Ekrem Suljević, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću

“U gradu smo svi bili žrtve, na pijaci, na poslu, na putu… U svakom slučaju se može reći da je projektil doletio sa pozicije neprijatelja, odnosno Vojske Republike Srpske jer Sarajevo je bilo okruženo čitav rat i svugdje okolo su bile snage VRS”, kazao je svjedok tokom unakrsnog ispitivanja.

Suljević se svjedočenjem pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju počeo 21. jula 2010. godine, kada je govorio o radu Odjeljenja za protudiverzijsku zaštitu, a optuženi je unakrsno ispitivanje počeo narednog dana.

Radovanu Karadžiću se kao vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske, pred Haškim tribunalom sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti, te da je od 1992. do 1995. godine doprinio širenju terora među civilnim stanovništvom Sarajeva kroz kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja.

Tokom unakrsnog ispitivanja Karadžić je kazao da namjerava dokazati kako Sarajevo nije bilo “bespomoćna žrtva srpske vatre, već logor prepun vojnih meta”.

“Ja ne znam šta je legitiman cilj, niti znam gdje su se nalazile linije i vojne komande, ali je Sarajevo čitavo vrijeme bilo cilj i ko je bio tamo bio je žrtva napada i vatre sa brda”, dodao je Suljević.

Karadžić je svjedoka pitao da li su izvještaji Odjeljenja za protudiverzijsku zaštitu MUP-a bili sačinjeni u cilju “propagande i okrivljavanja srpske strane”, što je Suljević negirao.

“Ja nikada nisam u toku rada na vještačenjima napisao nešto što nisam vidio ili bio siguran. Nikada nisam imao instrukcije od bilo koga da nešto napišem što se ne može potkrijepiti”, pojasnio je Suljević.

Optuženi je kazao da su svi izvještaji napisani na osnovu pretpostavke kako su “Srbi jedini gađali Sarajevo”, na šta je Suljević odgovorio da je nesporno da su projektili na grad ispaljeni sa položaja VRS-a, čiji je Karadžić bio vrhovni komandant.

Tokom ispitivanja Sudsko vijeće je Karadžića ponovno upozorilo da uzalud troši vrijeme, te zatražilo da “ograniči pitanja na ona na koja svjedok može odgovoriti”.

Na ovom ročištu počelo je i direktno ispitivanje zaštićenog svjedoka Tužilaštva KDZ088, koji će iskaz dati na zatvorenoj sjednici.

Naredno ročište zakazano je za utorak, 7. septembar 2010. godine.

Geto, Čavke

Čavke je umro 1997. godine u Australiji. Dokumentarac je snimljen devedesetih godina prošlog vijeka i oslikava tadašnji Beograd koji, htjeli mi to priznati ili ne, nije mnogo šta promjenio ni danas ako, u pojedinim društvenim segmentima, nije još i gore.

Razlog za isticanje baš ovog dokumenta je nevjerovatna sličnost ili podudarnost sa onim sa čim se i mi srećemo i živimo u Sarajevu kao i više-manje svim urbanim cjelinama te “bivše zajedničke države”. Zato, potrošite satak vremena i koji megabajt i upoznajte se sa svojom stvarnošću.

1. dio

2. dio

3. dio

4. dio

5. dio

6. dio

Letu štuke u brojevima

Štuke će tako nastupati u Prijedoru (Ljetnja bašta, 3. spetembar), Mostaru (Španski trg, 5. septembar), Zenica (Plato Kamberović polje, 10. septembar), Doboj (11. septembar), Bijeljina (Trg Kralja Petra I Karađorđevića, 17. septembar), Tuzla (Park ispred Muzičke škole, 18. septembar), Brčko (SKC Blatuša, 19. septembar), Banjaluka (Trg Krajine, 25. septembar), Sarajevo (Trg ispred BBI centra, 29. septembar).

Svi koncerti počinju u 21 sat osim u Zenici i Tuzli, gdje će se zvuk Štuka začuti od 20:30 sati.

Svi koji dođu na koncert imaće priliku poslušati neke od najvećih hitova sa albuma „Letu Štuke“ i „Proteini i ugljikohidrati“, te “Brojevi računa”, najavni singl nadolazećeg albuma.

Sve u životu je stvar izbora

U svakom od navedenih devet gradova će biti organizovan i izbor za najbolji bend tog grada. Ukupno će učestvovati više od 40 bendova,a svaki bend će osmisliti svoju kampanju kojom će animirati posjetioce i prolaznike i privoliti ih da glasaju baš za njih. Glasanje će trajati od 8 do 16 sati, nakon čega će komisija sabrati glasove i proglasiti pobjednika. Pobjednički bend će uz honorar od 500 konvrtibilnih maraka biti predgrupa Štukama.

Cilj kampanje je animirati što veći broj mladih da izađu na trg i kroz svoje aktivnosti razvijaju osjećaj kolektivizma i aktivnog učešća u društvenim dešavanjima u svojoj sredini.

srednjoškolci

Usvajanjem ovog zakona dvogodišnje obrazovanje za srednjoškolce je postalo obavezno.

Skupština je također usvojila i strategiju Visokoškolskog obrazovanja za period 2010 – 2015. godina.

Protest radnica iz Zenice

Bivše radnice zeničkog Borca od Vlade FBiH i Agencije za privatizaciju FBiH traže povezivanje staža za posljednjih osam godina, isplatu osam plaća i otpremnina po Zakonu o stečaju i raskid Ugovora o privatizaciji.

“Protesti će trajati do ispunjenja postavljenih zahtjeva!”, riječi su Senade Jahjaefendić, nekadašnje predsjednice Sindikata uposlenih u preduzeću koje je s radom prestalo prije dvije godine.

Niko od predstavnika vlasti ih još uvijek nije primio, a za danas (četvrtak) je zakazan sastanak s resornim ministrom Vahidom Hećom, kada bi se trebalo odlučivati o sudbini radnika.

