Vincent van Gogh (1853 – 1890)

Ime Vincenta van Gogha ne treba posebno isticati. I najveći laici znaju za ovog velikana svjetskog slikarstva. Njegovo čuvenje je došlo do svih, čak i onih koji se ne razumiju u slikarstvo, a zahvaljujući čuvenom potezu otsjecanja vlastitog uha.

Vincent je bio slikar, grafičar i crtač. Rođen je 30. marta 1853. godine u nizozemskom Zundertu. Živio je u Haagu gdje je radio kao prodavač slika, nakon čega je poslat u u London gdje je proveo pelriod od 1873. do 1876. godine. U tamišnjoj trgovini je slika se zainteresovao za slikanje i nastojao postati slikar.

Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod uticajem idealista poput Belgijanca Jean-François Milleta. Nakon upoznavanja sa slikarom Mauveom 1881. godine, dobija podršku i prve savjete o likovnoj umjetnosti.

Već u samom početku se u njegovom likovnom izrazu sve jasnije primjeti značajna crta humanoj zanesenosti. Strastveno se opredjeljuje za prikazivanje života seljaka i radnika, koji se muče obrađujući zemlju kako bi se izborili za preživljavanje. U tom razdoblju slika tamne slike malog formata, i gotovo sve su u crnom tonu. Van Goghove slike su tada blijede, izražajne, ali zato brutalne do granica karikature, To nije nimalo čudno obzirom da ih je slikala svijest izolovanog i tjeskobnokg čovjeka koji prolazi konstantne krize.

Van Gogh neprestano i strastveno crta tražeći i primajući savjete sa svih strana. Tri mjeseca boravi na akademiji u Antwerpenu, kako bi nadoknadio zanatske nedostatke. Međutim, njegova nemirna priroda ga tjera u Pariz gdje živi njegov brat Théo. Početkom 1886. godine konačno je u Parizu gdje postaje Cormonov učenik. U naredne četiri godine Van Gogh doživljava veliku evoluciju svog izraza.

Od 1887. godine njegov se pristup radikalno mijenja, nije pretenciozno reći regeneraciše. Primjetne su arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz potcrtani grafizam. Vincent traži sintezu u pojednostavljenju. Njegov novi izraz sve jače se ispoljava, isključuje sjene i modelaciju. Primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike iscrtava tamnom bojom. Tokom 1888. godine izbacuje sliku za slikom, a njegove boje se pod mediteranskim nebom žare, sjaje, čak blistaju kao da preuzimaju iskričavost samog Sunca. Van Gogh slika i samo Sunce u punom žaru.

Na njegov poziv u Arles stiže Paul Gauguin, kako bi zajednički pronalazili nove dimenzije i izraze. Međutim, ubrzo se dešavaju velike turbulencije u njihovom odnosu, a stvari idu dotle da jedne noći tokom žučne rasprave Vincent u nastupu ludila kreće da da ubije Gauguina. Kada je došao sebi odlučuje samog sebe kazniti i reže svoje uho britvom, nakon čega dobija snažan epileptični napad. Gauguin ga napušta i odlazi u Pariz, a van Gogh postaje stanar psihijatrijske bolnice.

U bolnici Vincent strastveno stvara. Njegove boje dobijaju veći intenzitet. Bez predaha slika i crta. Radom nastoji nadjačati svoju duševnu bolest. Od 8. maja 1889. godine je liječenje nastavlja u francuskom Saint-Rémy-de-Provence, gdje počinje slikati čemprese i masline. Tada nastaje njegova čuvena ‘Zvjezdana noć’.

Svom bratu Théu piše: ‘Vječno je pitanje, je li nam dano da prije smrti spoznamo samo jednu hemisferu. Što se mene tiče, odgovora nema, ali zvijezde me uvijek potiču na razmišljanje.’

Naredne godine seli u Auvers-sur-Oise na liječenje kod dr. Paula Gacheta kako bi bio bliže svom bratu. Van Gogh je svom bratu opisao dr. Gacheta: “Mislim da je bolesniji od mene, ili možemo reći jednako.”. Dr. Gachet je Van Gogha liječio crvenim naprstkom, biljkom kojom ga je Van Gogh i naslikao. Danas se smatra kako je ta biljka djelovala na slikarevu percepciju žute boje, s obzirom da pacijenti koji se njom liječe vide sve oko sebe u žutoj nijansi. Pretpostavlja se također da su Van Gogha mučile shizofrenija i manična depresija, koje također utiču na percepciju stvarnosti i raspoloženje. Jedna od posljednih Vincentovih slika je ‘Pšenična polja s vranama’.

‘Sve više vjerujem da ne treba proklinjati Gospoda zato što je svijet takav kakav je; radi se, prosto, o neuspjeloj skici.’

U 37. godini, depresivan, nemiran, iznuren, u trenutku paničnog predosjećaja strave, 27. jula 1890. godine u ruke uzima revolver. U polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao i ispaljuje metak u sebe. Dva dana kasnije (29. jula 1890.) umro je u svom krevetu. Pokopan je u Auvers-sur-Oiseu uz svog brata Théa koji je preminuo pola godine kasnije.

Vincent van Gogh je prethodnik evropskog ekspresionizma. U svojim slikama strastveno pokušava izraziti ono što se ne može izraziti. Jedan je od prvih umjetnika koji su deformisali prirodni oblik kako bi postigli što jaču i intezivniju izražajnost. Svaki njegov autoportret dio je njegove autobiografije i u njima se odražava drama njegove životne putanje. Uticaj Vincenta van Gogha je ogroman u cjelokupnom svjetskom slikarstvu. Iza sebe je ostavio zančajan opus od 850 slika i više od 900 crteža i akvarela.

---

---

« nazad

---