jesmo u moći da budemo uz njih i da im damo našu pomoć od srca kao i našu nesebičnu ljubav.

Sutra, i Vaše dijete može dočekati ovakva sudbina, naravno… Naša iskrena želja je da se to nikome i nikada ne desi, pa s toga predlažemo da pomognete sakupljanjem novca za ovu porodicu. Pomoć ovoj porodici je urgentna i ne može se čekati više, s toga morate požuriti, jer je ovo utrka za pomoć nekome ko sada više nema oslonac u svojoj porodici. Pored svega, mi opet ne možemo pomoći da se vrati taj kobni trenutak natrag i da spasimo našeg poznanika, prijatelja, brata i sina natrag, ali sada jedino što možemo uraditi je samo ta materijalna pomoć koja nam je osnova da održimo dostojan život.

Ljutnja i bijes su iščezli već odavno, sada ostaje povreda najosjetljivijeg djela ljudskog bića kod njegove porodice i kod nas. Njihovo i naše je srce ozlijeđeno, najveća im se tuga desila koja se može čovjeku desiti… Ni jedan roditelj nikada ne bi trebao pokopati svoga sina, a oni jesu… Zar to nije dovoljno da se desi nekome u ovom gradu i da digne sve Vas u pomoć,nečiji roditelji, nečija braćo i sestre, koji čitate ovu molbu da dođete i date svoj doprinos i pomoć ovim divnim ljudima. Pored svega, nekolicina nas protestvuje pod šatorima pored mjesta gdje se desio taj nemili događaj te je to način kako podržavamo ovu pitomu i dostojanstvenu Sarajevsku porodicu.

Budite uz nas, i dajte svoj dio u pomoći nekome u nevolji poput ove nevolje sada.

Zar nam je potrebno nasilje i borba? Zar nam je potrebna krv na podu kafića i plač umjesto osmjeha i zabave na mjestima gdje su naši omladinci? Zar trebamo okrenuti leđa i govoriti samo kako nam je žao radi svega, a znamo da možemo uraditi više da pomognemo onome ko je oštećen izašao iz borbe koja nikada nije trebala ni početi.

Pored naše molbe za pomoć porodici Mistrić, molimo Vas da nama mladima, ne samo iz Sarajeva, već i čitave nam BiH, pomognete da spalimo mačeve i štitove i da u njihov pepeo zasadimo crvene ruže ljubavi i bijele ruže mladosti. Neka ovo ne završi samo malom čutnjom, neka ovo bude krik mladosti koji se oteo iz duše nevinog, a da smo ga mi svi čuli i odmah odlučili da nema potrebe za nasiljem i da krenemo u akciju i da vjerujemo da je to poslijednja krvava akcija u kojoj ćemo uvijek biti ti koji bacaju ono što nanosi bol u ambis zaborava. Otvorite oči, i nemojte tražiti prepreke u pomoći ovim divnim ljudima.

Prepreka se uvijek može naći, ali uvijek su bili više poštovani oni koji su prekoračili prepreke i prišli svojom krepkom rukom i hrabrošću nekome od onih koji ga okružuju, a u nevolji su. Ne zaboravite nikada da se Sarajlije i Sarajke uvijek drže zajedno.

S iskrenim poštovanjem!
Amarovi prijatelji i poznanici
19. avgust 2009

Na sastanku je dogovoreno da komisija u petak posjeti kazneno-popravnu ustanovu u Ustikolini i dostavi svoje mišljenje o radovima i novcu potrebnim za unapređenje sigurnosti tamošnjeg zatvorskog objekta te za proširenje smještajnih kapaciteta u njemu za 20 i više mjesta.

Dogovor Mehmedića i Vidovića je prvi zadatak koji se namjerava realizovati ODMAH, a u finansijskoj i drugoj koordinaciji kantonalne vlade i vlade bosanskohercegovačkog entieta Fedaracija BiH, nakon posljednjih nemilih događaja u Sarajevu u kojim se desilo i svirepo ubistvo Amara Mistrića, koje je aktueliziralo i prošlogodišnje ubistvo Denisa Mrnjavca kao i “nevjerovatnu” činjenicu da se stotine kriminalaca nalaze na slobodi zbog nedostatka zatvorskih kapaciteta.

Sastanak je usljedio nakon što su građani protestima i blokadom glavne saobraćajnice u Sarajevu zatražili od nadležnih sigurnost i zaustavljanje kriminala.