Pregršt snova, grupa Major

Objavljen je novi album grupe Major pod nazivom “Pregršt snova”. Na albumu je 12 novih pjesama koje su snimljene u studiju “kLODOVIK”, u periodu od marta do avgusta 2010. godine.

U snimanju su učestvovali Almir Lemeš – vokal, Dalibor Vučić (ex-Eyesburn) – bas gitara, i Aleksandar Samardžija Masa – gitare, tekstovi i muzika.

Grupa Major je svoj prvi album “Son late zigi daj” izdala 1989. godine. Drugi album “A pa pa” je trebao ugledati svjetlo dana 1992. godine, ali nije. 2000. godine grupa Major snima cd na engleskom jeziku “Under the nails”.

Današnji Major je stilski sličan predratnom Majoru: mračni tekstovi u kombinaciji sa nešto “veselijom” muzikom. Poslušajte obavezno, a cijeli album možete potpuno besplatno preuzeti na stranici: grupamajor.com

Konačno je došao kraj iščekivanju svih koji se sjećaju grupe Major, a budućim fanovima preporučujemo da s pažnjom pristupe ovom materijalu obzirom da se u pakovanju nalazi sjajan rokenrol.

Sarajevska ruža

piše: Nermin Čengić

Njegova i danas osjeća stid što je preživjela i obrela se u divljini prepunoj manjih i većih zvjerki koje gaze sjećanje, koje sole nikad zarasle rane. Neki dani je više, a neki manje podsjete. Sjeti se osmjeha i suza. Sjeti se onog upornog jasena koji je preživio cijeli rat ali je poslije rata zasmetao pogledu novopridošlog komšije. Sjeti se i grančica koje je “brala” po parkovima nakon što su ih jači posjekli, i smrdljve stare papuče dok užarena podgrijava čorbu od ničega.

Ne postoji dan, sedmica, mjesec u posljednjih petnaest godina da se nekog ne sjeti. Neomoguće joj je zaboraviti Olgu, Gorana, Fikreta, Maka, Mehu, Lelu, Bilju, Ivonu… Ne može izbjeći tri tačke kad pred oči navru sva ta lica, sve uspomene. Odgovor na pitanje o smislu života zasvrbi joj dlan kada se sjeti “sna” o suncu koje je ogrijalo grad na koji je taj dan palo “samo” nekoliko desetina granata ili ništavilo s kojim se nadmetala u danima kad je padalo stotine granata u samo jednom danu.

Koliko god joj je danas preživjeloj nestvarno sve što se izdešavalo u četvorogodišnjem najcrnjem snu, toliko je jedna ili stotinu priča o sudbini koje slušatelj/čitatelj nije doživio potpuno nepojmljiva. I jeste teško vjerovati da se u srcu ljepote nekad nekom nešto najcrnje desilo. Ipak, ostaje nešto nalik sjećanju, nezaboravu. A tu je i zapis kao i živi dokaz o postojanju prošlog života. Njegova ne priča. Ne želi da joj neko vjeruje ili ne vjeruje. Njegova se samo sjeća.

Ne postoji dan, sedmica, mjesec u posljednjih petnaest godina da se ne sjeti ali 28. augusta, na svoj rođendan, utrne. Voljeli su se kako se niko nikad na svijetu volio nije. Čekali su se, brojali trenutke do novog susreta. Ljubav začeta godinu dana ranije je vrila iz svih pora i benova koje su brojali dok su im rafali sa brda potvrđivali. Grlili su se više nego je potrebno, manje nego su željeli. Sretali su se kad god su mogli i svaki susret je bio praznik. Naviknuti na život skupljanja kišnice ili dočekivanja cisterne s vodom, kuhanja na starim krpama i pretankim grančicama… Opkoljeni od Čaršije do Stupa, Njen je bio “predan” odlascima na prvu liniju, a Njegova je lomila ruke sve dok se Njen ne bi vratio sa smjene. Sanjali su da se prvi dan nakon okončanja ubijanja zalete do Zaostroga i, u modroj morskoj vodi dok i sami ne pomodre, isperu sav smrad Opsade.

Na svoj 21. rođendan Njegova se probudila ranije nego inače. Tek je svitalo i bilo je mirno. Čula se samo jutarnja pjesma sporadičnih rafala s Trebevića, bez kojih “kafa od leće” ne bi bila kafa. Kasnije će sletiti do Tržnice da ga sretne i usput kupe nešto za večerašnji dernek. Njen je sakrio nešto maraka koje je dobio za nikad isprobane Elanove skije koje su skupljale prašinu na tavanu već 4 godine. Bez drugog riješenja, odlučio je da ih proda i sakrije novac od samog sebe kako ga ne bi propušio kad nestane sljedovanja cigareta. Želio je da Njegovoj pokloni ljepši dan za njen 21. rođendan.

Prilično miran dan je na “Vase Štrase” izmamio ljude koji su s razlogom ili bez razloga tumarali ulicom, u svakoj mogućoj aktivnosti, tražeći normalnost. Dok je Njegova u Tržnici procjenjivala ponudu sireva iz haustorske radinosti, što je Njenog uvijek nerviralo, trknuo je do Sepe po cigare. (Sepa je, kad nije na liniji, na čošku Markala, kod ribarnice, tušio cigare od sljedovanja ili od remija, “ikar” i “makerel” od humanitarne.) Ljutito ga je pogledala dok je išao prema vratima. “K’o da nije mogao sekundu sačekat…”, nije uspjela ni dovršiti misao, a cijela Tržnica se zatresla uz zaglušujući prasak. Pa još jedan. Prašina i smrad detonacije su dolazili s one strane na koju je izašao.

