U iščekivanju nesavršene pravde: Budućnost procesa

Ratko Mladić u trenutku nailaska ludila (Haag, 4. juli 2011)

Optužnica protiv Mladića izuzetno je složena i suđenje će, jednom kad počne, biti dugotrajno. Možemo očekivati da će proći barem tri ili četiri godine prije donošenja drugostupanjske presude. Proces protiv Mladića utjecat će i na planove o zatvaranju Tribunala i radu Rezidualnog mehanizma koje je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo prije nekoliko mjeseci kako bi naslijedio MKSJ.

Trajanje procesa uvelike će ovisiti o odlukama koje u sljedećim mjesecima donese Tužiteljstvo, ali i Sud. Suđenje Karadžiću povremeno se prekida kako bi se optuženiku dala prilika da zajedno s timom koji mu pomaže (iako se sam zastupa pred Sudom) prouči tisuće stranica svjedočenja i dokumenata uloženih u dokaze. Taj proces i optužnica koja sadrži gotovo iste optužbe kao i ona protiv Mladića dobar je pokazatelj toga što možemo očekivati u smislu vremena potrebnog za suđenje. Bilo je govora o spajanju barem dijela predmeta Mladić s Karadžićem (dijela koji se tiče Srebrenice), no odluka o tome još nije donesena. Iz Tužiteljstva se ovih dana čuju procjene kako je takvo spajanje ipak sve manje izvjesno.

Kako bi se proces skratilo, izjave koje su svjedoci davali na ranijim suđenjima bit će uvrštene u dokaze, a obrana će svjedoke uglavnom samo unakrsno ispitivati. Neki svjedoci pred Sudom su se pojavili u već nekoliko suđenja i njihovim su svjedočenjima suci već ranije povjerovali. Upravo zato, Tužiteljstvo će ih pozvati opet. Tužiteljstvo trenutno zastupaju iskusni Dermot Groome i Peter McCloskey – obojica su radili u predmetima u kojima su optuženici bili bosanski Srbi i imaju višegodišnje iskustvo rada u Tužiteljstvu.

U za sada još uvijek dalekoj budućnosti punoj nepoznanica, bit će zanimljivo vidjeti kakvu će argumentaciju iznositi obrana, koje će biti osnovne teze i tko će ih s mjesta svjedoka pokušati potvrditi. U tom smislu, predstavnici obrane morat će biti maštoviti i snalažljivi, jer dokazi koje smo do danas imali prilike vidjeti u sudnicama haaškog suda njihovom branjeniku ne idu u korist.

Troškove obrane će, čini se, barem djelomično, snositi i porezni obveznici Republike Srpske, budući da će manji entitet kroz zakladu ’Pomoć’ veteranske organizacije RS-a sufinancirati taj pothvat. Treba spomenuti da je, naravno, dio tih sredstava (za sad ukupno oko 50 tisuća Eura) došao od istih onih koje je taj nekadašnji režim protjerao – povratnika, rodbine žrtava iz Srebrenice koja se danas vratila u taj kraj. Cinizam koji ta činjenica predstavlja nije lako prihvatiti. Inače, Mladić, ukoliko ne može sam platiti obranu, ima pravo na sredstva koja mu u tu svrhu dodjeljuje UN. Za duga i složena suđenja, iznos uložen u obranu može se brojiti u stotinama tisuća eura.

Često se od strane obrane može čuti da ne postoji ’jednakost oružja’, da Tužiteljstvo ima na raspolaganju više sredstava i više ljudi za rad na predmetu. To jest točno, no isto je tako točno i da je teret dokazivanja na Tužiteljstvu te da Sudsko vijeće tijekom čitavog procesa daje obrani mogućnost da dobije dodatno vrijeme za pripremu. Rasprave o tome kako se raspoređuje sredstva, koliko vremena pojedina strana ima za pripremu i koliko dokumenata treba biti dano drugoj strani sigurno će biti tema nadolazećih rasprava.

Bez sumnje, Mladiću treba dati vremena da se pripremi. Da bi suđenje bilo u skladu s međunarodnim standardima, pošteno i transparentno, a to je ono što to suđenje mora biti kako bi presuda bili relevantna, njegov tim obrane mora imati dovoljno vremena za pripremu. Neovisno o tome tko je optuženik, on mora imati priliku da se brani od optužbi koje mu se stavlja na teret. Tužiteljstvo je više manje spremno, budući da je riječ uglavnom o dokazima i svjedocima korištenima u ranijim predmetima, no zbog priprema obrane proces bi mogao početi tek tijekom 2012.

nastavak: Umjesto zaključka

« prethodni dio: Dokazi

« nazad