Besim Mehmedić je najavio i razgovore sa čelnim ljudima Općine Hadžići o mogućnosti smještanja kazneno-popravnih kapaciteta i na toj lokaciji ukoliko to dozvoli lokalna zajednica, dok je ministar Vidović saopštio kako je u izgradnji specijalizirana ustanova ove vrste na području općine Orašje.

Ponovo je istaknuto i pitanje izmjene (poboljšanja) zakona sa ciljem sprječavanja nelegalnog držanja i nošenja oružja, na što je federalni ministar pravde napomenuo kako zakone ne treba mijenjati ishitreno i da o tome procjene treba dati stručnjaci.

Vuk i Herak osumnjičeni su za ubojstvo Amara Mistrića, konobara i suvlasnika kafića Ocho Rios. Njih dvojica pola sata prije ponoći došli u kafić te zatražili piće. Iako je radno vrijeme do 23 sata, posluženi su.. Kada su osumnjičeni drugi put zatražili piće i da im se pusti muzika, Mistrić im je saopćio da moraju zatvoriti kafić. Nakon toga mu je Herak počeo prijetiti, te ga fizički napao, a nakon kraće prepirke i guranja, Edin Vuk je Amaru Mistriću pucao u glavu, a Amar je dva sata nakon teškog ranjavanja i podlegao.

Omiška policija ih je uhitila u subotu u zgradi policije. Njih dvojica došli su u omišku policijsku postaju kako bi se interesirali na koji način mogu dobiti, kao državljani druge zemlje, boravišnu dozvolu za ostanak u Republici Hrvatskoj.

Kao lokaciju za takvu ustanovu roditelji predlažu bivše vojne kasarne i napominju da bi država ujedno uštedjela novac za održavanje i čuvanje tih objekata.

Udruženje napominje da i posljednji zločin u Sarajevu u kojem je ubijen Amar Mistrić potvrđuje da maloljetne prijestupnike treba odmah staviti pod nadzor i prevaspitavati ih blagovremeno. U protivnom, roditelji će se pitati ko je sljedeći na meti prijestupnika i čija će majka zaplakati.

“Gospodo funkcioneri, vašu inertnost i uspavanost kad je u pitanju otvaranje doma za maloljetnike plaćamo životima naše djece.

Kada maloljetni prijestupnici, odnosno izvršioci teških krivičnih djela ne bivaju prevaspitavani u vaspitno-popravnim ustanovama, onda ti isti maloljetnici u momentu kad postanu punoljetni postaju iskusni kriminalci koji čine teška krivična djela i velika su prijetnja građanima BiH”, navedeno je u saopćenju za javnost u kojem se udruženje roditelja maloljetne djece obraća institucijama države BiH.

Roditelji strahuju od realne opasnosti da bi se maloljetničke grupe prijestupnika mogle udruživati u organizovane kriminalne grupe koje čine teška krivična djela.

“Roditelji Bosne i Hercegovine sa zabrinutošću gledaju kako nadležne institucije ove države i funkcioneri hladnokrvno posmatraju problem maloljetničke delinkvencije koja sve više ugrožava živote građana BiH.

Reagujmo dok se nešto ne dogodi. Kad se dogodi zločin, onda je kasno”, upozoravaju roditelji maloljetnika.

Udruženje roditelja maloljetne djece u BiH

Obzirom da su Vuk i Herak državljani (samo) Bosne i Hercegovine, dakle nemaju dvojno državljanstvo, u skladu sa zakonom oni će biti izručeni zemlji iz koje potiču.

Danas će biti donesena i odluka o određivanju ekstradicijskog pritvora, nakon čega počinje postupak izručenja Bosni i Hercegovini.

Ubice Amara Mistrića je uhapsila policija grada Omiša u Hrvatskoj, u nedjelju oko 11:30 sati. Dvojac je, naime, sam došao u omišku policijsku stanicu kako bi se raspitali na koji način mogu, kao državljani druge zemlje, dobiti boravišnu dozvolu za ostanak u Republici Hrvatskoj. Budući da je za njima bila objavljena Interpolova potjernica, prepoznao ih je hrvatski policajac te smjesta alarmirao ostale policajce.