Potrčala je prema izlazu. Jedan čovjek ju je uhvatio za ruku i nešto joj rekao. Nije čula, otrgla se, čovjek je vikao za njom. Još neko je viknuo nešto. Otvorila je vrata i ugledala oboren motor, kutije cigareta na sve strane, krhotine stakla, asfalta, betona, ljudskog mesa. Krv je natapala asfalt. Tražila je pogledom, zavirivala u komade leševa. Neka žena je pružala ruku, zaleđenog lica, pokušavala je nešto reći. Njegova je prišla i sa još jednim mladićem pomjerila ženu uz zid tržnice. Držala joj je nogu u ruci. Nogu koja više nije bila dio tijela. Osjećala je naglu slabost od šoka i nemoć da progovori. Iz petnih žila je izvrištala njegovo ime. Nije čula odgovor. Sluh joj se tek vraćao. Komešanje, plač, jauci su postajali glasniji. Krv, krv, komadi tijela, krv, prašina, smrad. Ugledala je mladića bez pola pluća kako visi na željeznoj ogradi. Još jednom je vrisnula njegovo ime. Niko se nije odazivao. Neka ruka ju je povukla u haustor. Pala je na betonski pod i izgubila snagu. Pomogli su joj da se nasloni na zid.

“Jesi l’ pogođena?”, pitala je izbezumljena žena u haustoru.

“Nije meni ništa”, rekla je i krenula ustati. Žena ju je molila da sjedne i sačeka dok se smiri. Istrčala je vani, još jednom vrisnula njegovo ime. Niko se nije odazivao.

“Sad je jedan golf šestero natrp’o. Ja mislim u Vojnu. Vidi tamo.”, rekao joj je čovjek prekriven prašinom i krvlju.

Do večeri je obišla sva moguća mjesta gdje je mogao biti odvezen. Sve bolnice, ambulante… Našla ga je u prosekturi koševske bolnice. Otkinuta desna šaka povezana s rukom još samo tananom niti kože, bila je položena na grudi gelerima isprobijanog tijela. Ukočenog pogleda je posmatrala beživotno tijelo. Ne, to nije bio Njen. Ne može biti. Njen je uvijek bio nasmijan…

Danas, kad svrati do pijace kao po pravilu stane na ćošak Tržnice i nekoliko minuta razgleda okolo. Traži lica, čeka da joj se javi, da upozna sina kojeg je rodila sedam i po mjeseci nakon što je Njen – otišao.

* * *

Masakr na Markalama (Sarajevo, 28. august 1995)

Ispred ulaza u Gradsku tržnicu, 28. augusta 1995. godine, ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Danas u sudnici Haškog tribunala Radovan Karadžić mjeri uglove pod kojim su granate pale. Ispituje vjerovatnost količine i pozicije krvi nakon klanja 43 i ranjavanja 84 ljudska bića.

Mali Romi u školi

Osnovni cilj radionice je jačanje kapaciteta romskih nevladinih organizacija, vijeća nacionalnih manjina i nevladinih organizacija čiji su članovi pripadnici nacionalnih manjina da bi se efektivno zalagali za implementaciju ovog zakona, koji je u BiH stupio na snagu u augustu 2009. godine, i bolje upoznali o ulozi koju Ured ombudsmana u BiH ima u borbi protiv diskriminacije.

“Situacija s Romima u BiH je veoma teška jer žive na rubu egzistencije, a diskriminirani su u pogledu školstva, zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja. Međutim, ovaj zakon koliko god zabranjuje diskriminaciju, toliko i ne ulijeva povjerenje jer Romi još očekuju da vlasti u BiH uklone diskriminirajuće odredbe iz Ustava BiH da bi imali više povjerenja u provođenje i ovog zakona”, rekao je Dervo Sejdić, ispred Udruženja Kali-Sara – Romski informativni centar.

Sejdić je napomenuo da je dobro što se Akcioni plan Dekada Roma 2010.- 2010. godina aktivno provodi u BiH te što će se na taj način omogućiti obrazovanje za Rome i njihovo zapošljavanje, a u narednih nekoliko mjeseci planirana je i izgradnja 130 kuća u Federaciji BiH, što daje nadu za svjetliju budućnost.

“Upravo ovaj zakon osigurava pravni okvir uz pomoć kojeg će biti moguća efikasnija borba protiv diskriminacije. U tom smislu je jako bitna uloga ombudsmana, što će na radionici biti objašnjeno predstavnicima nacionalnih manjina.”, smatra Igor Sladoje, službenik za ljudska prava Misije OSCE.

Na pitanje zašto se uvijek obraćaju žrtvama diskriminacije, a ne onima koji čine diskriminaciju Sladoje je pojasnio da upravo ovaj zakon predviđa da oni koji čine diskriminaciju moraju dokazati da ju nisu počinili. Ovo je prva od četiri radionce koje će o ovoj temi organizirati Misija OSCE u BiH.

predizborni ring

Ekonomska kriza drma državom, hrana, struja, voda i sve drugo poskupljuje. Ljudi nemaju što jesti, ali, kao i svake izborne godine, od nacionalne zadojenosti i političkoga sljepila ne prepoznaju, ili neće, podvale političkih stranaka i lidera koji ne nude i ne traže rasprave o svojim političkim programima i ciljevima nego ustaljeno homogeniziraju biračko tijelo međusobnim optužbama i uvredama po svim šavovima.

Sukobi Srba i Bošnjaka

Uloge su i ove izborne godine ciljano podijeljene i udara se na najtanje i najosjetljivije pore svojih naroda i glasača. Za sada se dominantno otrovne strelice ispucavaju na relaciji Sarajevo – Banja Luka. Hrvati ne izlaze iz svoga dvorišta. Oni nemaju neprijatelja sa strane, oni su neprijatelji jedni drugima. Predsjednik SNSD-a i premijer RS-a Milorad Dodik sve žešće udara po Bošnjacima i po staroj mušteriji reisu Mustafi Ceriću i njegovim navodnim aspiracijama da stvori i ravna islamskom državom u srcu jugoistoka Europe.

