Virginia Woolf (1882 – 1941)

"Fatalno je za pisca da stalno misli na svoj spol; isto je tako fatalno živjeti prosto i jednostavno kao muškarac ili žena."

Datum: 28. 03. 2013 @ 0:01h

Rubrika: Memorija sjećanja

Dajte svoje mišljenje (0)

Virginia Woolf: Fatalno je za pisca da stalno misli na svoj spol; isto je tako fatalno živjeti prosto i jednostavno kao muškarac ili žena.

Virginia Woolf je jedna od ključnih autorica narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.

Adelaida Virginia je rođena u Londonu, 25. januar 1882. godine, u uglednoj viktorijanskoj intelektualno nastrojenoj porodici Stephen. Nakon očeve smrti sa sestrom Vanessom se seli u Bloomsbury, područje centralnog Londona koje je postalo okupljalište britanske inteligencije. Udaje za izdavača, pisca i društvenog aktivistu Leonarda Woolfa, 1912. godine.

Objavljuje svoj prvi roman ‘The Voyage Out’ 1915. godine, koji joj ne donosi veći proboj, ali ju fokusira na teme i izraz koji će ubuduće dominirati njenom umjetnošću što odiše lirskim pristupom stvarnosti i samoispitivanjem u analizi stanja ljudske (posebno ženske) psihe. Iz tog doba datiraju i njeni prvi nervni slomovi i napadi duboke psihičke depresije koji je prate do kraja života.

Među činovima

Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju nezavisnu izdavačku kuću ‘Hogarth Press’, koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginalizovanih pisaca.

Virginia Woolf: Najdraži, sigurna sam da ponovo ludim. Osjećam da ne možemo proći kroz još jedno od ovih groznih razdoblja. I neću se oporaviti ovaj put. Počinjem čuti glasove i ne mogu se koncentrirati. Stoga radim ono što se čini kao najbolja stvar…

Nakon dva nova romana: ‘Noć i dan’ (1919) i ‘Jakovova soba’ (1922), slijede velika ostvarenja književnog modernizma: romani ‘Gospođa Dalloway’ (1925), ‘Svjetionik’ (1927), ‘Valovi’ (1931). Poznata izdanja su i njene zbirke eseja i književnih kritika: ‘Svoj vlastiti prostor’ (1929) i ‘Tri gvineje’ (1938), te nešto konvencionalniji roman ‘Godine’ (1937).

U svom posljednjem velikom ostvarenju, romanu ‘Među činovima’ (1941), Virginia Woolf ponovo otkriva snažnu eksperimentalnu prozu, u kojoj su sažete njene opsesivne teme: ponovna kreacija svijeta kroz metaforizirani jezik; seksualna ambivalencija i, najvažnije, meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u fikcionaliziranom i estetiziranom prikazu skoro cijele engleske historije.

Mučena napadima duševne bolesti, očitovanu slušnim i vizuelnim halucinacijama i dubokom depresijom, pojačanim izbijanjem Drugog svjetskog rata, Virginia Woolf se odlučila na samoubistvo utapanjem u rijeci Ouse, nedaleko od imanja u saseškom Rodmellu. Umrla je 28. marta 1941. godine.

Uzdizana i poricana

Virginia Woolf: Velika većina ljudi ne osjeća odgovornost za svoje postupke.

Ocjena djela Virginije Woolf nije laka zbog nekoliko, a ponajviše političkih i društvenih faktora njenog doba. Njeni romani i kritički tekstovi su doživjeli snažno osporavanje poslije Drugog svjetskog rata. Bila je smatrana snobom, a njen fiktivni svijet sredstvom utaživanja vlastite egocentrične senzibilnosti bez većeg opšteeljudskoga značaja.

Na valu feminizma Virgiknia Woolf je ponovo potvrđena kao velika književnica i kao preteča feminističke ideologije. Poslije svih uzdizanja i poricanja, postignut je konsenzus: Virginia Woolf je jedna od najinovativnijih spisateljicka 20. vijeka.

Iza sebe je ostavila nesporna remek-djela u nekoliko romana, tri knjige kritika i eseja, te u velikom dnevniku ‘Diaries’, objavljenom 1977. godine u 5 svezaka.