Nakon vijesti o hapšenju ubica Amara Mistrića, koja je svjetlosnom brzinom obišla cijeli grad, prijatelji Amara Mistrića zajedno sa građanima, koji su im pružali podršku svo vrijeme, su odlučili okončati blokadu glavne saobraćajnice na Čengić vili, nakon čega su formirali automobilsku kolonu i napravili krug kroz grad u znak sjećanja na svirepo ubijenog Amara.

“I dalje pozivamo građane da ustraju u nakanama da ovaj grad učinimo sigurnijim, bilo to potisivanjem peticija, prijavljivanjem kriminalaca i zločinaca, saradnjom sa policijom i traženjem osnovnih ljudskih prava na život i sigurnost te drugim vrstama protesta kako bi se ovom zlu stalo u kraj.”, poručuju Amarovi prijatelji i građani Sarajeva.

Amar Mistrić je ubijen prije četiri dana kada su Anel Herak i Edin Vuk pola sata prije ponoći došli u kafić, u kojem je bio konobar i suvlasnik te zatražili piće. Iako im je radno vrijeme do 23 sata, zbog gostiju su ostali do ponoći. Kada su osumnjičeni drugi put zatražili piće i da im se pusti muzika, Mistrić im je saopćio da moraju zatvoriti kafić. Zatim je Herak počeo prijetiti nesretnom mladiću i udarati ga po glavi pesnicama i pištoljem. Mistrić mu je uspio uzeti pištolj, a kada ga je na njihov zahtjev vratio, Edin Vuk mu je pucao u glavu.

ftv / protest.ba

Poziv građana Sarajeva da im se pridružite je i dalje aktuelan i, kako kažu, trebao bi svakom stanovniku ovog grada biti potreba, zbog sebe, zbog svoih porodica, svoje djece…

Ističe se i neophodnost ozbiljnijeg pristupa prvosudnih organa prema kriminalcima, od povećenja kazni do osiguravanja novih kapaciteta zbog čijeg nedostatka veliki broj osuđenih kriminalaca živi nekažnjeno osim “na papiru”. Nadležni, i nenadležni, političari već obećavaju mnogobrojne poteze, a šta će konkretno učiniti ostaje da se vidi. Niko od građana više ne vjeruje dok se bilo šta od rečenog i ne desi jer su već imali priliku slušati slične priče i nakon ubistva Denisa Mrnjavca prije godinu i po dana, a od tada ništa od obećanog nije primjenjeno, a situacija je eskalirala do novog ubistva Amara Mistrića i nove, povećane nesigurnosti građana.

Amara Mistrića su prije tri dana ubili Edin Vuk i Anel Herak jer ih, pijane, nije htio poslužiti u lokalnoj kafani, nakon čega su uz pomagače napustili mjesto ubistva. Pomagači su privedeni i trenutno su u pritvoru.

Na snazi je poziv policije da im se obratite ukoliko raspolažete bilo kakvim informacijama o ubicama. Prema nekim indicijama ubice su prešle granicu i nalaze se negdje u Hrvatskoj. Policija intenzivno traga za njima i njihovim pomagačima, i očekuje konkretne rezultate vrlo brzo.

Amar Mistrić je jučer ukopan na sarajevskom groblju Ravne Bakije.

Građani nezadovoljni sigurnosnim aspektom u svom gradu ne žele posustati i napustiti glavnu gradsku saobraćajnicu, na Čengić vili i kako kažu, neće odustati sve dok se ne pohapse ubice nedavno ubijenog, a danas ukopanog, Amara Mistrića.

Broj prisutnih se konstantno mijenja. Ljudi dolaze iz svih dijelova grada.

Građani kojima je svega dosta pozivaju da im se pridruže svi koji smatraju da su ugroženi, koji ne žele da im porodice i djeca budu na nišanu ludaka koji nose oružje i pucaju u koga stignu, svi koji ne smatraju da je normalan život u ovom gradu luksuz.

Amar Mistrić je ubijen zbog u kafani jer nije želio uslužiti pijane idiote. Dans je obavljena dženaza na Ravnim Bakijama, kojoj su, pored porodice i prijatelja, prisustvovali i brojni građani koji daju podršku protestima, nakon čega su se vratili na glavnu saobraćajnicu.