Izazvani poglavar Islamske zajednice u BiH ne može otrpjeti, proziva Dodika i njegovu Vladu zbog “antiislamske” histerije i traži da se prestanu prepadati i uhićivati muslimani pod krinkom da se radi o opasnim vehabijama, kojih, po Ceriću, nema na području RS-a.

Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je zadužen oblatiti svoga kolegu Harisa Silajdžića, glavnoga mrzitelja RS-a i produženu ruku islamskoga svijeta u BiH. Optužuje ga da ne poštuje Ustav BiH, da istupa mimo dogovora u Predsjedništvu BiH. Silajdžić angažira državnu infrastrukturu u obrani Ejupa Ganića, koordinira oko izručenja Veselina Vlahovića Batka iz Španjolske i konstantno optužuje manji bh. entitet i Dodika da sustavno krši Ustav BiH i podriva državne institucije.

Politički obračuni

U hajku na Sarajevo povremeno se uključi i državni premijer Nikola Špirić, kao prije nekoliko dana provokativnom porukom kako Srbi nemaju ništa protiv da Bošnjaci i Hrvati proglase svoju republiku u BiH, što je došlo kao “kec na desetku” aktualnom članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću da i on podigne glas i podsjeti svoje birače da se on i njegov SDP nalaze na braniku domovine.

Ova odavno prepoznatljiva priča trajat će i jačati sve do listopadskih izbora. Još punih mjesec i pol dana predizborne kampanje političke elite iz Sarajeva i Banje Luke će jedne druge hraniti gadljivim političkim pamfletima, spletkama i podvalama. Nigdje tu niti riječi o makro i mikro ekonomiji, o socijalnim programima, o zapošljavanju. Tek se poneka lažna najava čuje o stotinama kilometara autocesta, u što više ne vjeruju niti oni koji to bez imalo srama izgovaraju.
Sarajevo i Banja Luka, Milorad Dodik i Haris Silajdžić se godinama, još od Daytona, hrane i međusobno sjajno nadopunjuju. Nema boljega branitelja RS-a od Silajdžića, kao što nitko ne donese veći broj glasova Silajdžiću od Milorada Dodika.

Oni to više i ne kriju. U konačnici obojica jačaju svoje entitete i dvoentitetsko državno ustrojstvo. U sjeni te borbe za zaštitu svetih nacionalnih i entitetskih interesa vode se i sporadični politički obračuni s unutarnjim protivnicima. U RS-u između SNSD-a i koalicije s PDP-om na čelu, a u Federaciji između Stranke za BiH, SDA i Saveza za bolju budućnost.

Međusobno uništenje

Hrvatske stranke i kandidati ne vide neprijatelje izvan Mostara, Širokoga Brijega, Orašja. Oni su se odlučili za međusobno razračunavanje i uništenje.

Nemaju strpljenja, pa još i prije izbora žele na silu jedni od drugih oteti vlast u Širokome Brijegu, odnosno u Grudama. Na federalnoj i državnoj razini opet će ostati samo žal i jadikovanje zbog neravnopravnosti, političke marginalizacije i podređenosti.

Za sada se slično ponaša i Sulejman Tihić i njegova SDA. Oni još ne zalaze u teritorij Milorada Dodika, tu su ulogu prepustili Harisu Silajdžiću. Tihiću je važnije homogenizirati i disciplinirati članstvo SDA kako bi njegov kandidat Bakir Izetbegović eliminirao Silajdžića iz državnoga Predsjedništva. U pragmatičnom smislu, Sulejmanu Tihiću više glavobolje trenutačno zadaje Haris Silajdžić nego Milorad Dodik. Tihić vjeruje kako ima vremena nakon izbora obnoviti frontu sa svojim “prudskim” partnerom. Sve u svemu, vlast će ostati u istim rukama.

piše: V. Klepić

Milorad Davidović, svjedok na suđenju Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu

U nastavku iskaza na suđenju bivšim čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, svedok optužbe Milorad Davidović je primetio kako su naknadno mnogi pokušali da sebi pripišu zasluge za razoružavanje i hapšenje pripadnika pravojnih formacija u Republici Srpskoj. Vladajuće strukture bosanskih Srba su, po njemu, činile to kada je postalo jasno da bi neki od njih mogli da budu pozvani na odgovornost pred Tribunalom i lokalnim sudovima.
Davidović, bivši inspektor u jugoslovenskom Saveznom SUP, je u julu 1992. godine sa brigadom specijalaca upućen u Republiku Srpsku sa zadatkom da hapsi pripadnike paravojnih formacija U akciji su, pod njegovom komandom, učestvovali i specijalne jedinice MUP RS i VRS. Davidović kaže da lično “nije očekivao priznanje za to” i da ga ne iznenađuje što se zasluge za hapšenje “Žutih osa” u Zvorniku, “Crvenih beretki” u Brčkom, kao i nekih drugih paravojnih grupa, danas pripisuju policiji i vojsci Republike Srpske.

Svedok je juče naveo da mu je tadašnji ministar policije RS Mićo Stanišić “dao odrešene ruke” da hapsi pripadnike dobrovoljačkih jedinica koji krše zakon, bez obzira kome pripadaju. Danas, u dodatnom ispitivanju, tužilac ga je podsetio da je istražiteljima izjavio da se Stanišić dogovarao sa Željkom Ražnatovićem Arkanom da dođe u Sarajevo i slobodno zadrži sve što opljačka, a da osvojene teritorije ostavi bosanskim Srbima. Davidović je objasnio da je tu informaciju dobio od Ratka Mladića, aprila 1992. na sastanku u Lukavici. Mladić mu je tada, kaže, objašnjavao da paravojne formacije “ne dolaze slučajno niti spontano, nego da imaju nečiju zaštitu” i kao primer je naveo navodni dogovor Stanišića i Arkana.

