Zašto nam prešućujete još jedno etničko čišćenje?

Dok svijet slavi poznatu myanmarsku disidenticu i dobitnicu Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi, malo ko obraća pažnju na sektaško nasilje, progon i ubijanje stotina Rohingya muslimana u Myanmaru. Moshahid Sultan Ritu sa Univerziteta u Dhaki kaže da se ne radi o običnom nasilju, već o etničkom čišćenju, koje sponzoriše država, a svijet ne čine ništa kako bi natjerao vlasti u Myanmaru da prekinu nasilje: ‘Ni najliberalniji politički elementi u Myanmaru ne osvrću na ove ljude. Čak ni Aung San Suu Kyi nije progovorila o ovom gorućem problemu.’, kaže Ritu.

Žestoko ugrožena ljudska prava

Posljednje vijesti, koje dolaze iz Myanmara bude zabrinutost. Thein Sein, bivši general vojne hunte koja je desetljećima vladala Myanamrom, aktuelni je predsjednik ove zemlje, koji predlaže ‘jedino rješenje’ za gotovo milion Rohingya muslimana u zemlji, a to je da ih se sve smjesti u posebne izbjegličke kampove koje vodi UNHCR: ‘Rohingya su ilegalno ušli u našu zemlju, oni nisu naše etničke pripadnosti. Poslaćemo ih sve u drugu zemlju ukoliko ih neko bude želio primiti. Ovo je naše rješenje za taj problem.’, ispričao je myanmarski predsjednik Sein na sastanku s visokim povjerenikom Ujedinjenih nacija za izbjeglice, Antoniom Guterresom.

Rohingya muslimanima su uskraćena brojna osnovna ljudska prava. I pored toga što žive na ovim prostorima više generacija, zabranjuje im se da posjeduju zemlju i zbog toga su često suočeni s nestašicom hrane. Također, doslovno im je zabranjen svaki izlazak iz pokrajine Rakhine na granici s Bangladešom. Hiljade ljudi nastoje brodovima pobjeći u Maleziju i druge azijske države.

Nobelovka šuti

Opoziciona liderka Aung San Suu Kyi je provela oko 15 godina u kućnom pritvoru zbog svojih stavova, koji su se konfrontirali tada vladajuću vojnu huntu. Međutim, iako proglašena mirotvorkom, ona se uopšte ne osvrće na masovni progon jedne etničke skupine u svojoj zemlji. Šef Organizacije islamske saradnje – OIC uputio joj je otvoreno pismo, u kojem traži spriječaanje nasilja nad Rohingya muslimanima: ‘Pošto ste dobitnica Nobelove nagrade za mir, vjerujemo kako bi vaši prvi koraci putovanja prema stvaranju mira u svijetu trebali početi na vašem pragu.’, stoji u pismu OIC-a.

Progon muslimana u Myanmaru na tragu je istih uređivačkih politika, koje u Siriji prešućuju progon kršćanskog stanovništva. Iz perspektive zapadnih medija, jako je nezgodno otvoreno progovoriti o progonu kršćana u Siriji, pogotovo u vrijeme kada se podupire pobunjeničke grupe koje vrše taj progon.

Mediji u svom stilu: interesna šutnja

Čini se da je milionsko etničko čišćenje u Myanmaru tek još jedan u nizu progona o kojima se jednostavno izbjegava govoriti, a ako se i progovori to su usputne vijesti koje ubrzo potonu u zaborav. Zapadni mediji tako volšebno okreću glavu od ovih događaja uz tvrdnju kako se Myanmar ‘oporavlja od više desetljeća vladavine vojne hunte’. Treba istaći jedan jako važan detalj – Rohingya muslimani su proganjani i u vrijeme vladavine vojne hunte, ali prava eskalacija nasilja i daleko veći nivo progona se dešava upravo sada, u vrijeme tzv. ‘demokratskih promjena’.

Dok se sav medijski fokus drži na Siriji, za krvave scene koje se upravo odvijaju u Myanmaru nitko ne zna. Informacije, koje posljednjih dana na kašićicu dolaze iz Myanmara, govore o brutalnom ubijanju civila, žena i djece, a njihova jedina krivica je što pripadaju određenoj etničkoj skupini.

Rohingya muslimani

Rohingya muslimani pripadaju prostoru od tri države. Neki su stigli iz Kine, neki u davna vremena iz Bangladeša, neki iz drugih država. Ali to je sve daleka povijest. Sada su većinom u Myanmaru i, evidentno je, pokušava ih se eliminisati. Ovo etničko čišćenje je tragedija međunarodnih razmjera. Ovo se događa već 30 godina, ali o tome niko ništa ne zna. Progon je bio stalan, ali ne u ovako velikim razmjerima kakav je sada.

Myanmarske vlasti sada poručuju kako ovaj narod ne pripada Mijanmaru, što je nedopustivo. Vlasti poručuju kako su ovi muslimani stanovnici Bangladeša, ali samo dio njih jeste iz Bangladeša, međutim, ako gledamo povijest prije nezavisnosti Mijanmara 1948. godine, oni su bili Pakistanci. Konstatacija da su oni stranci i da moraju biti zato izbačeni je opasno pogrešna. Riječ je o jasnom etničkom čišćenju, tragediji o kojoj svijet ništa ne zna.

Eskalacija nasilja i problem nemogućnosti zbrinjavanja prognanih seže iz toga da je cijela jugoistočna Azija postala najvažniji dio ekonomskog interesa Sjedinjenih Američkih Država, koje žele na svoju stranu dobiti Myanmar, Vijetnam, Kambodžu, Laos… kako bi oslabile njihovu saradnju s Narodnom Republikom Kinom. To je samo dio problema. Drugi problemi se vežu za ekonomski izoliran sistem, koji u loš položaj dovodi svo stanovništvo Myanmara – i budiste i muslimane.

---

---

« nazad

---