“Udruženje “Akcija građana” Zenica je pozvala aktiviste udruženja, građane Zenice, aktiviste svih Nevladinih organizacija da prisustvuju događaju. Podržavamo stav sa sastanka Ministarstva unutrašnjih poslova FBiH i tražimo pooštravanje sankcija za nezakonito nošenje i upotrebu oružja, izmjene zakona i veći angažman tužiteljstava i sudova. Mišljenja smo da policiji treba dati veće ovlasti, te da bi smanjenje plaća organima gonjenja u ovom trenutku bilo kontraproduktivno.”, kažu iz Udruženja “Akcija građana” Zenica.

Petak 14. august, popodne, predveče

D: “E, vozdra, D. je. Haj’ javi koga god znaš da su se raja počela okupljati kod Vjetrenjače.”
Ja: “Što, je l’ to zabranjen festival?”
D: “De, ne zajebaji, ono s Amarom.”
Ja: “Dobro, javiću”

* * *

Z: “E, zdravo, Z. je. D. mi je javio da se nešto dešava, pa…”
Ja: “Znam, znam, javio je i meni. Vidimo se čim poobavještavam.”

I javim, obavjestim na sve strane, poznate i nepoznate. Ne znam koliko je to javljanje pomoglo skupu prijatelja i nesigurnih građana na Čengić vili, al’ eto javio sam.

* * *

P: “Dob’ veče”
Ja: “Dobro veče i tebi”
P “Je l’ mogu zamoliti za nešto para unaprijed, večeras je koncert, pa da…”
Ja: “Možeš. Koliko?”
P: “Pa stotinjak maraka ako nije problem”
Ja: “Nije problem, navrati pa ću ti dati. ”
P: “Super, dolazim.”
Ja: “A reci mi je l’ ti frka što se roka po gradu?”
P: “Mah”
Ja: “Šta mah, jest il’ nije?”
P: “Ma mene se to ne tiče. Ja idem na normalna mjesta”
Ja: “Pa dobro, eto ideš na taj koncert, a tamo zna bit’ svega.”
P: “Mah, neće valjda, čuva Bog.”
Ja: “Aha. Dobro. Haj’ dođi odmah po pare. Ja moram do Čvile na ovaj protest.”
P: “Joj, opet nešto protestuju?”
Ja: “Aha, i blokirali grad. Ne može se autom preko Čvile.”
P: “E, jebem im mater, sad našli!”
Ja: “Pa kad će ako neće sad, sutra je dženaza Amaru, a one još nisu uhvatili. Pa se buni raja.”
P: “Ma jebo ih… šta se imaju bunit’ kad se ništa ne može promjenit’”
Ja: “Pa i ne može kad Vas nema, kad idete na koncerte umjesto da tražite svoja prava, jel”
P: “Ma šta ću ja tražit, kome ću ja tražit’, ko mene sluša… daj mi da se provedem, da se zajebajem. Kad ću ako sad neću. Još trebam gubit’ vrijeme na n’ake proteste. Glupost. Nego, eto me odmah.”
Ja: “Pazi kuda ćeš, nemoj se zajebat’ pa na blokadu, je l’…”
P: “Okej”
Klik.

Došao je preko sporednih ulica u rekordnom vremenu, uzeo novac i razgulio na koncert gdje ga je čekalo par hiljada istomišljenika.

Subota, 15. august, jutro, podne

Prema onome kako je jutros izgledao, a bogme i mirisao reklo bi se da je pravo iz grada, sa partija ili nešto slično. Nisam pitao ni gdje je, osim koncerta, bio, ni kako je bilo. Čim smrdi na besanu noć jasno je.

***
Mama: “Ima l’ šta? Jesu l’ ih uhvatili?”
Ja: “Ma jok, još ih hvataju”
Mama: “Kaže mi žena na pijaci da je dole najmanje omladine.”
Ja: “Zar si očekivala drugačije? Pa festival je, partija se, pobogu.”
Mama: “…” (šuti i skreće pogled kakav čovjek ima kad je, neinformisan, izrekao nešto neprimjereno).

Jedni, najmanje mladi (kako primjeti i žena na pijaci), skupljaju krhotine sebe, blokiraju grad, liju suze, bijesni pišu transparente, psuju političare. Drugi, mladi ljudi, upravo oni kojih bi se najviše trebalo ticati ovo što rade prvi, u centralnom dijelu istog tog grada, dovoljno malog da apsurdom zvoni do neba, ciče i vrište uz zvuke sintetičke, sterilne sadašnjosti.

Dženaza Amaru Mistriću je u 14 sati, na Ravnim Bakijama. Sa Ravnih Bakija se vidi cijeli grad…