Na pitanja o masakru bjeljinske porodice Sarajlić iz septembra 1992. godine, Davidović kaže da mu je Duško Malović priznao da je njegova jedinica ubila tu porodicu, po nalogu Drage Vukovića, šefa službe bezbednosti u bijeljinskom SUP. Stanišić je tada bio direktno nadređen Maloviću ali svedok tvrdi da je lokalna policija pokušavala na sve načine da prikrije ta ubistva i da nije video nijedan dokument kojim se ministar policije izveštava o masakru.

Suđenje Mići Stanišiću, prvom ministru policije Republike Srpske i Stojanu Župljaninu, bivšem načelniku Centra službi bezbednosti (CSB) Banja Luka biće nastavljeno sutra. Njih dvojica se terete za progon, zatvaranje, mučenje i ubistva bosanskih Hrvata i Muslimana tokom 1992. godine u dvadeset bosansko-hercegovačkih opština.

sense

Vijećnica gori (Sarajevo, 1992)

“Sklonite se ljudi pobogu. Pucaće opet, sigurno!”, pokušavao je čovjek srednjih godina u vatrogasnoj uniformi, upozoriti nekolicinu zaleđenih lica koja su virila sa prozora zgrada u neposrednoj blizini najljepše biblioteke na svijetu.

Vatrogasci su pokušavali obuzdati vatru koja je kišom zapaljive municije te 1992. godine počela da guta postojanje, u noći sa 25. na 26. august. Iako je protiv sebe imala najhrabrije koji su pod granatama i mecima pokušavali spasiti što se spasiti da, vatra se nije predavala. Hranila se raritetnim primjercima papirnatog znamenja koje se godinama skupljalo i čuvalo u jednoj od najljepših i arhitektonskih “najnemogućijih” zgrada u gradu koji je samo nekoliko mjeseci ranije imao sve. A onda je gotovo preko noći počeo gubiti slovo po slovo, red po red, stranicu po stranicu, život po život. Ubicama nije bilo dovoljno masakrirati ljude. Trebalo im je i ubijanje uspomena, uništenje znanja, spaljivanje postojanja.

Vijećnica je gorila danima. Razbuktali oganj i crni dim su maglili pogled. Vatra koja je spaljivala stotine godina, tih je avgustovskih dana ledila krv u žilama. “Baš ništa im nije sveto”, vrištala su nijema lica Sarajlija u nevjerici.

U noći sa 25. na 26. august 1992. godine četnici su zapalili sarajevsku Vijećnicu. U požaru koji je uslijedio nakon granatiranja unutrašnjost je potpuno. U vatrenoj stihiji je zauvijek nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, većina knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o istoriji Bosne i Hercegovine.

Bilo je to svjesno rušenje. Svjesno je ubijana nada. Svjesno se sravnjavala vrijednost. Svjesno i, kako danas vidimo, potpuno uspješno.

Iako se tokom narednih nekoliko godina činilo da Sarajevo uspjeva ne predati se, zatim “kad je stalo” ne dozvoliti svemu što ga je ubijalo da nadvlada, danas svjedočimo da je tada samo započeto rušenje koje danas na nekim novim neprimjerenim temeljima stvara neke “nove vrijednosti” koje sa zdravim razumom nemaju veze. Tadašnja krajnost neshvaćenih kulminirala je i pretvorila se u drugu krajnost uvjerenih u ispravnost besmisla.

Vijećnica 1992 (foto: Roger Richards)

Osamnaest godina nakon tada spaljene sadašnjosti, danas tek dijelom obnovljena Vijećnica spomenik je aktuelnoj bezvrijednoj sadašnjosti koju niko neće pamtiti. Nakon što smo prije 18 godina spaljeni, danas smo prevareni i poniženi. U vlastitom gradu smo građani petog reda. Uče nas kako se hoda po asfaltu oni koji se netom s asfaltom upoznaše.

Danas se tišinom sjećamo noći 25. na 26. august 1992. godine, noći kada je izgorilo naše postojanje. Ne kukamo. Tišinom se ne kuka. Tišinom se trpi. Dok konačno, neprilagođeni, prsnemo.

piše: Nermin Čengić

Veselin Vlahović - Batko (Monstrum s Grbavice)

“Tužilaštvo BiH očekuje da Veselin Vlahović Batko što prije bude izručen vlastima BiH i iznenađeni smo odlukom španskog ekstradicijskog suda da se njegovo izručenje obustavlja. Takva odluka nas je šokirala, jer se očekivalo da se u narednih nekoliko dana desi ta ekstradicija.”, izjavio je glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

U Tužilaštvu se nadaju da je riječ o nesporazumu i administrativnoj grešci.

“U procesu priprema ove ekstradicije i same španske institucije su insistirale da se to završi do kraja ovog mjeseca, što je svim policijskim i pravosudnim agencijama i institucijama BiH predstavljalo prilično kratak rok. Ipak, sve potrebne logističke i sigurnosne mjere su bile poduzete i za ekstradiciju je sve bilo spremno.”, kaže Grubešić.

U Tužilaštvu BiH očekuju da će organi BiH i Španije uskoro ispitati o čemu se radi i da će izručenje biti realizirano što je moguće prije. Ekstradicijski sudija u Madridu je u slučaju koji ova država vodi protiv Vlahovića došao do novih saznanja o njegovim počinjenim krivičnim djelima u Španiji, što je razlog obustavljanja najavljenog postupka njegovog izručenja BiH.

Vlahovića se tereti za više krivičnih djela u Španiji zbog čega su tamošnje vlasti odlučile odgoditi izručenje sve dok ne izdrži kaznu za počinjena djela u toj zemlji – zatvorsku kaznu u trajanju od četiri godine. Datum konačnog izručenja Vlahovića bit će poznat nakon donošenja presude o počinjenim krivičnim djelima u Španiji, priopćeno je iz Ministarstva sigurnosti BiH.

