Govor mržnje i primitivno huškanje su odraz dobrog odgoja i pristojne komunikacije Mustafe Cerića.
To što je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, iz duhovnih uskočio u neke druge vode i nije neka novost. Nije iznenađenje ni to da je, ovog puta u intervju za svebošnjački nacionalni magazin panBošnjak, velikodušno dijelio lekcije iz politike, sociologije, historije, a najmanje one iz teologije. Hoće to reis. Ali neće da skine ahmediju dok se brčka u svjetovnim vodama. Možda misli da se bez nje ne bi mogao održavati na površini. Ili ga to, možda asocira na mrski mu sekularizam? Bit će da je oboje.
Čime nas to zabavlja pontifex maximus Islamske zajednice u BiH, a i šire? Govoreći o svom životnom putu, priča reis, lijepo mu je bilo u Zagrebu. Tu je, kaže, rahmetli Alija Izetbegović prvi put javno progovorio nakon izlaska iz zatvora i tu se, veli, rodila i ideja o političkom organiziranju bošnjačkog naroda. Ne kaže nam reis je li on sam imao ikakvu ulogu u tom političkom organiziranju. Možda i nije, a možda ipak jeste. Pametnom je i išaret dosta.
Mustafa Cerić: Bosna zemlja Bošnjaka i ostalih.
Komentariše reis i izborni sistem, pa nam otkriva kako je princip “jedan čovjek-jedan glas” civilizacijska i demokratska tekovina, pa još dodaje da “nema alternativu”. Lijepo je što reis misli o civilizacijskim i demokratskim tekovinama, ali zaboravlja kazati da bez poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda civilizovanog i demokratskog svijeta ne može biti. Između ostalog i bez prava svakog čovjeka da ne bude diskriminiran zbog svoje nacionalne, vjerske, rasne, polne pripadnosti ili uvjerenja. Pa kada je, nažalost već bivši, ministar obrazovanja pokušao prekinuti diskriminaciju djece koja ne pohađaju vjeronauku, reis je protiv njega pokrenuo žestoku i krajnje primitivnu huškačku kampanju, uz podršku upravo one političke organizacije čije je idejno rođenje spominjao u kontekstu svog službovanja u Zagrebu. Eto, tu više ni išaret nije potreban.
Osim toga, projicira nam reis i svoju viziju države. Svašta je tu efendija “udrobio”, od spominjanja nacionalne države Bošnjaka, preko panbošnjakizma do poistovjećivanja Dobrih Bošnjana i Bošnjaka. Ispade po reisu da Bošnjaci sada zaslužuju svojevrstan zakašnjeli nacionalni pubertet, pa da bude, kako kaže “Bosna zemlja Bošnjaka i ostalih”. Toliko o Cerićevoj opredijeljenosti za građansku državu, o kojoj bi naivni mogli steći iluzije čitajući njegovo zalaganje za princip “jedan čovjek-jedan glas”.
Tata naprednog koncepta: Dobrica Ćosić
Hoće reis da aktivno sudjeluje u “pokretanju, promoviranju i razvijanju” koncepta panbošnjakizma. Nacional-romantizam vjerskog vođe se tu ne zaustavlja, već evoluira u mesijansko kvazireligijsko promoviranje vjere u “sigurnu zemlju”, poredeći je sa vjerom drugih naroda u “obećanu zemlju”. Eto, nakon panarabizma, pansrbizma, pankroatizma, sad nam još fali i panbošnjakizam. Ako može Ćosić, može i Cerić. Napredan politički koncept, nema šta.
Daje reis i neko svoje tumačenje Bosne i Hercegovine, pa samouvjereno veli da je ono prvo, kao, država, a ono drugo, kao, pokrajina, pa zvanični naziv svoje države tumači namjerama “slabljenja do uništenja bosanske države, a time i bosanskog, odnosno bošnjačkog naroda”. Ne znamo o kakvom tipu države reis zbori, ali očigledno je da zaboravlja na činjenicu da je ZAVNOBiH 1943. godine udario temelje savremene bh državnosti, i to ne Bosne kao države, a Hercegovine kao pokrajine, već Bosne i Hercegovine. Može li se ovakvo tumačenje dovesti u vezu sa političkim krugovima, koji bi najradije gospodarili nekom bosanskom fildžan državom, u kojoj Hercegovini mjesta nema?
Nedžad Latić: Postkomunistički, ateističko-mušrički medijI u Sarajevu iza kojih stoje strani diplomatski centri moći, pa i obavještajne službe.
Neuko poistovjećivanje dobrih Bošnjana i Bošnjaka je još jedna omiljena reisovština. Zna li reis da su dobri Bošnjani zapravo predstavljali socijalno-ekonomski sloj slobodnih ljudi, tj. plemstva u srednjovjekovnom feudalnom društvu i da se taj termin ne može nikako izjednačavati sa današnjim pojmom bošnjačkog naroda? Izgleda da ne zna. Priželjkuje reis snažne i odvažne vođe bošnjačkog naroda. Znači, Bošnjaci trebaju imati snažnog vođu, koji će stajati na čelu bošnjačke nacionalne države (Hercegovinu zaboravite), u kojoj će glavni biti Bošnjaci (koji su u stvari isto što i dobri Bošnjani), pa onda mogu imati i princip “jedan čovjek-jedan glas” i to na izborima na kojima će redovno pobjeđivati politička organizacija Bošnjaka (vjerojatno ona koja je idejno utemeljena tokom reisovog zagrebačkog službovanja ili neka njoj nalik), a svi skupa će isijavati panbošnjakizmom kao zvijezdom vodiljom svih Bošnjaka na dunjaluku. Eto prave pozadine reisove slatkorječivosti o građanskoj državi po principu “jedan čovjek-jedan glas”. Ništa drugo nego maska iza koje se kriju unitarističke nakane.
Nakon što mu je, tokom intervjua, Nedžad Latić nabacio tezu o napadima “postkomunističkih, ateističko-mušričkih medija u Sarajevu iza kojih stoje strani diplomatski centri moći, pa i obavještajne službe”, a koji su, kako kaže, izgubili bitku sa reisom, Cerić je progovorio nešto i o nedostatku ljudskog odgoja u komunikaciji s ljudima, smatrajući valjda svoj sopstveni govor mržnje i primitivno huškanje, kakvo je pokazao tokom kampanje protiv bivšeg ministra Emira Suljagića, za odraz dobrog odgoja i pristojnu komunikaciju.
Držanje: Cerić voli Zukorlića
Savjetuje reis Bošnjacima u Sandžaku da se “drže zajedno sa muftijom Muamerom Zukorlićem”. Ovaj Cerićev sljedbenik je u brzini političkog djelovanja nadmašio svog učitelja, pa se, svakako, sa ahmedijom na glavi, zaputio u ubiranje glasova na predsjedničkim izborima u Srbiji. Da li je to samo proba za neko buduće političko djelovanje reisa Cerića ili ne, ostaje da se vidi. Ipak, reisova podrška Zukorliću nikoga ne čudi, jer
similis simili gaudet.
piše: Goran Behmen
