Zemlja ugroženih
Objavi na Facebook mreži
piše: Nedim Jahić Bezdomni
Bosna je zemlja ugroženih. Naime, malo ko tu zaista dominira. Osim fašista, nacionalista, fundamentalista, ludaka. Ali, oni su svakako nastali na svojoj paranoji o neprijateljima koji prelaze rijeku. Gazeći kroz identitete, gazite i kroz ugroženosti. Redom izvrnutih vrijednosti bitnosti.
U Bosni žive tri konstitutivna plemena, pa je njihova međusobna ravnopravnost neupitna, djelujući međusobno po principu kočnica. Naravno, kada se spuštate na niže nivoe vlasti i društva stignete primijetiti da se generalna institucionalna ravnopravnost ostvaruje balansom međusobnih apsolutnih dominacija na pažljivo odabranim komadima države čuvajući tako pseći princip zapišane teritorije. Istovremeno su iz obračuna izbačeni Romi, Jevreji, Albanci i drugi, a utopijsku naciju Bosanaca tek povremeno iskoriste ovi ‘konstitutivni’ kako bi ispunili kvotu Ostalih, a zadržali vlast u plemenskim rukama, nesvjesni suštinske vrijednosti uzvišene ideje građanina i građanke.
U mističnoj državi na vječnim granicama uticaja Rima i Konstantinopolja, abrahamovske religije su se održale poprilično dobro. Premda su se ‘Narodi Knjige’ međusobno, često i masovno, dovodili pred granice nestanaka i istrebljenja, tjerajući jedni druge mačem i ognjem od postanka svijeta do danas, za najvećeg neprijatelja se suštinski uvijek proglašavao tihi ateist, skeptik, agnostik, deist, apateist. Oni ispadaju iz općeprihvaćena tri modela normalnosti, čiji broj nam mnogo govori o ludilu takvog društvu, gdje se može zaključiti da i normalnost pati od poremećaja ličnosti.
Religija i nacija se dalje osipaju u politički identitet i pripadnost stranačkim strujama, pa tu danas postoje separatisti i unitaristi, te šaka građana i građanki, koji opet svjesno ili nesvjesno djeluju u funkciji dvije spomenute, glasačima omiljene grane. Anarhisti, libertarijanci, liberali, socijaldemokrati, komunisti, ekolozi, suštinski ne postoje, budući da su se i načelno takvi adekvatno pronašli u određenom komadu koordinatnog sistema etnokratije.
Kada konačno pregazite preko ključna tri identiteta u bajkovitoj balkanskoj šumi, otvoren vam je put da stignete do spola, koji zvanično oglašen kao nebitan za nacionalne ideologije i ne stvara veliki teret za sistem. Izvan osnovnih gradskih sredina žena je kao društveni faktor izgubljena u vremenu i prostoru, a u samj državi se adekvatnom prinudom zakona, stigne obezbijediti njena djelimična prisutnost u gender neosjetljivoj vlasti i nevlasti. Rod, spol, seksualna orijentacija generalno bi komotno opstala u rangu zaštite životne sredine i studija o globalnom zagrijavanju, da udruženja za ravnopravnost nisu ‘preozbiljno’ shvatila svoj zadatak i konkretnim revolucionarnim aktvinostima (Queer fest, Pitchwise) potresla postavke patrijarhalno-heteroseksualne vlasti.
Društvena stratifikacija na obrazovane i neobrazovane, pismene i nepismene, davno je nestala u bosanskom društvu. Fakultetski kriteriji su se skobeljali niz planine, a zemlja je prestigla cijelu Evropu po broju javnih univerziteta. Nakon što se prijeratni kadar razbježao po bijelom svijetu, postavljeni šljam se ugodno smjestio čuvajući svoje pozicije za neke buduće promašaje ideološki podobnih velikomučenika najsretnijeg društva na Zemlji.
Ovdje različit status i različit stepen pomoći države imaju ratni vojni invalidi, ratni civilni invalidi i neratni invalidi. Postoje različite vrste nestalih, različite vrste umrlih, različite vrste porodica koje nemaju krov nad glavom, različiti gladni ljudi. Potpuno drugačije vrste raseljenih lica, posebni gradovi i regioni, probrana udruženja, favorizirane fondacije, prihvatljivi gosti, neprihvatljivi prolaznici. Posebno je ugrožen čovjek. Čovjek je gotovo pred nestankom, te mu prijeti teška sudbina pod trenutnim uslovima. O tome mnogo govori i red bitnosti, gdje se on našao na kraju.
I nešto formalnija završnica, uz razbacivanje podacima. Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama sastavni je dio Ustava Bosne i Hercegovine. Istina , na papirima imamo usvojene sve mjere antidiskriminacije. Sve je zapisano, mislim da je ‘samo’ primjena problem. Domovina čiji je sistem i društvo kontradikcija željenoj slici koju su sami sebi postavili za cilj, a odbili kao stvarnost. Da.
odabrala: Alma Telibečirević
Objavi na Facebook mreži