Korisnici Zavoda Drin u Fojnici

Adresa prikupljanja pomoći tokom trajanja akcije je ulica Nikole Šopa 52a (zgrada MZ Stup Sarajevo), svakim radnim danom od 9 do 16 sati. Adresa za dostavljenje pomoći preko vikenda i poslije radnog vremena je ulica Azići 25, Stup, Sarajevo. Svi zainteresirani za učešće u ovoj akciji više detalja mogu dobiti na 061 578 576 (Naida).

Djelatnost Zavoda je socijalno i zdravstveno zbrinjavanje, osposobljavanje za samostalan život, rad prema preostalim sposobnostima i sklonostima, provođenje radne aktivnosti lica sa invaliditetom i smetnjama u psihičkom razvoju umjerenog, težeg i teškog stepena, lica sa kombinovanim smetnjama, kao i lica kod kojih je završeno liječenje u zdravstvenim ustanovama.

Zbrinjavanje podrazumijeva smještaj, ishranu, njegu, pružanje primarne zdravstvene zaštite, edukaciju i rehabilitaciju, očuvanje ranije stečenih navika, razvijanje i usvajanje novih znanja, sposobnosti i vještina, zadovoljavanje kulturnih i socijalnih potreba.

Zavodu trenutno ima 520 korisnika svih uzrasta koji imaju priliku da se obučavaju i rade u radionicama za izradu sitnih predmeta od drveta, stolarska radionica i radionica tekstila i kože, gdje lica sa nešto lakšim stepenom oštećenja aktivno doprinose izradi atraktivnih predmeta i ukrasa.

Više informacija o Zavodu Drin možete dobiti na zavodmil.ba

Groblje ubijenih Sarajlija na Kovačima

Poštovani gradonačelniče Behmen,

obraćam Vam se prijedlogom da Grad Sarajevo inicira i koordinira akciju građana glavnog grada Bosne i Hercegovine koja bi rezultirala tužbom protiv Republike Srbije sa zahtjevom za plaćanje odštete za ubistva i ranjavanja Sarajlija, te uništenje njihovih materijalnih dobara, koja je počinila Vojska Jugoslavije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Motiv mog prijedloga leži u činjenici da je Republika Srbija, preko svog Ministarstva pravde, pred sudom u Londonu, povodom zahtjeva za izručenje gospodina Ejupa Ganića, zvanično potvrdila da je u Bosni i Hercegovini do 15. maja 1992. godine vođen međunarodni vojni sukob u kojem je učestvovala Vojska Jugoslavije pod komandom vlasti u Beogradu. Kao što Vam je poznato, ova i formalno data izjava u potpunoj je suprotnosti sa stavom Srbije pred Međunarodnim sudom pravde povodom tužbe Bosne i Hercegovine, kojim je zvanični Beograd negirao vojni angažman Srbije u “građanskom ratu” u Bosni i Hercegovini.

Priznanje Republike Srbije, međunarodnopravne sljednice jugoslovenske države, da su do 15. maja 1992. godine njene vojne snage učestvovale u ratu u Bosni i Hercegovini, formalno nespornim čini barem taj period agresije na našu državu. Kao i drugim građanima Sarajeva koji su opsadu proveli u svom gradu, poznato Vam je koliko je civila ubijeno i ranjeno, te koliko je materijalnih dobara uništeno u Sarajevu granatiranjem i snajperskim djelovanjem Vojske Jugoslavije u periodu do 15. maja 1992. godine. Zato Vam predlažem da hitno organizirate prikupljanje preciznih podataka o rezultatima zločina Vojske Jugoslavije nad Sarajevom i Sarajlijama u navedenom periodu. Sakupljanje ovih činjenica i evidentiranje preživjelih svjedoka zločina, uz nesumnjivo postojanje pravnog osnova za tužbu, neophodno je pravnim zastupnicima koje bi, u ime svojih građana, mogla angažirati gradska uprava na čijem ste čelu. Uvjeren sam da iskustvo iz našeg bliskog susjedstva, u kojem je Republika Crna Gora naknadom općini Konavle za ukradenu stoku započela plaćanje ratnih šteta crnogorskog pohoda na Dubrovnik, i Vama nalaže akciju usmjerenu na obeštećenje Sarajeva i Sarajlija od strane Republike Srbije.

Poštovani gradonačelniče Behmen, siguran sam da dijelite moje uvjerenje da bi pravična nadoknada za dio zločina nad Sarajevom predstavljala doprinos prevazilaženju bliske traumatične prošlosti i učvršćivanju prijateljskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Srbije, Sarajeva i Beograda. Naravno, pravično rješenje povodom zahtjeva Republici Srbiji za naknadu štete ne može se i ne smije razumijevati kao kažnjavanje za zločine građana Srbije i srpskog naroda, baš kao što se ni krivica njemačkih fašističkih vlasti ne može pripisivati građanima Njemačke i njemačkom narodu, čija je država i decenijama nakon Hitlera plaćala odštete za počinjene zločine mnogim državama, uključujući i nekadašnju Jugoslaviju.

S poštovanjem, Senad Pećanin

Art kino Kriterion Sarajevo

Više o svemu sasznajte od Vildane Drljević, direktorice Fondacije Kriterion.

“Nakon četiri godine postojanja Fondacije Kriterion, konačno smo u prostorijama kina Tesla pronašli lokaciju za implementaciju projekta Art kino Kriterion Sarajevo. Nakon godinu dana detaljnih pregovora potpisan je dugoročni ugovor o unajmljivanju prostorija.”, rekla je tim povodom Vildana Drljević direktorica Fondacija Kritrerion.

Ovaj ugovor je rezultat velikog strpljenja, upornosti i predanog rada, i prije svega rezultat vjere samog tima Kriteriona, inicijatora projekta YUA fondacije kao i građana Sarajeva koji su protekle četiri godine vjerno pratili i podržavali program Kriteriona.

Ugovor je potpisan pod specifičnim uslovima koji podrazumijevaju period unajmljivanja od 15 godina, pravom preće kupnje, te adaptacijom prostora od strane Kriteriona, a sve u cilju bolje usluge građanima Sarajeva.

