27. 11. 2009 | rubrika: Iz mozga

Za-za grob spremni (Lakrdija u jednom činu)

Šta je struhlo u državi Lanjskoj? Il’ je snijeg, il’ su labudovi?
Snijeg nije mog’o, od mazije, a nisu ni labudovi, kad su se već davno zakocenuli.

piše: Ferida Abdagić

Na mnogobrojne molbe građana mjesne zajednice Zagrob, ali i obližnjih zajednica, ekipa TV magazina ’24 sahata/časa/ure’ uputila se na lice mjesta, kako bi istražili kakvi to otrovni plinovi ubijaju stanovnike ovog mjesta, smještenog u srcu države Lanjske…

Reportaža s terena

Ekipa se na licu mjesta uvjerava da se zrakom šire neki gadni smradovi. Stanje skoro pa apokaliptično. Po automobilima pada neka zelena prašina. Ljudi hodaju sa maskama na licu. Oni koji nemaju masku upadaju po cesti.

Pročulo se da je u Mjestu ekipa s televizije pa su mnogi izašli na ulice da pozdrave goste. Poredali se u špalir, pa dovikuju:

Neko iz mase 1: Heeej, jestel vi oni iz ‘Ispuni mi tri želje’?
Neko iz mase 2: Nisu to oti. Ovi su iz one eskluzivne emisije.
Neko iz mase 3: Hajte kući pa mater snimajte! Nemate ovde šta tražit!
Neko iz mase 4: Hote vamo. Vite đe ja živim. Sva mi živina pokrepala. Čojeka mi sasjeklo lani. Šta je ovo? Ko nas truje?
Neko iz mase 5: Mama, mama, hoćul i ja ispast na telvizoru???
Neko: Hajte Gradonačelniku pa ga pitajte šta nas ovo kolje za oči!

Ekipa odlazi u zgradu zajedničkih institucija mjesne zajednice Zagrob i traži sastanak sa Gradonačelnikom.

Kod Gradonačelnika

Po dozvoli rasne sekretarice, ekipa ulazi u office.

Gradonačelnik (popravlja kravatu): Ooo, do-dobro mi došli. S-s-sjedite, raskomotite se.
Ekipa: Gospodine, mi smo došli zbog pisama vaših sugrađana o…
Gradonačelnik: Z-z-znam, znam. Sve ja znam. He, he, he.
Ekipa: Pa, možete li nam reći nešto o tome?
Gradonačelnik (sarađuje): S-s-sjedi, da ti kažem. E, ‘vako. Ja sam po-po-pošteno dobio izbore. Sve šta sam obeć’o, već sam ispunio. M-m-mene narod voli i đaba vam sve.
Ekipa (kad je već spomenuo, da zadovolje znatiželju): Šta ste ispunili?
Gradonačelnik (e tu ih je ček’o): S-sa’ću ti reć’. P-p-prvo sam započeo onaj Dom kulture. Jeste li vi vidjeli kol’ka je to z-z-zgrada? Haman smo rasprodali sve po-po-poslovne prostore unutra. Dok se skupi još malo p-p-para, krenuće se radit’ i ta sala za p-p-predstave. Po-pokrio sam im krov od Za-za-zadruge. Po-posjek’o sam onu šumu i napravio im umjetno jezero, da se djeca imaju đe ku-ku-kupat’ ljeti. P-p-prije nismo imali ni ambulantu, a eno sad imamo, no-no-novcat novu.
Ekipa (?odakle ti lova, frajeru?): Kako to radite?
Gradonačelnik: Jednostavno. Po-pomaže mi moj narod. Ja sam vodio kampanju po-pod parolom ‘ZA-ZAGROB: Spremni!!!’. To sam ja smislio! He, he, he! To ono k’o za-za dom spremni, baš je leglo. He, he! Tako je narod vidio da sam i ja spreman da radim, pa-pa mi svi pomažu.
Ekipa (osigurač im pregorio još kod parole, ali tu su da urade posao): Pa dobro, mi i nismo došli da ispitujemo voli li vas narod. Nama su se ljudi žalili na plinove.
Gradonačelnik: Djeco draga, man’te se naroda. Ka-kakve ja veze imam sa tim? Kad Rusi odvrnu, ima p-p-plina, kad zavrnu, nema. A s Rusima je gadno. Da smo makar s njima k’o sa Arapima, s-sve bi lakše išlo. Evo, meni je jedan šeik po-po-posl’o devu, kad budemo slavili dan Za-zagroba, da na nju uzjašem. A Rusi vam nisu taki. To je škrto, uf!
Ekipa (ko je ovdje lud?): Nismo pitali za taj plin. Pitamo vas zašto ljudi umiru.
Gradonačelnik (maše glavom, sliježe ramenima): Aaa, pa ko će vam na to p-p-pitanje odgovorit’? Nisam filozof, to samo dragi Bog zna. Baš ste neozbiljni.
Ekipa: Gospodine, u vašem Mjestu je zabilježena veća stopa mortaliteta. O tome vas pitamo.
Gradonačelnik: A, pa to je jednostavno. Većina mojih građana je starija od četrdeset. S-s-saberete dva i dva i skontate da je logično da je veća s-s-stopa mortaliteta u mjestu u kojem žive stariji ljudi.
Ekipa (jebo lud zbunjenog): A zagađenje?
Gradonačelnik: E da vam ja kažem za za-zagađenje. Dok je bila šuma, svi su svoje smeće tamo istresali. To je s-s-smrdilo, da Bog sačuva. Ja po-posjek’o šumu, napravio tvornicu to-toalet papira i jezero. Neko je odma p-p-prve sedmice ubacio bombu i po-pobio po-pola riba u jezeru. E nek’ mi neko objasni šta je tom narodu. Još sam za-zaposlio ljude u tvornici. Eno vam, snimite dimnjake, po-počela proizvodnja, radi se p-punom parom. Pa šta više da radim? Jel’ se rodio taj ko je narodu ugodio?
Ekipa: Ama, hoćete li vi nama konačno reći šta ovdje ovoliko smrdi?
Gradonačelnik (unezgođeno): Uh, joj, izvin’te. U za-zadnje vrijeme imam zdravstvenih problema. To sam ja malo p-p-prdn’o. …

…Dragi gledaoci, u sljedećem izdanju magazina ’24 sahata/časa/ure’, exkluzivno otkrivamo:
Kako Gradonačelnik mjesne zajednice Zagrob svu proizvodnju novootvorene tvornice toalet papira, zbog zdravstvenih problema, koristi u privatne svrhe. Te, kako isti zdravstveni problemi kolju stanovništvo mjesne zajednice, a sve pod parolom: ‘ZA-ZA-GROB SPREMNI!!!’

SPUŠTA SE ŽELJEZNA ZAVJESA