Adaptacija podrazumijeva krupne investicijske zahvate, poput izmjene kompletnog klima- ventilacijonog i grijnog sistema, izolacije i mijenjanje toaletnih prostorija, kao i adekvatno usklađivanje strujnih i plinskih instalacija u skladu sa novim standardima, o čemu su više govorili tvorci idejnog rješenja.

“Ukupan iznos investiciji po našim dosadašnjim proračunima u same konstrukcijske radove iznose oko pola miliona konvertibilnih maraka, dok ukupna implementacija projekta u proteklom periodu i periodu ispred nas, u periodu od dvije godine, iznosi 1 milion KM. S ponosom želimo naglasiti da su Opština Centar i Grad Sarajevo još protekle godine odlučili podržati projekat u iznosu od 30% od ukupne vrijednosti, te stali rame uz rame sa našim inicijatorom projekta Young Urban Achivers Fondacijom iz Amsterdama, koji su projekat podržali u iznosu od 70% ukupne vrijednosti donacija. Planirana rekonstrukcija će trajati šest mjeseci, tako da svečano otvaranje Kriteriona možemo očekivati najkasnije u januaru 2011. godine”, saopštila je direktorica Drljević.

Projekat Kriteriona je značajan za grad Sarajevo iz dva razloga: zbog toga što predstavlja novitet, osvježenje na kulturnoj sceni grada, kao i zbog jedinstvenog plana zapošljavanja studenata po osnovu pola radnog vremena.

Fondacija Kriterion Sarajevo ima za cilj gradu Sarajevo podariti prvo art kino u historiji grada, pa i države Bosne i Hercegovine, koje će, osim osnovne svrhe art kina težiti da postigne nivo kulturnog stage-a. Naime, osim prikazivanja filmova art i nezavisne produkcije, Kriterion prakticira organizaciju svih popratnih aktivnosti vezanih za kinematografiju- festivala, koncerata, izložbi, prezentacija novih medija, radionica…

Osnovni cilj Kriteriona je postati jezgra kreiranja i implementiranja noviteta, kroz izraz novih generacija, jer Kriterion postoji radi građana Sarajeva i diše zajedno sa njihovim potrebama, pa će Kriterion postati labaratorija usavršavanja mladih profesionalaca u polju kulturne industrije – filma, event managmenta, marketinga, odnosa sa javnošću i ugostiteljstva.

“Sistem zapošljavanja studenata u Kriterionu je razvijen po principu pola radnog vremena uz rotirajući sistem, tj. po završetku studija nove generacije dolaze na mjesto starih i donose sa sobom talas novog vremena i ideja. Prenos znanja i iskustva dešava se u prelomnim fazama kada starije generacije prelaze u funkciju savjetodavnog odbora- te s tim principom zadržavamo znanje, energiju i iskustvo na jednom mjestu. U ovom momentu Kriterion zapošljava šest studenata, pod savjetodavnom palicom Upravnog odbora, te ima namjeru zaposliti jos 15 mladih ljudi prije samog otvaranja kina. Naime, konkurs će biti otvoren u naredna tri mjeseca, kako bi novi „kriterionovci“ bili odabrani na vrijeme i obučeni od strane starijih kolega, te od strane prijateljskog kina Kriterion Amsterdam, prije samog otvaranja. Putem razmjene studenata zaposlenika između dva Kriteriona dešava se razmjena između dva grada: Amsterdama i Sarajeva, što namjeravamo prakticirati i u budućnosti.”, najavljuje direktorica Fonacije.

Pred timom Kriteriona, u narednom periodu, stoji koordinacija radova tehničke prirode, i to, prvenstveno, građevinskih zahvata, te finalnih radova i uređenja enterijera. Za realizaciju plana rekonstrukcije predviđeno je šest mjeseci, tako da se otvaranje kina Kriterion može očekivati već u decembru 2010. ili januaru 2011. godine.

Darujte krv!

“Zbog povećane potrošnje krvi u Zavodu za transfuziologiju i uslijed povećanja broja saobraćajnih nesreća te samim tim i povećane potrebe za krvlju svih krvnih grupa, molimo sve one kojima to njihovo zdravstveno stanje dozvoljava da se odazovu ovom pozivu i daruju krv.”, pozivaju organizatori akcije.

Nadamo se da će ovaj poziv uticati na one koji do sada nisu bili davaoci i potaknuti ih da se odluče na ovaj tako mali korak koji nekome može spasiti život.

I zapamtite: Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor je čovjek – davaoc krvi. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo samo o dobrovoljnim davaocima krvi.

Za više informacija o akciji nazovite 061 578 576 (Naida)

Nezavisno od ove akcije svi zainteresovani za darivanje krvi se mogu obratiti na Zavod za transfuziologiju BiH, svakim radnim danom od 8 do 15 sati. U slučaju potrebe, prevoz do Zavoda obezbijeđen.

Zavod za transfuziologiju BiH
Čekaluša 86, Sarajevo
Telefon: 033 567 302

Prijavi se, pusti glas - Sve u životu je stvar izbora

Ukoliko ste iz Prijedora, Mostara, Doboja, Zenice, Brčkog, Bijeljine, Tuzle, Banja Luke, Sarajeva ili njihove neposredne okoline popunite sve podatke u OVOM formularu i dokument pošaljite na email adresu: maticnibroj@gmail.com.

Uz dokument, pošaljite dva vaša snimka u “mp3″ formatu i imenujte ih po sljedećem primjeru:
Ime benda – Naziv pjesme.mp3
(primjer: Letu štuke – Minimalizam.mp3)

Bend može dostaviti kandidaturu isključivo za grad iz kojeg potiče.

Ukoliko budete izabrani, na dan koncerta ćete na promo štandu na trgu dobiti priliku da animirate što veći broj prolaznika da vam daju šansu i da glasaju za vas. Bend koji dobije najviše glasova biće predgrupa najpoznatijem bosanskohercegovačkom bendu Letu štuke i dobiće honorar od 500 konvertibilnih maraka.

>> Formular za prijavu benda

Dakle, za prestiž i petsto ka-em-čiča trebate uraditi sljedeće:
1. Popunite sve tražene informacije u OVOM formularu
2. Pošaljite popunjen dokument na email adresu: maticnibroj@gmail.com
3. Za dan izbora osmislite svoju kampanju, promo materijal i način komunikacije sa prolaznicima
4. O tome da li smo vas izabrali da se predstavite svojim sugrađanima, dobićete obavijest 25. avgusta 2010. godine u 14 sati, na email adresu sa koje ste poslali svoju prijavu.

I know where to find KRITERION!

“Dođite i budite dio kulturne historije našega grada. Budite među prvima koji će ući u prvo Art House kino u Sarajevu!”, pozivaju radosni organizatori koji, nakon višegodišnje borbe za svoj cilj, sada s osmjehom na licu mogu svim Sarajlijama i gostima glavnog grada poželiti dobrodošlicu u Art kino KRITERION.

Za odličan provod pobrinuće se sjajna DJ/VJ ekipa koja je mnogo puta do sada dala podršku Kriterionu:

- Audio InFunktion.
- Repetitor VJz
- VJ Agotha / Amila Hrustić

mapa područja

Pogledajte mapu

Nagrađeni na 16. Sarajevo Film Festivalu

Sarajevo Film Festival svakako je, za šesnaest godina postojanja, uspio postati najveći kulturni događaj Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a zasigurno je i najznačajnija filmska manifestacija u regionu. I ove godine su obarani rekordi, domaćini i posjetioci su zadovoljniji nego ranije. Uopšte, proteklih devet dana nam je donijelo potpuno rasterećenje od ne baš blještave svakodnevnice. “Preživjeli” smo novih devet dana života kakav bismo mogli i trebali imati tokom cijele godine ako bismo se malo potrudili da se ponašamo kao ekipa koja priprema ovo “čudo”.

Mnogi gosti, poznati i nepoznati su prodefilovali glavnim gradom Bosne i Hercegovine. Donijeli su nam osmjeh, dali smo im osmjeh. Niko se još požalio nije, a kako se moglo vidjeti na ulicama Sarajeva od 23. do 31. jula, nije se imalo na šta ni žaliti. Devet savršenih dana kakvih nam svakako treba mnogo više.

U nastavku pogledajte nagrađene na 16. Sarajevo Film Festivalu…

TAKMIČARSKI PROGRAM – IGRANI FILM
Srce Sarajeva za najbolji film: TILVA ROŠ (Srbija)
Specijalna nagrada žirija: SZELID TEREMTES (Nizozemska, Njemačka, Austrija)
Srce Sarajeva za najbolju glumicu: Mirela Oprisor (Rumunija)
Srce Sarajeva za najboljeg glumca: Marko Todorović (Srbija)

TAKMIČARSKI PROGRAM – KRATKI FILM
Srce Sarajeva za najbolji film: ŽUTI MJESEC (Hrvatska)
Specijalna plaketa žirija: NESPAVANJE NE UBIJA (Hrvatska) i STANKA SE PRIBIRA VKASHTI (Bugarska)

TAKMIČARSKI PROGRAM – DOKUMENTARNI FILM
Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film: SHIVACKITE (Makedonija, Njemačka)
Nagrada za ljudska prava: MILA TRAŽI SENIDU (Hrvatska)

POČASNO PRIZNANJE SRCE SARAJEVA
Dieter Kosslick, Direktor Internacionalnog filmskog festivala u Berlinu

CINELINK NAGRADE
EAVE stipendija: Snežana Penev
EXCELLENCE nagrada: Circles, Srdan Golubović
Living Pictures nagrada: Necromancer, Arpad Bogdan
International Relations Arte nagrada: Our everyday life, Ines Tanović
CNC nagrada: Hier, Balint Kenyeres
Eurimages nagrada: Wolf, Bogdan Mustata

CineLink Work in Progress nagrade
RestArt nagrada: The Slut, Hagar Ben Sher
Post Republic nagrada: Broken Mussels, Seyfetin Tokmak

KATRIN CARTLIDGE FONDACIJA
Ove godine je po peti put dodijeljena jednogodišnja stipendija inspirisana likom i djelom preminule britanske glumice Katrin Cartlidge. Dobitnik stipendije je Institut Cine sa Haitija. Ovogodišnjeg dobitnika stipendije izabrala je i publici predstavila kustosica Annie Nocenti.

Sarajevski ratni tunel (Tunel spasa)

Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dvije teritorije (Dobrinja i Butmir) koje je su bile pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Tunel je dug oko 720 metara, a visok, zavisno od dijela, između 1,5 metara 1,8 metara.

Tunel se u zvaničnim razgovorima Armije RBIH i Ujedinjenih nacija vodio pod imenom “Tunel kojeg nema” i u vremenu Opsade je važio za najstrožiju tajnu Sarajeva jer je kroz njega u Sarajevo dolazila hrana, cigarete, oružje…

Tokom 1994. godine kroz tunelom su postavljene šine po kojima su išla niska kolica kako bi prebacivanje robe lakše išlo.

Iste 1994. godine za tunel je saznala Vojska Republike Srpske, koja je po naredbi ratnog zločinca Ratka Mladića, nesupješno pokušavala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice potopiti jedini zemni spoj grada sa ostatkom svijeta.

Kuća Kolarevih (ulaz u Sarajevski ratni tunel - Tunel spasa)

Država nije zaintreresovana za ovu jedinstvenu uspomenu na ubijanje jednog grada, pa je danas u kući porodice Kolar, na isključivo ličnu inicijativu vlasnika kuće postavljena autentična muzejska postavka koja svjedoči o jednom bezumnom vremenu.